Kako netko može spriječiti da kap vode ispari?
Tako što će je baciti u more.
Započinjem ovom tibetanskom mudrošću mada ona nema veze sa tekstom koji slijedi. Kad bi išli suhoparno i logički gledat ovu mudrost onda se može reći- pa i more isparava, dakle i ta će kap kad-tad ispariti iako se utopila u more, no takvo razmišljnje je isuvuše logično. Ne treba sve stvari promatrati do srži, do temelja, do krajnje granice razlučivosti. Time se zadrži draž spekulacije, razmišljanja o značenju koje se krije iza neke mudrosti.
Danas donosim neke izvještaje o Isusovom rođenju, a ne tekst o Mariji kako sam obećao zadnji put (poslije će biti na tu temu nešto). Kao prvo, o tome događaju govore samo dva evađelja: Matejevo i Lukino, što ni meni nije posve jasno da se samo pola evađelja usudilo o tome govoriti, no stvar je u tome što je Isus javno počeo djelovati tek poslije tridesete godine života, tako da sve ono što je bilo prije i nema nekih izravnih svjedoka koji bi mogli o tome posvjedočiti. Zapravo, najviše o Isusovom životu možemo naći u apokrifnim djelima kao što su Jakovljevo protoevanđelje, iz kojeg je zapravo nastalo dosta toga o dogmi Djevice Marije, i po kojem je nastao liturgijski blagdan Prikazanje Djevice Marije u hramu.U tom djelu nema ništa heretičko ali jednostavno nije primljeno u kanon zbog nedostatka određenih kriterija koja su potrebna da bi nešto ušlo u kanon (pravovjernost, apostolicitet i priznanje crkava- ako fali ijedno od ovoga knjiga ne može ući u kanon, no kanon je ionako zapečaćen na Tridentskom saboru, na četvrtom zasjedanju 8.4.1546., u dekretu o kanonskim Pismima, tako da od tada da se ne znam što pronađe to ne bi ušlo u neki novi kanon jer je zaključen).
Krenut ću od Matejevog (još zvani Levi) evanđelja koji ne donosi previše podataka, ali je zanimljiv radi usporedbe sa Lukinim izvještajem. U ovom evanđelju prikaz rođenja Isusa ide ovako: prije nego su se zajedno nastanili Josip sazna da mu je žena trudna i odluči da će je potajno otpustiti da je ne podvrgne javnoj sramoti. Od tog nauma ga odvrati anđeo Gospodnji (ne kaže da je to bio Gabrijel) koji mu naviješta da će Marija roditi sina koji će spasiti svoj narod od grijeha. Dakle anđeo se objavljuje Josipu, a ne Mariji! No ima još jedna zanimljivost: u Mt 1,20 kaže da ga je anđeo odvratio od nauma da je otpusti, ali malo dalje u Mt 1,24 evanđelist kaže da je Josip nakon viđenja u snu, dakle tek kad se probudio, vratio Mariju doma, što znači da ju je već bio potajno otpustio. No, bitno je da ju je vratio kako je anđeo naredio. Dalje se opisuje rođenje, da je bilo u Betlehemu (!?- ove znakove ću objasniti kasnije), da su tome događaju prisustvovali magi (a ne pastiri kao kod Luke), koji, kad su ušli u kuću (ne štalu), ugledali majku s djetetom (ne oca i majku, i bez nekih životinja koji se danas prikazuju u izrađenim štalicama). Potom se anđeo opet javlja Josipu i veli im da moraju bježati u Egipat. To bi bilo to što se Mateja tiče. Zanimljivo je što se anđeo samo Josipu javlja (Mt 1,20; 2,13; 2,19; i 2,22b) a Mariji uopće ne.
E, sad, Luka je dosta opširniji i sadržajniji. Luka najprije donosi priču o rođenju Ivana Krstitelja. On se rodio od oca Zaharije, kojemu je anđeo kao i Josipu javio da će mu žena roditi sina i da će mu on nadjenuti ime (što poslije ipak čini Elizabeta, a Zaharija samo potvrđuje jer je bio nijem od viđenja, Lk 1,59-63), i majke Elizabete koja nije djevica, nego je u poodmakloj dobi, dakle nije baš najsposobnija za rađanje (u Lk 1,36 se govori da je ona nerotkinja pa se nameće pitanje kako je onda rodila ako je nerotkinja, a nije začela po Duhu Svetom nego prirodnim putem, sa sjemenom). Ovaj put anđeo, imenom Gabrijel, naviješta Zahariji da će se dijete u utrobi napuniti Duhom Svetim (ono će se napuniti Njime, a neće nastati od Njega). Zatim se Elizabeta krila 5 mjeseci i govorila: "Ovo mi je učinio Gospodin u vrijeme kad se udostojao skinuti s mene sramotu među ljudima" (Lk, 1,25). Zašto sramotu? Jer je bila nerotkinja pa rodila, to i nije neka sramota, nego čudo. Možda zato jer nije rodila po Zahariji, nego ipak po Duhu Svetom? Iskreno, nemam pojma. Zanimljivo što se u Mateja ova zgoda sa Zaharijom i Elizabetom uopće ne spominje.
Dalje se nastavlja priča o Mariji i Isusu. Anđeo Gabrijel dolazi Mariji i naviješta joj da će roditi sina kojemu će nadjenuti ime Isus (kod Mateja se zadaća imenovanja djeteta daje Josipu), a Josip se u cijeloj priči samo usputno spominje da je on njezin muž.
Marija jest poslušna, i ponizna pri svemu tome ali ipak se usuđuje pitati kako će se sve to dogoditi jer se "...ja ne sastajem s mužem?...", veli ona (Lk 1,34). E, a kad je Zaharija isto posumnjao u Božji naum njega je Bog načinio nijemim sve do rođenja njegova sina, Ivana Kristitelja. Zanimljivo da je Marija ipak posumnjala i prošla nekažnjeno.
Anđeo potom Mariji daje naslutiti da će se to dogoditi tako što će Duh Sveti sići na nju (a ne kao kod Elizabete samo na dijete u utrobi, što znači da je Marija cijela blagoslovljena, a ne samo dijete).
Za kraj samo još činjenica da se u Luki govori o putovanju Josipa i Marije iz Nazareta u Betlehem (gdje se ima roditi Isus), gdje su se uputili radi popisa stanovništva koje se tada vršilo. Sve bi bilo lijepo da Betlehem nije 120 kilometara udaljen od Nazareta, a u Lk 2,6 se govori da je Mariji bilo vrijeme da rodi kad su došli u Betlehem, što znači da je bila u visokoj trudnoći. Što opet znači da je prilično nemoguće da je ona u takvom stanju mogla prijeći 120 kilometara pustoši i kamenjara, što opet znači da podatak da se Isus rodio u Betlehemu i nije baš pouzdan. S time se slažu i egzegete, da ne bi bilo da je to samo moje mišljenje.
Evo ljudovi, malo duži tekst ali koga zanima progutat će ga lako. Ima dosta toga za istražiti, dosta nejasnih stvari pa eto, dajte se na razmišljnje.
Bog s vama!
Post je objavljen 13.11.2008. u 14:08 sati.