lex & ex - ćud je ćud, a sud je sud

(izuzev u Hrvatskoj - tu više nikoga ne tužimo, a i "lex" na stranu iako bojim se da bi mu vinovnik mogao postati "ex")

kradljivci se žale da su pokradeni,
a to nisu tek kompilatori koji su kompilirani - to su poluintelektualci s pola muda - jednim jajem s dovoljno kuraže da se žale kad ih neki slični njima kresnu za koncept.
Ovako sa strane puca prekrasan pogled na vlastitog psa (za kojeg znaš da je kukavica) kako reži na druge dok prolaze kraj imaginarne ograde od smisla i obzira koja ih dijeli.

Nije etika u vizualnim komunikacijama istrulila, dizajn je promijenio svijet i svoje vlastito lice, dizajneri su ulovili brzi neoliberalni vlak, a etičnost to nije mogla pratiti, onako neukrcana poput ženske pismo torbice koja sklizne s ostale prtljage na brzinu pokupljenje s perona.

Ona nije poput lex-a izgubljena u prijevodu, ona je bezbolno zagubljena.

Pa tako regionalni kreativci zahtijevaju ono što ni sami ne daju. Ipak bilo bi pretjerano tražiti od kicoške kreativne kreme da budu drugačiji od društva u kojem je erozija vrijednosnog sustava otkrila čvrsti dinaroidni kostur difolta. Generičke podloge koja u nedostatku trenda je dostatna sama sebi.

Ipak hrabrost, ona osobna kao i politička je bliska procesu kreacije - oboje sadrže to voljno počelo, a eksperiment se gotovo uvijek isplati. Čak i kada ne uspije, ostvarilo je neuspjeh koji je bitni dio kapitala budućeg uspjeha.

Svima nama, kreativcima, poluintelektualcima, osobno i politički hrabrim ili ne postam ove slike agave i sirene (profumi della costiera amalfitana) kao potstrek na mješanje (superponiranje), eksperiment ili tek čin mimo kanona.

i jednima i drugima sugeriram čitanje kao radnju kod koje se lako može zalomiti da dođe do - učenja