LJUDE JE LAKŠE POTROŠITI OD NOVCA

petak , 04.10.2013.

Petak kao i svaki drugi, međutim drugi možda ne bude kao i svaki.
Najavljene ovrhe po poreznom dugu neću komentirati, no njihov učinak u jednom dijelu je povod ovom tekstu.

U svijetu postoji mnogo nepravdi, no vrlo malo je onih kod kojih je nepravda načinjena na obje strane. Kod onoga koji je čini i nad kojim se čini. Taj drugi petak, nekad navečer i u mnogim stanovima u ovo doba mogao bi biti vrijeme osviještenja fenomena o kojem govorim.

Inverzna neka priča - kao malo svjetine koja urla tražeći krv i mnogo gladijatora.
Neće to biti gladijatorska borba, već kratkotrajni savez prevarenih.
Malo što izaziva tako dubok osjećaj mučnine, združene nemoći i bijesa kao što je davanje otkaza dobrom radniku. Taj križ ima dva kraja i nose ga i poslodavac i djelatnik. Mnogi djelatnici posebno u manjim tvrtkama, a posebno kod socijalno senzibiliziranih poslodavaca još nastoje istima olakšati tu odluku, znajući da nemaju izbora ipak im pružaju razumijevanje. U trenutku kada ostaju bez egzistencijalne sigurnosti nije od svakoga očekivati takav postupak, no vjerujem da će ih biti podosta, Poput Romea i Julije nepravedno rastavljenih. Mnoge male tvrtke dobro posluju, al' loše naplaćuju i još lošije iste dugove sudski istjeruju. Gospodarska šteta je ogromna, sistemska još i veća, no ljudska je neizmjerna.

Nedavno je netko na fejsu postao da kakve su to firme čija budućnost ovisi o tisuću do deset tisuća kuna? Male, one koje hrane čitave obitelji i produžuju im „egzistencijalnu iluziju“ u zemlji koja higijenu međusobnih financijskih odnosa gradi jednostrano. To je jednostavno tako, porez se ne plaća jer se ne može, točnije, jer je prioritet isplatiti djelatniku pošteno zarađenu plaću za posao koji se iz razloga što ih je država omogućila – ne može naplatiti. To vam je tako, u većini od ovih 27 000 slučajeva koji će idući tjedan operativno poginuti. „Snalažljivosti“ malih socijalno osviještenih poslodavac je došao kraj, no ne i borbi. Doduše kakva je to borba kada u njoj nikakva pravila ne vrijede? E pa - nepravedna. Nepravda čini standardni dio algoritma poslovnog modela, kako za poslodavce tako i za radnike – ipak samo kod nas – vrijeme arene nije prošlo.

Neki od ovih zaključaka vrtit' će se glavama mnogih prepušenih, s cugom ili jednostavno glavom u rukama - u taj petak. Malo tko će zbog toga postati bolja osoba, ali svi će se promijeniti.
Jebeno je samo, što će im koloseum i cezari - ostati isti.