Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
srijeda, 07.09.2011.
Arto Paasilinna: "Godina zeca"
Podnaslovljena kao „Čudesna novinarova lutanja s njegovim zecom po Finskoj“, ova knjiga je svjetski bestseler, ovjenčan francuskom i talijanskom književnom nagradom. Zanimljiva crtica o Artu Paasilinni (osim onih kojima sam vas počastila u prošlom postu) jest da ovaj autor običava svoj književni rad započeti 01. rujna svake godine. Na dan redovno natipka pet do sedam stranica teksta i na taj način do konca godine završava sirov rukopis. U veljači piše drugu verziju, a početkom svibnja je rukopis spreman za nakladnika. Ljeti odlazi u arhive i knjižnice i puno putuje (često prebiva i stvara u Portugalu, iako ne zna portugalski).
Moram priznati da je ova knjiga neobična iz nekoliko razloga: ritam joj se pri kraju knjige naglo pogoršava, kao da je autor izgubio strpljenje suočiti se sa svojim glavnim likom (a radi se o novinaru koji sa svojim fotoreporterom jednog dana pregazi malog zeku. Fotoreporter odlazi, a novinar ostaje njegovati zeca, koji postaje njegov najbolji prijatelj. U putešestvijama diljem Finske – jer novinar više ne želi živjeti konvencionalnim životom kakvim je živio do tog trenutka – doživljava susret s jednim krvoločnim medvjedom, vojnim vježbama, radi u šumama diljem Finske i doživljava svakojake pustolovine). Humor nije prenaglašen i najviše se očituje u pretjerivanjima glede određenih situacija nego u bilo čemu drugom.
Dakle, moram priznati da mi ova knjiga nije išla u tek onako kako su mi išle „Urlajući mlinar“, a kamoli „Dražesno kolektivno samoubojstvo“, ali isplatilo se čitati već glede ove bilješke o piscu koja opisuje stvaralački proces Arta Paasilinne (a i ne utvaram si da ja znam više od dvaju stranih žirija koji su ovoj knjizi dodjeljivali književne nagrade).
Stoga, čitajte Arta Paasilinnu – i čitajte ovaj blog, nove zgodne stvari slijede uskoro!
