četvorka

I had a sleep (a deep one, after long time), small chat with wife and walk with my kid to school.

Dobio je četvorku iz vjeronauka, jer je Isusu nacrtao hevi metal zurku, rekoh mu da to pomalo i nije pravedno no da ipak nastoji zadovoljiti obrazac koji traže od njega ali da ga ja podržavam u njegovom doživljaju stvari i ljudi. Tog trenutka sam znao da je pandorina kutija napolitanki otvorena.
Kako, kaže on?
Poslao sam mu poruku dvostrukih mjerila, sada ta ista moram obrazložiti, ok. Vidi, ti znaš da tata dobro crta, e' pa kada sam ja išao u prvi razred kao ti crtao sam sunce kao klupko i slikao ga kao žutu mrlju, no nastavnica mi je "objasnila" da sunce ne izgleda tako, već da se sastoji od kruga koji ima zrake i to jednu dugu pa jednu kratku i tako do kraja kruga u kojem se nalaze oči nos i nasmijana usta. Pokušao sam pogledati u sunce no te elemente nisam tamo nalazio. Od tada bih ja nacrtao cijeli crtež po svome te na završetku "montirao" sunce u gornji desni kut po zadanim pravilima.
Zauvijek, pita on?
Ne, samo do tada dok nisam našao načina kako da sakrijem sunce na crtežima.
A poslije?
A poslije, sam uspio razumjeti da je to način na koji ja vidim sunce i da svatko od nas ima pravo na svoj način vidjeti stvari, zato tvoj Isus nije kriv samo je malo neprilagođen u odnosu na to kako ga nastavnica vidi.
Kako?
Kao što ti meni kažeš kada te ja nazovem „mladim gospodinom“ da ti to nisi, nego da si ti „nov čovjek“, e' pa isto tako je za nju tvoj Isus NOV.