GAME, SET, GOAL, OBICHNA DJECA & PICHKICE!

četvrtak , 19.06.2014.

SCENA 1: (Zagreb cca 1980.)
Kad smo bili klinci i igrali za NK TRNJE još kao „mlađi pioniri“ (računaj dob do 10 godina) trenirali smo po blatu, kiši i snijegu. Tadašnje lopte bubamare broj 5 bi se na snijegu najprije napile vode zbog razlike u temperaturi a, poslije ledile, tako da kad bi postavljali glavu na lopte koje bi golman ispucavao, filing sraza s glavom je bio poput grude ledenjače samo s većim obujmom. Poslije treninga ne bi mogli razvezati kopačke, jer su se žniranci smrzli. A prste bi odmrzavali na predugom tuširanju svjesni čvrga i koksova koje ćemo dobiti od juniora kad im potrošimo toplu vodu.

SCENA 2 : (Zagreb cca 1985.)
Svakodnevno Igranje tenisa (TK MLADOST, KROMOS, TREŠNJEVKA) kroz podnevne satove u rujnu i kolovozu na terenu kojeg polijevaš poslije svakog seta, jer luna lupa 35+ sezonski se mjerilo po količini sunčanica koje tada baš i nismo jasno prepoznavali. No poslije ponekog povraćanja godio bi nam mrak hladne sobe, u kojoj bi razmišljali jesmo li prekasno mijenjali rekete, jer su se jeftini španunzi rastezali na vrućini pa su lopte na zicerima pičile metar dva u aut. U svakom slučaju sutra je bio revanš.

SCENA 3.: (Brasil 2014.)
Profesionalni nogometaš je fizički pripremljen bolje od marinca na stereoidima i s fereronom u guzici. Hrani se bolje od astronauta i ima osiguran protokol prehidriranja i hidriranja te igra utakmicu u kasnopopodnevnim i večernjim satima Južnoameričke klime, uz to predstavlja svoju zemlju i plaćen je bolje od glumca američke A produkcije.
Stoga dajte me nemojte yebat s nepodnošljivim uvjetima za igru.

Oznake: nk trnje, djeca, pikice