16
ponedjeljak
ožujak
2015
Čekanje
Mogu ja čekati. Ako procijenim da je vrijedno toga.
Moja nemirna narav ne ide u korist čekanja, ali mogu ja to.
Gledati kazaljke sata kako otkucavaju.
Kako prolaze minute, sati u nepovrat, mogu ja to.
Dok okovi čekanja na rukama stišću još jače
Razum i srce vode rat.
Srce je na tvojoj strani, uvijek je i bilo.
U tom svom svijetu srce je sretno pored tebe.
A meni dolazi kad je povrijeđeno.
Cvili poput napuštenog psa.
Razum je na ničijoj strani.
Neopravljivi pravednik bez osjećaja.
Koji pokušava utjerati red među ove moje misli.
Ali razum je u potpunosti nemoćan.
Sve do onog trena.
Kada okovi čekanja popucaju na mojim rukama.
Moja nemirna narav pokaže svoje pravo lice.
A otkucaji sata stanu jer je naše vrijeme isteklo.
I nema nikakvog armagedona unutar mene.
Nema krikova jednog izgubljenog svijeta.
Vatre koje su nekada gorile sada miruju.
Nema vatrometa koji najavljuje kraj priče.
Sve je to nestalo u onom mome čekanju.
I to je stvar koju ti ne razumiješ.
Kada me izgubiš, nečeš niti znati.
Bit će to nekog običnog dana.
Kada nećeš imati vremena.
Ljudi gube kada nemaju vremena.
komentiraj (21) * ispiši * #
12
četvrtak
ožujak
2015
Averzija
Posjedujem averziju prema stvarima koje su popularne.
Da je to baš tako jako izraženo shvatila sam neki dan, kada mi se poput nekog bjesnog psa digla šija na djevojku koja se fantastično obukla,a na nogama je nosila air max tenisice. Pobogu čemu te air max tenisice. Ne kužim to, odjeća joj govori spremna sam za poslovni sastanak, a air maxice vrište ajmoo trčaat. Zbunjujuće je to. Tenisice koje ja od milja zovem space tenisice i koje bi prije par godina izazvale podsmjeh sada su toliko popularne da bi ih neka mladenka mogla uskoro isfurat na vlastitom vjenčanju.
Zbog toliko velike popularnosti vjerojatno bi mi noga prije u štikli zapela nego ušla u jedno od tih tenisica. A štikle su mi najneomiljenija obuća. Ne bih obula te tenisice, ne zato što ja ne vjerujem da su one udobne, nego zato što ne želim biti dio horde koji hodaju u njima. Ona ista horda ženskih klonova koja je ubila Boga u bijelim starkama prošlo ljeto i dizala mi živac, sada su našle novu obuću u kojima mogu izgledati identično. Te cure stvarno izgledaju poput klonova. Vidiš jednu i za minutu dobiješ deja vu jer si u potpunosti sigurna da si upravo vidjela njih deset istih.
Moj mentalni sklop tako funkcionira. Nije stvoren da voli ono što je popularno, ono oko čega se diže nepotrebna prašina svjetskih razmjera.
Ista stvar je i sa 50 nijansi sive. U potpunosti razumijem ljude koji kažu ok fuck it ajmo vidjet u čemu je stvar s tim filmom i odu ga pogledat. Ali oni koji očekuju od moderne verzije pornića koji je prilagođen za hollywoodske kriterije "life changing" film ne razumijem, naravno.
U prijevodu, posjedujem averziju prema ispraznim mozgovima i to je sve.
komentiraj (10) * ispiši * #
07
subota
ožujak
2015
Pitam te
Tražim ono čega nema. Ono što ne postoji.
Zadnji puta te pitam. Sada, tu na ovoj kiši koja ne prestaje padati. Sada, tu dok sam mokra do kože i ne mogu kontrolirati svoje drhtanje.
Na ovom bezdušnom asfaltu ulice koja nosi miris zime na odlasku. Zime koja još uvijek štipa lagano za obraze u ove večernje sati.
Pitam te:" Da li ostaješ ovdje?"
Da ili ne, odgovor je vrlo jednostavan. Izaberi nešto od tog dvoje. Nema više razloga za naše besciljne rasprave. Za ponavljanje onoga što smo već sto puta rekli jedno drugome.
Nemam ja više snage za to. Sve smo riječi potrošili. Bacali ih kao u bunar i ubrzo ostali bez njih. Sve što nam je ostalo je ovo ovdje. DA ili NE.
Dok mi hladnoća prodire kroz vrat i kralježnicu, ponovim pitanje u sebi. Tvoja tišina je dala odgovor. Snažnije i jasnije od bilo koje riječi za koju bi se mogla uhvatiti. Sa tišinom nema pregovora. Sve je jasno.
Na ovom bezdušnom asfaltu ulice koju je prekrila kiša ja ostavljam dio sebe. Dio mene koji je tražio...
Ono čega nema. Ono što ne postoji.
komentiraj (14) * ispiši * #
01
nedjelja
ožujak
2015
Teški snovi
Opet me bude teški snovi. Oni dosadni kad vas netko konstantno lovi,a vi bježite. Trudite se svim silama pobjeći, a noge su vam teške kao tona čelika. Mrzim takve snove, iako me taj nepoznati lik još nijednom nije uspio uhvatiti. Valjda je to pozitivno.
Budim se sva mokra u krevetu koji ne liči na to. Plahta je na podu, jastuk u donjem lijevom kutu kreveta, a poplun smotan oko mojih ramena i moje glave. Da netko sad uđe u sobu pomislio bi da je ovo poprište nekog divljeg sexa koji se desio, a ne ludih snova koji mi ne daju mira.
Treba mi desetak minuta da se dobijem i da mi mozak proradi. Čujem kišu koja pada vani i udara u limove koje su susjedi postavili na svoje garaže. Divna simfonija, nema šta. Uzimam mobitel i žmireći na jedno oko zbog prejakog svijetla ekrana provjeravam koliko je sati. Tek je 5 i 20 ujutro. Uzimam jastuk i okrećem se na bok. Moglo bi se još malo odspavati. Ali neće ići. Mokra sam od znoja i više nego što sam mislila. Mrzovoljno sama sebi govorim nešto u bradu i ustajem. Tuš će sad itekako goditi. Ne toliko koliko bi još par sati sna, ali ajde.
Pomislim na tebe dok ulazim u kupaonu. Ti sigurno još uvijek mirno spavaš. Bez teških snova i nepoznatih likova koji te pokušavaju zgrabiti. U krevetu koji vjerojatno liči na krevet, a ne ovaj moj nered. Eh, jebi se i ti i ti tvoji laki snovi. Zavidim ti na tome, priznajem. Zavidim ti ja na mnogo stvari, ali to je neka druga priča.
"It's hard for me to say, I'm jealous of the way you're happy without me."
komentiraj (12) * ispiši * #
