četvrtak, 13.11.2014.

SAMODOPADNA SMRT

Samo jednom ćeš tupo buljiti u svjetlo. Milujući ruku, korake ćeš čuti.
Taj škriput vrata jasno ćeš čuti iza leđa će te dotaknuti sjene.
Ona će ti reći da te cijeni. Pružit će ti ruku i priznat ćeš joj da je prekrasna.
Njezine usne sjajit će u mraku. Shvatit ćeš da je stigla budućnost koja je
kucala na stakla iza kojih si spavao sklonjen od vjetrova, oštrih kozmičkih vjetrova...
eto...sada ćeš možda doznati i kako je kad zapuše u ozonu...i vjeruj mi,
toplo se obuci jer zna bit gadno:

Na njenim ćeš leđima jezditi zvijezdama, gutat će te zvuk nemjerljivih frekvencija-
šapat bogova će mrviti tvoju materiju.
Ashes to dust i dust to ashes, brate...biti će te svuda!
Melankolične kiše saturna brižno će ispirati tragove tvoje sa sjajnih stubišta atmosfere,

...al ćeš fasovati brate!?

Na koncu će tvoj odraz rađat se u kapi rose.
Sklupčani će punoglavac nemoćno probijati guste i prozirne opne vodenjaka kao ž za život
o kojemu nećeš znati...

U nečujnom i vječnom zibu, padati ćeš tako sporo da nikada nećeš priljubit se uz dno.