Bog sluša Drum&Bass

Kako netko može spriječiti da kap vode ispari?
Tako što će je baciti u more.

Započinjem ovom tibetanskom mudrošću mada ona nema veze sa tekstom koji slijedi. Kad bi išli suhoparno i logički gledat ovu mudrost onda se može reći- pa i more isparava, dakle i ta će kap kad-tad ispariti iako se utopila u more, no takvo razmišljnje je isuvuše logično. Ne treba sve stvari promatrati do srži, do temelja, do krajnje granice razlučivosti. Time se zadrži draž spekulacije, razmišljanja o značenju koje se krije iza neke mudrosti.

Danas donosim neke izvještaje o Isusovom rođenju, a ne tekst o Mariji kako sam obećao zadnji put (poslije će biti na tu temu nešto). Kao prvo, o tome događaju govore samo dva evađelja: Matejevo i Lukino, što ni meni nije posve jasno da se samo pola evađelja usudilo o tome govoriti, no stvar je u tome što je Isus javno počeo djelovati tek poslije tridesete godine života, tako da sve ono što je bilo prije i nema nekih izravnih svjedoka koji bi mogli o tome posvjedočiti. Zapravo, najviše o Isusovom životu možemo naći u apokrifnim djelima kao što su Jakovljevo protoevanđelje, iz kojeg je zapravo nastalo dosta toga o dogmi Djevice Marije, i po kojem je nastao liturgijski blagdan Prikazanje Djevice Marije u hramu.U tom djelu nema ništa heretičko ali jednostavno nije primljeno u kanon zbog nedostatka određenih kriterija koja su potrebna da bi nešto ušlo u kanon (pravovjernost, apostolicitet i priznanje crkava- ako fali ijedno od ovoga knjiga ne može ući u kanon, no kanon je ionako zapečaćen na Tridentskom saboru, na četvrtom zasjedanju 8.4.1546., u dekretu o kanonskim Pismima, tako da od tada da se ne znam što pronađe to ne bi ušlo u neki novi kanon jer je zaključen).

Krenut ću od Matejevog (još zvani Levi) evanđelja koji ne donosi previše podataka, ali je zanimljiv radi usporedbe sa Lukinim izvještajem. U ovom evanđelju prikaz rođenja Isusa ide ovako: prije nego su se zajedno nastanili Josip sazna da mu je žena trudna i odluči da će je potajno otpustiti da je ne podvrgne javnoj sramoti. Od tog nauma ga odvrati anđeo Gospodnji (ne kaže da je to bio Gabrijel) koji mu naviješta da će Marija roditi sina koji će spasiti svoj narod od grijeha. Dakle anđeo se objavljuje Josipu, a ne Mariji! No ima još jedna zanimljivost: u Mt 1,20 kaže da ga je anđeo odvratio od nauma da je otpusti, ali malo dalje u Mt 1,24 evanđelist kaže da je Josip nakon viđenja u snu, dakle tek kad se probudio, vratio Mariju doma, što znači da ju je već bio potajno otpustio. No, bitno je da ju je vratio kako je anđeo naredio. Dalje se opisuje rođenje, da je bilo u Betlehemu (!?- ove znakove ću objasniti kasnije), da su tome događaju prisustvovali magi (a ne pastiri kao kod Luke), koji, kad su ušli u kuću (ne štalu), ugledali majku s djetetom (ne oca i majku, i bez nekih životinja koji se danas prikazuju u izrađenim štalicama). Potom se anđeo opet javlja Josipu i veli im da moraju bježati u Egipat. To bi bilo to što se Mateja tiče. Zanimljivo je što se anđeo samo Josipu javlja (Mt 1,20; 2,13; 2,19; i 2,22b) a Mariji uopće ne.

E, sad, Luka je dosta opširniji i sadržajniji. Luka najprije donosi priču o rođenju Ivana Krstitelja. On se rodio od oca Zaharije, kojemu je anđeo kao i Josipu javio da će mu žena roditi sina i da će mu on nadjenuti ime (što poslije ipak čini Elizabeta, a Zaharija samo potvrđuje jer je bio nijem od viđenja, Lk 1,59-63), i majke Elizabete koja nije djevica, nego je u poodmakloj dobi, dakle nije baš najsposobnija za rađanje (u Lk 1,36 se govori da je ona nerotkinja pa se nameće pitanje kako je onda rodila ako je nerotkinja, a nije začela po Duhu Svetom nego prirodnim putem, sa sjemenom). Ovaj put anđeo, imenom Gabrijel, naviješta Zahariji da će se dijete u utrobi napuniti Duhom Svetim (ono će se napuniti Njime, a neće nastati od Njega). Zatim se Elizabeta krila 5 mjeseci i govorila: "Ovo mi je učinio Gospodin u vrijeme kad se udostojao skinuti s mene sramotu među ljudima" (Lk, 1,25). Zašto sramotu? Jer je bila nerotkinja pa rodila, to i nije neka sramota, nego čudo. Možda zato jer nije rodila po Zahariji, nego ipak po Duhu Svetom? Iskreno, nemam pojma. Zanimljivo što se u Mateja ova zgoda sa Zaharijom i Elizabetom uopće ne spominje.
Dalje se nastavlja priča o Mariji i Isusu. Anđeo Gabrijel dolazi Mariji i naviješta joj da će roditi sina kojemu će nadjenuti ime Isus (kod Mateja se zadaća imenovanja djeteta daje Josipu), a Josip se u cijeloj priči samo usputno spominje da je on njezin muž.
Marija jest poslušna, i ponizna pri svemu tome ali ipak se usuđuje pitati kako će se sve to dogoditi jer se "...ja ne sastajem s mužem?...", veli ona (Lk 1,34). E, a kad je Zaharija isto posumnjao u Božji naum njega je Bog načinio nijemim sve do rođenja njegova sina, Ivana Kristitelja. Zanimljivo da je Marija ipak posumnjala i prošla nekažnjeno.
Anđeo potom Mariji daje naslutiti da će se to dogoditi tako što će Duh Sveti sići na nju (a ne kao kod Elizabete samo na dijete u utrobi, što znači da je Marija cijela blagoslovljena, a ne samo dijete).
Za kraj samo još činjenica da se u Luki govori o putovanju Josipa i Marije iz Nazareta u Betlehem (gdje se ima roditi Isus), gdje su se uputili radi popisa stanovništva koje se tada vršilo. Sve bi bilo lijepo da Betlehem nije 120 kilometara udaljen od Nazareta, a u Lk 2,6 se govori da je Mariji bilo vrijeme da rodi kad su došli u Betlehem, što znači da je bila u visokoj trudnoći. Što opet znači da je prilično nemoguće da je ona u takvom stanju mogla prijeći 120 kilometara pustoši i kamenjara, što opet znači da podatak da se Isus rodio u Betlehemu i nije baš pouzdan. S time se slažu i egzegete, da ne bi bilo da je to samo moje mišljenje.

Evo ljudovi, malo duži tekst ali koga zanima progutat će ga lako. Ima dosta toga za istražiti, dosta nejasnih stvari pa eto, dajte se na razmišljnje.

Bog s vama!

Da… Dobar početak teksta s jednim dobrim, starim´da´ s tri točke ha, ha!
U čemu je moj problem? Laptop mi je napokon skroz riknuo, i ne kažem napokon kao da sam to htio, nego više kao da sam to očekivao. To znači da ću sve što se tiče bloga morati raditi u knjižnici, koja mi baš i nije blizu ali ću već nešto smisliti. Vidim da ste bili dosta aktivni u komentiranju i to mi je drago. Drago mi je da ima ljudi koje zanima ono što pišem, i koji kritički to sve gledaju, tj. čitaju. Pozdrav Robijašu, mome kolegi izgleda, nisam ni znao da studiraš to što studiraš, i ne znam zašto misliš da bih ja pomislio da to studiraš, ta nije svatko tko zna prozboriti o nekim stvarima teolog ili kateheta :). Susreo sam mnogo ljudi koji s teologijom nemaju nikakve veze a o teologiji puno bolje govore od teologa, stoga…
A što se tiče teologije…Ne znam gdje ti studiraš ali kod nas je to sve manje/više isto kad je u pitanju ´teologiziranje´. Svaki profesor vreba priliku da propovijeda svoje stavove i mišljenja, i svaki naglašava da je upravo njegova grana teologije najbitnija, to je tako iritantno. Nažalost sam na trećoj godini prestao pratiti predavanja, u smislu odsutnosti duha i pažnje jer sa uvidio da nema baš smisla. Tek ponekad trznem glavom kad čujem nešto zanimljivo ili novo, a toga je jako malo nažalost. Shvatio sam kroz zadnje dvije godine studija da se kroz sva predavanja vrte uvijek iste fraze, i to je tako iritantno postalo. Bez uvrede svemu tome, ali to je pranje mozga kojeg sam se pribojavao da bi mogao postojati na ovom faksu kad sam ga upisivao. Fraze tipa: Isus je spasitelj, Bog je ljubav, Evanđelje je radosna vijest, mi smo svi grešni, duša je zatočena u tijelu…bla, bla, bla… Dobro, neke stvari su fundamentalne ali da ih se stalno, i na svakom kolegiju, po milijun puta ponavlja… Nije baš veselo. Ali to je vjerojatno moj problem. Uvijek sam gladan novih stvari, novih spoznaja, novih misli, a toga je malo. Ne želim da se istraživanje novog svede samo na moj osobni rad i traganje, želim da mi fakultet dade ono što od njega očekujem… Da, to je moj problem… Ma dobro, sve je to dobro… Život je lijep itd.

E, sad odgovor gđici ´nothern exposure´ sa zadnjeg teksta:
Kršćanstvo nadilazi religiju. To te muči? Kao prvo, to nije moja misao ako s ne varam, vjerojatno sam nekoga parafrazirao ili citirao pa… Ne dijelim mišljenje da kršćanstvo nadilazi religiju jer ona jest religija, to si i sama rekla. Dobro, kad bi možda gledali dublje, i u samu srž kršćanstva vidjeli bi da je ona prije svega nazor na život, način življenja, pokret življenja. Kršćanstvo jest religija ali nije tipična religija. Ona je jedina religija koja nudi spasenje ljudima. Spasenje u strogo teološkom smislu, dakle spasenje od grijeha i od čovjeka samoga (od samoga sebe). Budizam (koji se najčešće stavlja kao usporedba kršćanstvu, barem ja) ne nudi spasenje, on nudi utjehu, hesihiju (mir srca), izbavljenje iz patnje svijeta. Kršćanstvo također gleda univerzalno na svijet, tj. ono nudi cijelom svijetu svoj nauk o bratstvu (da ne kažem i jedinstvu, ali i to isto) i zajedničarskom djelovanju oko mira u cijelom svijetu. Dobro, sad sam možda postao malo sentimentalan i bit će prigovora sigurno. Mir u svijetu… To je težnja svih ljudi, normalnih…
I sviđa mi se to što si rekla o teologiji, da je promašaj ako se njome želimo približiti Bogu. Ali… Hm… Vlada mišljenje, a i neki su profesori to potvrdili, pa vi mislite što želite o teologiji, da što su više teologizirali da su sve dalji od Boga bivali. Drugim riječima, vjera je usađena duboko u srcu, i trebamo više ´srcologizirati´ nego teologizirati da bi bili bliži Bogu. S druge strane opet, nužno je umiješati i um tu jer religija zahtjeva umno objašnjenje. Treba znati barem osnovne stvari vezane za religiju, napose za kršćanstvo. Prvenstveno tu mislim na mogućnost objašnjavanja pojma dogme (i svih dogmi u kršć.) jer su one temelj naše vjere u smislu da u njih vjerujemo (kako tko, i koliko) da su istinite.
Nisam čitao nažalost ništa od Tereze Avilske, baš jutros razmišljam kako bih mogao uzet koju njenu knjigu, i od Ivana od Križa (o kojem imam izborni kolegij u sljedećem ljetnom semestru pod nazivom ´uvod u čitanje djela Ivana od Križa´, tako nekako…).
I ne znam tko je robijaš, pretpostavljam da će ti se čovjek sam odgovorit kad vidi tvoj odgovor :) Zar ne Robijašu?

Eh, eto, cijeli post u odgovorima na vaša mišljenja, to mi nije bio plan ali dobro, ostaje mi građa za slijedeći post koji će sigurno biti ovaj tjedan pa eto… Bit će riječi o Mariji, majci Isusa, i kako ´stoji´ Biblija s Marijom, koje su sve njene riječi u Bibliji i tako…

Do sljedećeg puta, Jah bless!