Posjedujem averziju prema stvarima koje su popularne.
Da je to baš tako jako izraženo shvatila sam neki dan, kada mi se poput nekog bjesnog psa digla šija na djevojku koja se fantastično obukla,a na nogama je nosila air max tenisice. Pobogu čemu te air max tenisice. Ne kužim to, odjeća joj govori spremna sam za poslovni sastanak, a air maxice vrište ajmoo trčaat. Zbunjujuće je to. Tenisice koje ja od milja zovem space tenisice i koje bi prije par godina izazvale podsmjeh sada su toliko popularne da bi ih neka mladenka mogla uskoro isfurat na vlastitom vjenčanju.
Zbog toliko velike popularnosti vjerojatno bi mi noga prije u štikli zapela nego ušla u jedno od tih tenisica. A štikle su mi najneomiljenija obuća. Ne bih obula te tenisice, ne zato što ja ne vjerujem da su one udobne, nego zato što ne želim biti dio horde koji hodaju u njima. Ona ista horda ženskih klonova koja je ubila Boga u bijelim starkama prošlo ljeto i dizala mi živac, sada su našle novu obuću u kojima mogu izgledati identično. Te cure stvarno izgledaju poput klonova. Vidiš jednu i za minutu dobiješ deja vu jer si u potpunosti sigurna da si upravo vidjela njih deset istih.
Moj mentalni sklop tako funkcionira. Nije stvoren da voli ono što je popularno, ono oko čega se diže nepotrebna prašina svjetskih razmjera.
Ista stvar je i sa 50 nijansi sive. U potpunosti razumijem ljude koji kažu ok fuck it ajmo vidjet u čemu je stvar s tim filmom i odu ga pogledat. Ali oni koji očekuju od moderne verzije pornića koji je prilagođen za hollywoodske kriterije "life changing" film ne razumijem, naravno.
U prijevodu, posjedujem averziju prema ispraznim mozgovima i to je sve.
Post je objavljen 12.03.2015. u 19:59 sati.