poluintelektualci

izraz koji sam prestao koristiti prije desetak godina, a označava specifičnu skupinu intelektualaca s dakako akademskom naobrazbom koji pri većini svojih objava žele poslati "duboke poruke" koje ni roniocima Marijanske brazde nisu dohvatljive, koristeći se pri formuliranju istih od po prilici slijedećom recepturom.
Poruka treba biti uvijena u aktualni "in" pokrov (tematike građanskih inicijativa ili artističkih ili subkulturalnih pod smjerova) dobro dođe i hinjena nepretencioznost s obveznim navodima par opće poznatih truizama (nepobitna istina za koju nitko nema protuargument, svi se s njom slažu, zvuči „pametno“ i sa sigurnošću se može računati na pozitivnu reakciju javnosti i stručnog okruženja) uz navedeno bazu takve izjave treba osigurati i s primijenjenim teoremom (pri kojem se najčešće izgube) te sve skupa garnirati s novo sklepanom pretpostavkom koja pri završetku misli prelazi u tvrdnju. Uglavnom junački jalovo, al' te natjera da prije no što ispališ na živce provjeriš ukupnu djelatnu logiku te poruke. Dakako da njome ništa nije kazano, no zvuči li ga jebeno pametno i garant će mu priskrbiti status "pametnog" do te mjere da se "normalni" ljudi to neće usuditi propitati.
Zgodna pridružena karakteristika poluintelektualaca je i intelektualna kleptomanija koju doduše više iz neprikrivenog animoziteta spram osobe koja je iznjedrila prvotnu "mudrost" (a istu nije "kapitalizirala") ne mogu suspregnuti te time srljaju iz greške u grešku. Beskrajno divna, napeta zakrivljena forma konture vrijednosnog sustava je još jedna od zajedničkih performansi ove vrijedne skupine.

Osobno baštinim nekoliko takvih "poznanika" koji su izvor neiscrpnog recikliranog kompilacijskog blaga.

E pa to što sam prestao koristiti izraz "poluintelektualac" ne znači da nisu među nama i da nisu zamijećeni već im samo želim poručiti da bez obzira na super tajming čekaju na ukrcaj na pogrešnom peronu budućnosti.