Kako ne biti ashoole u busu

Kada se svakodnevno vozite u četiri busa i to u svakom po više od sat vremena onda se svačega nagledate. Vozači su najčešće za svaku pohvalu, ne voze nas kao vreće krumpira, stat će vam i van stanica na kojima stoje ukoliko ih zamolite i pustite da se pokoji put vozite i bez mjesečne karte ako ste ju zaboravili.

Putnici s kojima dijelite vaše divno putovanje su pak druga priča. Ima ih svakakvih doslovno, ali upute kako ne biti ashoole u busu su zapravo poprilično jednostavne.

Kao prvo, najbolji su mi ljudi koji se sjednu do prolaza iako je mjesto do prozora slobodno. Nemam ja ništa protiv sjedite vi gdje hoćete, ali kada je bus skoro pa pun ne možete očekivati da vas netko neće pitati da li je mjesto do vašeg slobodno. To kaj ste sjeli do prolaza ne znači da ste privatizirali oba mjesta. Znači sjedite gdje hoćete, ali kad vas netko zamoli da sjedne do vas nemojte raditi grimase ko da vas je zamolio da se vozite na krovu busa.

Drugo, kada se vozimo rano ujutro većina ljudi uhvati tih sat vremena da još malo odspava, a i oni koju ne spavaju odmaraju lagano oči. I to bi bilo super raditi u miru i tišini. Fala Bogu nismo u crkvi, ali kad vozač već lijepo stiša muziku, ugasi svijetla i pojača grijanje ne morate vi pričati na mobitel kao da ga ni nemate. Ljudi moji, mobiteli imaju zvučnike čuje vas ovaj s druge strane bez brige. Ovak i taj s druge strane telefona i svih mi ostali znamo da su tablete koje tražiš na desnoj strani njenog ormarića, da bi trebale bit još dvije i da ti je oprala gaće jučer navečer da danas imaš čiste. Cijela hrpa nepotrebnih informacija. Znači, pričajte na mobitel samo to radite kao i svi normalni ljudi.

Treće, sjedala u busu su relativno uska i za većinu ženske populacije, a onda ne moram pričati kak je muškom rodu. Sad kad je ovak zima i hladno svi imamo debele jakne, šalove, rukavice, mi žene imamo torbe i svašta nešto još uz to. Kak je u busu poprilično toplo većina nas skine jakne jer bi inače prokuhali. E sad kak se približavamo kolodvoru treba se obuć. Taj proces je zapravo vrlo jednostavan, ali se može i zakomplicirat do besvijesti s nekim ljudima. Dakle, uvijek ima ljudi koji se u oblače i do 10 min prije dolaska na kolodvor i onih poput mene koji se obuku u zadnji tren jer ne volim sjediti u jakni. Znači, sve kaj se mora napravit je kad vidite da se ovaj do vas oblači pomaknete se malo od njega da čovjek može provuć drugu ruku u jaknu, a ne se praviti mutav. Kad se on obuče, i vi napravite isto i on se vama malo pomakne i to je to. Poprilično jednostavno zar ne.

Četvrto, pun je bus i približavamo se kolodvoru, ali do njega imamo još dobrih 5 minuta. I onda ono komešanje kad se nervozni dio busa krene dizat sa svojih mjesta i zakrče prolaz. I to uvijek budu stariji ljudi koji i ovako jedva drže ravnotežu, a kad je bus u pokretu, ne dao Bog u zavoju, a oni stoje u busu ne moram vam onda ni reć da je vrlo lako nekog očekivat u krilu. Da ne spominjem guranja koja nastanu kada bus stane. Dajte sjednite na miru tih 5 minuta i kada bus stigne na dolazni peron ajmo izaći iz tog busa jednom normalno ko ljudi, a ne kao da nas je netko pustio s lanca. I jedna uputa muškoj populaciji bilo bi vrlo lijepo kad bi se barem pokoji put ponijeli džentlmenski i pustili i nas žene da ustanemo sa sjedala ko ljudi, a ne se gurat ispred nas ko da nas nema.

I to je to samo budi normalan, nemoj biti ashoole.