Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
srijeda, 04.06.2008.
Cees Nooteboom: „Rituali“ (Fraktura, Zagreb, 2006., s nizozemskog prevela: Romana Perečinec)
Ove srijede odlučila sam se predstaviti još jednu knjigu o kojoj nisam čula da se puno priča u hrvatskim čitateljskim krugovima, stoga je možda dobro ponoviti gradivo i vidjeti što svijet čita.
Ceesa Nootebooma hrvatska je čitateljska publika tek počela otkrivati, i to zahvaljujući izborima nakladnika poput Pelaga ili Frakture, u čijem je izdanju izašao i ovaj uspjeli fragmentarni roman. Ipak, Nooteboom je nizozemski pisac starije generacije, njegov je stvaralački opus obiman i vlasnik je velikog broja književnih nagrada. Na hrvatskom prijevodu osim Rituala mogu se naći još i kratki roman U planinama Nizozemske, Priča koja slijedi te zbirka eseja pod naslovom „Kako biti Europljanin?“
Ukratko rečeno, Inni je volio Zitu, ali su ponekad prolazili dani da je ne bi zamjećivao, pa je Zitu od ekstremne vjernosti mogla spasiti samo nevjera. Njenim odlaskom Inni si je potpisao smrtnu presudu.
A onda priča kreće unatrag: kako je Inni od napuštenog dječaka postao melankolični broker koji povremeno trguje nekretninama i piše horoskop za dnevne novine i tko su osobe koje su stvaranju takvog karaktera i životne putanje kumovale, zatim, kakvu važnost za ljude imaju rituali – to je podtekst koji se provlači kroz čitav roman. Tko je Arnold Taads i zašto je od svog života napravio ropstvo otkucavanju sata? Je li mu njegov sin, Phillip Taads, uistinu vrlo malo nalik? Je li i kineska raku zdjelica svojevrstan ritual?
U svakom slučaju, radi se o uspjelom primjerku fragmentarnog romana s potpunom dekonstrukcijom vremenske kronologije u životnoj putanji glavnog lika, koji je neobičan, ali je istovremeno i prototip suvremenog čovjeka, sklonog prepustiti se nasladama dubokih emocija koje uistinu prima mnogo površnije nego što se usuđuje priznati. I likovi iz njegove okoline su majstorski opisani, Nooteboom u tom segmentu zaista postiže maksimalnu ocrtanost svih likova koji se spominju, iako o njima govori možda samo u simbolima, naglašavajući, primjerice, „namibijsku princezu“ Zitu, žurbu tete Therese, stakleno oko i zbrčkano lice Arnolda Taadsa i izraz očaja na licu Phillipa Taadsa – Nooteboom računa na čitateljevu sposobnost uopćavanja, a svakako računa i na čitateljsko iskustvo koje će jednome čitatelju sugerirati jedno, a drugome drugo, ovisno o vlastitim doživljajima. Kod Nootebooma nije naodmet ni unošenje egzotične note Dalekog Istoka i opisivanja ceremonije čaja, a s obzirom da se ta geografska širina danas smatra vrlo trendy i šik, objavljivanje ovoga Nooteboomova romana baš sada čini se kao pravi pogodak. Ipak, patetika je sretno zaobiđena, jer vlasnik sarkastičnog pogleda, Inni Wintrop, gleda stvari iz svog, zapadnoeuropskog, kuta.
Poopćeno – ovo je roman o rođenju, ljubavi, seksu i smrti. I o ritualima koji se tiču tih događaja. No i o ritualima koji nam daju sigurnost i kad se ne radi o rođenju, ljubavi, seksu ili smrti.
