Evo, zbog neminovnih problema sa računalom i internetom, opet sam izostao neko vrijeme...Evo novi post...
Reče netko: sve se naše djelovanje svodi na kraju na Boga.
Da li je to tako? Nakon nekog vremena razmišljanja došla mi je misao da je to zbilja tako. Ma kako beznačajno to djelovanje bilo ono zbilja na kraju dolazi do samoga Boga. Čemu naše življenje na svijetu? Bogu. Zbilja se svaki život na ovom svijetu zavrava u Bogu. Sve što trenutno živi, sve što je živjelo i što će živjeti, živjelo je, živi i živjet će za Boga. Kako to? Pa Bog je sve stvorio (svime vlada i svime upravlja), stoga je sav život na ovom svijetu posvećen upravo Njemu, i u Njemu će na kraju svako biće naći utočište jer je iz Njega i poteklo. Zar nije to divno?! Bez obzira tko mi bili, što mi bili, što mi radili, mi ćemo opet biti u Bogu jedno. Razdvojio nas Bog od sebe da nam pokaže kako je to živjeti slobodan i odgovoran za svoju sudbinu i svoj život. Prošlo je tisuće i tisuće godina, a u Božjim očima to su sekunde, a kraju nigdje ni traga. Pisao sam već o Sudnjem danu, o njemu samo Otac naš zna kad će se dogoditi. Znam često moliti Boga da ubrza dolazak svoga Sina. Fascinantna mi je ta pomisao o zadnjem danu svijeta...Iznijet ću kako to vidi velikan kršćanskog nauka sv. Irenej Lionski. Irenej kaže da će biti dva uskrsnuća. Ovaj svijet bi trebao trajati 6000 godina i nakon tog vremena došla bi vladavina Sotone, koja bi trebala trajati tri godine i šest mjeseci. Nakon toga bi nestalo svo zlo uopće, a svi pravednici koji su umrli će uskrsnuti ali opet će biti na ovoj zemlji.To je prvo uskrnuće, koje se događa u još ne preobraćenom tijelu. Život na zemlji će biti mnogostruko bolji i bogatiji nego je bio prije. Neće biti trpljenja ni smrti i ljudi će živjeti tisuću godina. Nakon tisuću godina biva drugo, konačno, uskrsnuće svih ljudi. Tada će biti i posljednji sud, pravednici će na dar dobiti konačnu neraspadljivost i slavu Božju, a grešnici vječni oganj. Stvar je u tome što Irenej misli da neće nestati ovog svijeta, budući da je on od Boga nastao, a sve što je od Boga vječno je.
No dobro...skrenuo sam s prvotnog razmišljanja. Sve ide Bogu. Hvala Bogu. Ma koliko vi mislili da ste grešni, Bog će naći način da vas spasi jer ste Njegovi, za sebe vas je stvorio i neće vam dati da se od Njega odvojite. Ta nam misao treba biti u pameti cijeloga života. Ja sam voljeni sin (pod sin se shvaća i kćer) Boga živoga. Bog me voli ovakvog kakav jesam, takvog me stvorio i takvog me stavio u svijet. Ja sam Njegov, i On je moj. Moj Bog! To je taj subjektivizam koji nosi naša vjera, svi smo pozvani da Boga otkrijemo sami, u samima sebi, ne u dubini duše nego u cijelom biću, svakom našem pokretu i svakom dahu. Ja se nekad zamislim...pa svaki moj udisaj je Bog, ja Ga dišem, On mi daje život, svakim svojim udisajem ja Ga slavim... Posvećen sam Bogu, htio to ili ne, ja sam Njegov i On je moj...
Da li je to onda ropstvo? Da li smo mi onda „zarobljeni“ u Bogu i Božjoj biti i stvarnosti?
Jesmo, u ropstvu smo, zarobljeni smo i te kako...ali u ljubavi! Naše ropstvo je doslovno ropstvo u mjeri koliko smo mi predani Bogu. Ako ja posvetim Bogu samo par dana svog života onda je ostatak svih dana za mene ravo ropstvo, koje boli i koje ne da mira. Ako li posvetimo sve dane našeg života Boga onda živimo u vječnom ropstvu ljubavi iz kojeg mi ne želimo izaći. Možda izraz ropstvo nije najbolji izraz jer nosi u sebi negativnost...Evo, mi smo obavijeni Božjom ljubavi htjeli mi to ili ne.
Dragi moji, obavijeni Božjom ljubavi, nitko nam ne može oduzeti naše snove i ciljeve jer sve na kraju ide Bogu, On nsa prihvaća sad i uvijek.
Neka je hvaljen stoga Bog-Ljubav, koji nas uzdržava i daje nam sebe svaki dan, svake sekunde!
Pozdrav!
