Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 05.12.2011.
Bram Stoker: "Drakula"
Pretpostavljam da je moja sramota to što sam prije čitala „Sumrak“ Stephenie Meyer nego knjigu od koje su potekla sva kasnija djela s tom tematikom i takvim likovima. Bila je to pogreška u mom obrazovanju koju je valjalo što prije ispraviti i zato sam izdvojila ozbiljnu količinu vremena ne bih li zatrpala to zjapeće grotlo u općoj kulturi.
Pročitala sam „Drakulu“, dakle. Moram reći da me unatoč tome što hrpetine curica vrište za likom i djelom Edwarda Cullena, utjelovljenja novovjekog metro-vampira, u vampirskoj tematici ne nalazim nešto osobito privlačno. Stoga je grof Drakula (ili grof de Ville, kako se zgodno lažno predstavlja) hard-core vampir baš po mome ukusu. Pogovor knjizi koju sam čitala napisao je Boris Perić, rekavši između ostalog da vampir u simboličkom smislu utjelovljuje homoseksualnost, felatio i nekrofiliju, oblike seksualnog ponašanja koji ne doprinose reprodukciji, pa u društvenom moralu ne nalaze opravdanje. Zato nije čudno što mu se suprotstavlja viktorijansko doba u liku i djelu doktora van Helsinga i njegove braće po oružju. Ta mi se konstatacija učinila vrlo zanimljivom i moram priznati da ranije nisam razmišljala o jadnom potlačenom vampiru koji se ne može osloboditi sebe kao drugačijeg i progonjenog, koliko o zvjerskom nemrtvom vampiru koji širi zarazu svoje nemrtvosti.
(Ne znam je li potrebno pisati o radnji ove knjige, osim eventualno što kao opservaciju podvlačim moderan stil, formu u obliku dnevničkih zapisa, pisama i izvještaja, kao i općeniti jeziv dojam kojega ostavlja vampir koji nikome nije simpatičan, za razliku od onog svjetlucavog iz mašte Stephenie Meyer).
Što vi mislite o jadnom potlačenom vampiru?
