Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 01.06.2008.
Muke po policama za knjige
Nedjeljom rješavamo praktična pitanja, razmišljamo o knjigama, lovi za knjige, piscima koji pišu knjige i izrekama koje su o knjigama i čitanju rečene.
Soba bez knjiga je kao tijelo bez duše. (Ciceron)
Situacija je prevršila svaku mjeru: moja se kuća pretvorila u skladište knjiga. Najgore je u mojoj sobi: divovska polica od iverice koju imam počela se svijati pod težinom tri reda knjiga na svakoj polici, knjige izviruju i iz ormara (gdje god je bilo mjesta), i iz spremišta za posteljinu koje je sad do vrha puno knjiga.
Stoga sam odlučila kupiti još jednu policu, pa kako mi god bilo. Opcija broj dva: kupiti velike košare ili ukrasne kutije u koje ću trpati knjige, a kutije ću držati ispod kreveta. Jest da su kutije nezgodne, moraš uvijek kopati i vrpati po njima, a i polica je veća pa više toga stane na nju i pregledna je. Jest da mi soba jedva da može podnijeti još koji komad namještaja, ali moram riskirati, jer ću uskoro morati izbaciti krevet i spavati na knjigama. Stoga – nema mi druge.
Ne znam kako vi, ali meni je svakog dana poštanski sandučić pun kataloga, od kojih je barem 30% iz nekog salona namještaja. Tako vidim da jedan salon za police, najobičnije police od iverice (visine 90, 135 i 180 centimetara), u mogućim bojama bukva, trešnja ili hrast, dođu od 200 kuna nadalje (ona od 180 centimetara dođe barem 400 kuna, dakle, prema mom iskustvu vezanom uz cijene koje se ističu u katalozima). A iverica, znamo svi, nije baš najpouzdaniji materijal, pogotovo ne ova današnja koja je za pola centimetra uža od one kakva je bila prije: ne bi bilo prvi put da se vijci izvlače iz njih, da se one savijaju, pate i pucaju pod teretom bilo čega što se stavi na njih, i da sve u svemu, više služe za ukras nego za neku žešću funkciju.
Spas dolazi od tamo gdje se najmanje nadamo: kolega kojeg poznajem iz viđenja radi u jednoj firmi koja se bavi prodajom građevnog i inog materijala – pravo drvo za police ne košta više od otprilike stotinjak kuna, a kolega bi mi znao i napraviti policu po željama i potrebama, što sve i da ga častim cugom do napijanja, ne bi izašlo više od još dodatnih sto kuna. Stoga – pravi prijatelji na pravim mjestima ponekad znače više od pravih prijatelja na krivim mjestima.
