Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 12.06.2008.
Christopher Brookmyre: „Prilično gadno jutro“ (VBZ, Zagreb, 2005., prijevod s engleskog: Borivoj Radaković i Suzana Sesvečan)
Žanrovska književnost – krimići, ljubići, SF ili fantasy književnost, često obiluje pravim primjercima književnih bisera kojih se ne bi posramili ni predstavnici i poklonici tzv. „visoke književnosti“, a često su i radije čitani nego visoka književnost.
„Prilično gadno jutro“ je roman prvijenac, nagrađen prestižnom britanskom nagradom British First Blood Award (nagrada za svježu krv!). Radi se o itekakvom vatrenom krštenju: roman s mudima, i to tvrdokuhanim. U maniri detektivskih romana, crno-bijelih filmova s početka prošlog stoljeća (filmova noir, reći ćemo!) Teško to može razumjeti onaj tko je odrastao na Agathi Christie (ma koliko upečatljivi njeni zapleti bili, teško da bi autorica Poirota mogla osmisliti tako slikovitog mrtvaca kakav se pojavljuje u ovome romanu).
Policijski odred koji je došao na uviđaj stravičnog zločina u otočnom mjestašcu Islayu ostao je zaprepašten: tragovi povraćanja, fekalije i monstruozno izmasakrirano truplo liječnika. No glavni lik nije policajac već novinar – istražitelj koji je zbog inventivnosti u istraživačkom novinarstvu morao pobjeći iz Los Angelesa. On živi kat iznad umorenog liječnika i slučajno nabasava na mjesto zločina te i sam biva jednim od prvih osumnjičenih. No iza svega se nije skrivao narkoman u potrazi za nedopuštenim supstancama, već se radilo o puno dubljoj zavjeri koja, posežući u džepove poreznih obveznika, dopire do samih korijena javnog zdravstva (tu su se, naime, skrivale enormne količine novca koje se zbog toga što su bolnice i druge zdravstvene ustanove veliki potrošači jednostavno nisu mogle pratiti). Naš je zlikovac zdravstveni tajkun koji se selio iz jednog upravnog odbora u drugi, ostvarujući tako karijeru pronevjerujući novac i rušeći do temelja sve što je jelo novac i što nije donosilo dobit svom vlasniku.
Progovarajući o jednom kreativnom zločincu, mladi autor Brookmyre ustvari progovara o korupciji u javnom zdravstvu, priči koja prati svaki državni sustav ma koliko pošten bio: tako Brookmyre kritizira društvenu krvnu sliku čak i kroz školski primjer kriminalističkog romana, što je u svakom slučaju za svaku pohvalu.
