petak, 27.06.2014.

JUPITER AND TEARDROP

- 21:48 - To te ja pitam (1) - Print - #
  • blogdogg--- kako dobro rečeno! (27.06.2014.- 21:50)

  • ponedjeljak, 16.06.2014.

    Kralj Manausa

    Ususret Manausu bilo bi neprimjereno ne spomenuti Jerryja Drakea a.k.a. Mr.No-a.
    Bivši vojni pilot pobjegao je od civilizacije u Amazonu.
    Posjeduje pajpera kojime prevozi putnike preko rijeke. Vječito švorc, loče po opskurnim
    Manauskim birtijama zavodeći žene ili mlateći se sa svojim najboljim (ne)prijateljem Krugerom.

    Rođen je u New Yorku 1922. godine, a radnja stripa odvija se najvećim dijelom tijekom
    50-ih godina 20. stoljeća. Jerry Drake zaradio je svoj nadimak Mister No 1941. godine,
    za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je sudjelovao u dragovoljačkom odredu Letećih
    tigrova na Pacifiku. Tom prilikom zarobio ga je okrutni japanski pukovnik Saiko koji ga je
    ispitivao i mučio, ali Mister No je uporno na sva pitanja odgovarao NE.
    Tako je njegov nadimak postao simbol otpora tiraniji, ugnjetavanju, užasima rata,
    licemjerju i tlačenju slabijih od strane jačih.

    Osim na pacifičkom bojištu (Filipini, Mianmar...), borio se i u Italiji i na zapadnom bojištu.
    Kao ratni veteran osjetio se nesposobnim uklopiti u normalan život nakon rata, zbog čega
    kupuje kartu za "negdje što dalje" i 1950. godine odlazi u Južnu Ameriku, u Brazil i nastanjuje
    se u malom gradiću Manausu, u srcu amazonske prašume kako bi pobjegao od problema
    suvremenog čovjeka i "američkog načina života".

    Sergio Bonelli je u jednom intervju priznao kako je lik Mister Noa zasnovao na stvarnoj osobi
    koju je upoznao za vrijeme putovanja Latinskom Amerikom[2]:

    „ ...Da, bio sam u Palenqueu, u Meksiku i susreo sam mladog i zgodnog mladića na
    ruševnom aerodromu.Nosio je kožnu jaknu i zvao se Kapetan Vega, ime koje je perfektno odgovaralo
    strip junaku! Imao je opasač s pištoljem i letio je po Yucatanu gore dolje prevozeći životinje, povrće i
    razne namirnice i kad god je sreo turiste, samo bi pokazao na sjedalo za putnike i rekao:

    'Ok, odvest ću vas gdje god želite'!

    Tada mi se rodila ideja o junaku koji će biti pilot Pipera, ali sam odlučio serijal smjestiti u Amazoniju...."

    Mr.Noa počeo sam kao klinac usvajati u kasnijoj tinejdžerskoj dobi.
    Trebalo mi je malo duže da se skinem sa nepoderivih: Bleka Stene i ostalih.
    Jer, što će ti heroj koji u svakoj epizodi bar jednom dobije batina?
    Mr.No jest antiheroj na neki način jer njega ne zabrinjava sudbina svijeta.
    On-No, samo želi preživjeti i bančiti. On nema ptsp, akcija ga ne zanima i uvijek oklijeva.
    Akcija koja se desi redovito mu poremeti planove za dejt. Heroj jest utoliko što je prinuđen na tu ulogu.

    Dijelovi txt-a preuzeti iz wikice. Pozivam komentatore da prilozima i fotkama obogate post o mr.Nou ;)

    - 14:29 - To te ja pitam (5) - Print - #
  • blogdogg--- Bandera u pustinji :) (16.06.2014.- 14:38)

  • 20 do asa--- ...No je uvijek bio poseban lik :))....ne znam gdje su mi nestali romani sa tavana....nije bilo puno brojeva mr. No-a ali bilo ih je..... (16.06.2014.- 20:54)

  • NF--- nek i ja nešto propustih (18.06.2014.- 18:21)

  • rascijepano srce--- možete li pomoći,ili barem proslijediti info za pomoć dalje?
    Hvala Vam
    (19.06.2014.- 15:31)

  • povuci-potegni--- ajme, sjećam ga se sad kad sam vidla slikicu na wikiju (da, tako daleko sam išla, nemam danas baš nekog posla) :)
    meni je najdraži bio Tex Willer i Zagor, al čitala sam i ostale
    (23.06.2014.- 09:08)

  • petak, 13.06.2014.

    o vještini

    Dopustit ću si ovom prilikom polemiku sa Vedranom Rudan.
    Tko sam ja da bih polemizirao sa dotičnom?
    A tko je ona da polemizira sa papa Franjom? Sa Obamom, Putinom
    ili sa kime ne?
    Radikalna Vedrana često u ovakvim prilikama (SP u
    nogometu) ističe svoje stavove o igri koju očito ne razumije , a niti ju organski
    podnosi.

    Krenimo dakle od početka u kojemu bijaše multi-dimenzionalna kružnica
    koja je jednakim presijecima stvorila taj geometrijski lik-loptu. Djeca, bez
    obzira na spol, kada prvi puta ugledaju loptu, ona se raduju jer jedno takvo
    otkačeno tijelo kao što je lopta čim odnekud doskakuće, podrazumijeva
    samo jedno-igru. Lopta skače, poskakuje i svi smo bez razlike,
    uključujući i našu Vekicu, kao djeca hrlili lopti u susret nespretno ju
    pokušavajući ukrotiti.

    Nakon toga su se neki od nas ozbiljnije posvetili odnosu čovjeka i lopte.
    Postepeno su sa loptom bivali sve bliskiji učivši je kontrolirati i ,riječju,
    osjećati. Vještina koja se razvila pružila je mogućnosti:

    Postoje sfere u igri sa loptom koje su vrtoglave do mjere umjetnosti.
    Mi ostali pak, kao civilizacija, još uvijek cijenimo vještinu. To ćete u
    ljudskome rodu, uvažena Vekice, malo teže promijeniti. Vas ne nervira
    nogomet. Vas nervira vještina.

    Zbog nogometa će 16-godišnji skin head iz Luzerna naljepiti poster tamnoputog
    Ganca. Vještina. Vještina je kategorija koja nadilazi neke ovozemaljske zablude.
    Da, reprezentacije se na neki način na terenu igraju rata, ali upravo je u tome
    bit-odmjeravati snage u igri, u umjetnosti, u vještini.

    Kada se družite sa loptom, vi shvaćate koliko se s njome toga može.
    Želio bih da ste u svojemu životu osjetili taj odnos-vi, lopta i njezin dodir u vještini.

    Jer, skrenuli sa teme ili ne, kada rušite sve pred sobom, tada morate nuditi
    alternativu. Ja ću prvi prestati s nogometom, ali što nudite zauzvrat?
    Gostovanje u Red Carpetu? Broj od Ave? Ave imperatorice!
    Palac dolje za nevještinu. Moj kurac je bitno učestvovati. U krivi ste vrtić išla.

    Vjerujte mi na riječ, nema razlike između poezije i nogometa ili bilo koje treće
    stvari koja u sebi ima mehanizme razgaljivanja. I Vaša literatura razgaljuje.
    I to je vještina. Istinablog, Vaša literatura cilja na ono nevješto u ljudima.
    E, sad se pokušajte sjetit svog naj momenta u pisanju,
    predpostavit to potezu loptom? It's a passion. And there's nothin you can do about it!

    Potrebna je vještina. Pa čak i za performance.


    - 03:00 - To te ja pitam (15) - Print - #
  • blogdogg--- nije bio penal (13.06.2014.- 03:09)

  • borivoj--- http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107636 (13.06.2014.- 09:00)

  • durica--- osim vještine, mene zadivljuje i ta disciplina, bilo profi sportaša, bilo rekreativaca, disciplina jednostavno nije moja kategorija. a, svi ti kakti navudreni su mi malo smješni kak se dure, za sebe zahtjevaju toleranciju, a sami nisu sposobni podnositi drugačije od sebe, čak i u tim sitnim interesima. ponavljam se, znam, al neko zna unovčiti svoje noge, neko ono između, a neko zna prodavati i samo psovke. (13.06.2014.- 10:21)

  • blogdogg--- durice i to je vještina ;)

    borivoj, sve rečeno!
    (13.06.2014.- 10:24)

  • Zack--- Slažem se da nije bio penal, al opet, ni on nam ne bi mogao pomoći... I da, slažem se i da je potrebna vještina. :)))) (13.06.2014.- 10:40)

  • Zena gaza--- i ja koja nisam fan od nogometa, sinoć sam uživala u navijanju, i ustvari otkrila nešto katarzično u tome, isto kao što je katarzično gledati neku antičku tragediju (valjda su oni katarzu otkrili), znam da je ova pisanija otkrivanje tople vode, al, da, ta vještina je umjetnost......... (13.06.2014.- 10:57)

  • križar--- kao i u životu, nije bio, al je bio i sad se nosi s tim (suce svake vrste mrzim na stanučnoj razini) jer mi se uvijek nameće pitanje- tko će nadzirati, nadziratelja! (13.06.2014.- 11:04)

  • Neverin--- nemam ništa protiv nogometa samog, ali to okruženje i fama koja se stvara oko toga je ono što ga kuži. Jučer su igrali jako dobro iako će hrvatine biti nesretne sa svime što nije pobijeda. Bila je dinamična i zanimljiva utakmica u kojoj nisu ponizili prezentaciju, zapravo vjerujem da im se u nekom trenutku stiso šupak da ćemo ih izblamirat. Ipak sudac nije mogao dopustiti da se domaćin izblamira i to je ono što mi se ne sviđa u vezi onog oko nogometa. Da je barem vještina i ništa drugo u pitanju. (13.06.2014.- 12:55)

  • blogdogg--- hladne glave danas mogu reć da jesu bili bolji, ali svejedno peče poraz na ovakav način. trebali smo ih dokusurit kad su onako usrani ko pičke pokušavali skužit šta im se dešava. budimo ponosni što smo nogometnog golijata ugrizli za muda na njihov dan u prijestolnici nogometa. glavu gore i dovedite mi taj Kamerun! (13.06.2014.- 12:57)

  • povuci-potegni--- svaka čast nogometu, kao i ostalim sportovima. vještina u bilo kojem sportu je za pohvalu. kao i svaka druga vještina, uostalom. meni je sasvim normalno da muškarci prate nogomet i da su sad svi zaljepljeni za televizore. al brate mili, neka puste na miru sve one kojima nogomet u životu ne znači ama baš ništa.... ja volim rukomet pa ne proganjam ljude na svakom čošku kad se igra neka rukometna tekma. mislim da je u ovom slučaju pritisak toliko ogroman da su i žene pošandrcale, a ne znaju ni zakaj! u svakom slučaju, nije bio penal :) (13.06.2014.- 14:23)

  • Plastik--- Vedrana Rudan je nezasluženo isplivala i ušla u žižu javnosti, prvenstveno na temeljima svog prostačenja. Čini mi se da je jedna od prvih žena - pisaca koja je toliko prostačila, ne samo s psovkama, već i s prostačkim obraćanjem ljudima puno boljih karakteristika od onih koje ona posjeduje. Da, katkada je to izgledalo simpatično, ali na kraju krajeva ipak vulgarno. (13.06.2014.- 22:52)

  • don branko--- pozdrav (14.06.2014.- 18:16)

  • nisan EL DIABLO--- svak pokazuje svoju vještinu... na svom polju ! (15.06.2014.- 14:39)

  • pričopričica--- Vedrana je, moje je misljenje dugo gradila taj imidz
    omrazene i to joj je islo ili jos ide... ne znam
    Ali evo sto znam. Sto je previse, previse je... a njezina vulgarnost i mijesanje
    u svaku mogucu tematiku i gadjenje
    neukusno je i grezo... Kao da je progutala negativni pol... i ne moze se odlijepiti
    Nisam pobornica nogometa ali cak i znam pogledati.
    (15.06.2014.- 22:34)

  • Sjećanje i osvrti--- Zašto nekmome smeta ono šta njega ne zanima?! Sport je uvijek bio pozitivan kao poveznica među ljudima. Ali neki ljudi mrze "do podne cili svit, popodne sami sebe"! (15.06.2014.- 23:18)

  • o vještini

    Dopustit ću si ovom prilikom polemiku sa Vedranom Rudan.
    Tko sam ja da bih polemizirao sa dotičnom?
    A tko je ona da polemizira sa papa Franjom? Ili sa Obamom, Putinom
    ili sa kime sve ne polemizira?
    Radikalna ,kao i uvijek, Vedrana često u ovakvim prilikama (SP u
    nogometu) ističe svoje stavove o igri koju ne razumije ,niti ju organski
    podnosi.

    Krenimo dakle od početka. U početku bijaše multi-dimenzionalna kružnica
    koja je jednakim presijecima stvorila taj geometrijski lik-loptu. Djeca, bez
    obzira na spol, kada prvi puta ugledaju loptu, ona se raduju jer jedno takvo
    otkačeno tijelo kao što je lopta čim odnekud doskakuće, podrazumijeva
    samo jedno-igru. Lopta skače, poskakuje i svi smo bez razlike,
    uključujući i našu Vekicu, kao djeca hrlili lopti u susret nespretno ju
    pokušavajući ukrotiti.

    Nakon toga su se neki od nas ozbiljnije posvetili odnosu čovjeka i lopte.
    Postepeno su sa loptom bivali sve bliskiji učivši je kontrolirati i ,riječju,
    letjeti sa njom. Vještina koja se razvila pružila je mogućnosti:

    Postoje sfere u igri sa loptom koje su vrtoglave do mjere umjetnosti.
    Mi ostali pak, kao civilizacija, još uvijek cijenimo vještinu. To ćete u
    ljudskome rodu, uvažena Vekice, malo teže promijeniti. Vas ne nervira
    nogomet. Vas nervira vještina.

    Zbog nogometa će 16-godišnji skin head iz Luzerna naljepiti poster tamnoputog
    Ganca. Vještina. Vještina je kategorija koja nadilazi neke ovozemaljske zablude.
    Da, reprezentacije se na neki način na terenu igraju rata, ali upravo je u tome
    bit-odmjeravati snage u igri, u umjetnosti, u vještini.

    Kada se družite sa loptom, vi shvaćate koliko se s njome toga može.
    Želio bih da ste u svojemu životu osjetili taj odnos-vi, lopta i njezin dodir u vještini.

    Jer, skrenuli sa teme ili ne, kada rušite sve pred sobom, tada morate nuditi
    alternativu. Ja ću prvi prestati s nogometom, ali što nudite zauzvrat?
    Gostovanje u Red Carpetu? Broj od Ave? Ave imperatorice!
    Palac dolje za nevještinu. Moj kurac je bitno učestvovati. U krivi ste vrtić išla.

    Vjerujte mi na riječ, nema razlike između poezije i nogometa ili bilo koje treće
    stvari koja u sebi ima mehanizme za razgaljivati dušu. I Vaša literatura razgaljuje
    dušu. I to je vještina. E, sad se pokušajte sjetit svog naj momenta u pisanju,
    predpostavit to potezu loptom? It's a passion. And there's nothin you can do about it!

    Potrebna je vještina. Pa čak i za performance.



    - 01:16 - To te ja pitam (2) - Print - #
  • blogdogg--- i za polemiku! :) bwah (13.06.2014.- 02:02)

  • blogdogg--- 1,2,3 proba (13.06.2014.- 02:51)

  • ponedjeljak, 09.06.2014.

    GLAMUZIKA

    U zadnjem me vremenu nekako spontano dopala zbirka poezije Mesari Drage
    Glamuzine u nakladi MD-a. Radi se o izvjesnoj formi crossovera u kojoj
    bazična poezija biva obogaćena stvarnosnim elementima kratke priče.
    Glamuzina se vrlo hrabro i bezrezervno ubacio u taj salto mortale.
    Tendencijom da spaja forme, Glamuzina brusi svoj izraz pronalazeći i poneku
    rijetku kap poetske esencije. U potrazi za time-sva su sredstva dozvoljena.
    Nadasve hladne glave, naracijom u slobodnome stihu poetske proze izvodi
    iz igre događaje, lica i usputne opaske koje se prilično disciplinirano suzdržavaju
    stava. Glamuzina je amoralan i animalan, ali istovremeno, on je i kroničar tijeka
    svijesti koji čupa te anonimne motive, osjećaje i pitanja. Razdrven između
    egzistencijalizma i strasti, dekadencije i nesputane sexualne želje, on se
    poigrava sa izrazom i formom. Duhovit i nepretenciozan, dinamičan i jezgrovit,
    hiperrealističan i mističan u istom vremenu uspijeva biti Glamuzina. Često
    nekorektan pa čak i brutalan, on ipak drži stvari s ove strane ukusa...iako opako
    voli riskirati.

    Najviše me dojmila jedna koja zbog naive i nije tipična, ali čujmo:

    MRŠTI SE BRAČ

    Mršti se Brač iza tvojih leđa,
    ne pada kiša,
    ali ti si tužna i zaljubljena,
    a meni smetaju prsti muškarca
    koji mi podrezuje kosu.
    premda su mekani, topli i nježni
    kao i prsti žene koja to inače
    radi. Došla si vidjeti kako me
    to ona dodiruje, htjela si znati
    od kojeg svijeta to zadovoljstvo,
    malo, čisto i bezinteresno,
    o kojem sam ti pričao,
    a sad gledaš u zrcalu
    kako raste moja zlovolja.
    i uzimaš pramen svoje kose
    i slažeš ga iznad usana u brk
    i držiš ga tako
    sve dok se ne nasmiješim.
    - 08:26 - To te ja pitam (7) - Print - #
  • blogdogg--- d (09.06.2014.- 08:28)

  • Zena gaza--- meni je divna ta pjesma, naoko banalnom slikom iz svakodnevice puno govori o odnosu dvoje ljudi (09.06.2014.- 08:56)

  • blogdogg--- je, imaš pravo. mene je najviše oduševila ta figura u naslovu oko koje se i plete cijelo klupko :) (09.06.2014.- 16:54)

  • Neverin--- baš dobar kraj (09.06.2014.- 19:16)

  • Sjećanje i osvrti--- Kako slatko! (10.06.2014.- 20:06)

  • pričopričica--- Nije loša, kraj je efektan
    Pozz :)
    (11.06.2014.- 20:52)

  • poesie--- izvrsno (12.06.2014.- 19:15)

  • četvrtak, 05.06.2014.

    POEZIJA KAO PSIHOTERAPIJA

    U čemu griješimo kada razmišljamo o poeziji?
    Možemo li poetsku zbilju prilagođavati sebi,
    ma koliko povrijeđeni,
    ma koliko opsjednuti sobom,
    ma koliko helija čuvali u razdeljku debeloga mesa?

    O čemu razmišljamo kada griješimo u poeziji?
    Kada zlorabimo tankoćutnost i liriku,
    kada upadamo u ritam
    kojeg samo mi čujemo,
    pišuć o sebi
    kojeg samo mi vidimo...
    mi,
    silujemo zvuk u granicama
    kontura vlastitih bijeda,
    koje najzad ne zanimaju nikoga.

    Nikoga.



    - 20:56 - To te ja pitam (13) - Print - #
  • blogdogg--- . (05.06.2014.- 22:27)

  • Neverin--- ma dobar si ti iako nisam stručnjak za poetiku :) (05.06.2014.- 23:34)

  • Plastik--- Ja mislim da pjesnici (koji su čuđenje u svijetu) - a ja niti sam pjesnik, niti sam čuđenje osim što sam začuđen - poeziju prilagođavaju stvarnosti. Ovakvoj ili onakvoj. Tko stvarnost bolje uobliči u stroge definicije ove ili one vrste poezije, najčešće ga ocjenjujemo kao boljeg poetu. Ili griješim? (06.06.2014.- 00:30)

  • Nisa--- Ali Bložedože što je drugo poezija nego ritmika skrivena ispod noktiju,grebanje stijenkama o zid vlastitih emocija,zarobljene primisli prošlih,svršenih,budućih i svih vremena koje samo čekaju potonuće ili plivanje,ne znam,očito poeziju nikad nisam dovoljno dugo i dobro živjela (06.06.2014.- 15:58)

  • blogdogg--- poezija je nacizam (06.06.2014.- 16:25)

  • Nisa--- autoritarizam s primjesama mazohisma i koketiranja sa sadizmom (06.06.2014.- 16:35)

  • Demetra--- Oduvijek volim pisanu riječ. Mnogovrsne forme su u moje vrijeme bile ispunjenje vremena. Danas malotko čita onako stvarno. Ne da se hvalim ali ja bez knjige ne mogu (očita navika) ni na koje putovanje jer sat-dva prije spavanja je moje vrijeme za čitanje. Pisanje mi se jednostavno dogodilo nakon drgog inzulta iako nikada prije nisam niti pokušala nešto napisati. Pa sada ako je ovo loše ne znam, ali znam da je dio mojih sjećanja kao i sve ostalo u mojim zbirkama:

    ZAUSTAVLJAM VRANCE

    Zaustavljam kočije
    i vrance vatrene
    sa puteva nepoznatih vraćam
    sigurnom stazom zelenih njiva.
    Ja slavonska duša odmetnuta
    vapim mirise stare, sjenokoša
    i djetelina rosnih u praskozorje.
    Plava jutra tražim dok noć još
    povampireno prozore obilazi.
    Sve mi je znano i sve ostavljeno
    tamo negdje u mladost pospremljeno,
    a ljeta me sustigoše sijedim vlasima.
    Zaustavljam razigranu dušu
    još mladoliku dok na licu od bora
    ona njive uzorane gleda
    i konje vrane i rzanje nestrpljivo
    da krenu, da polete kao Pegaz
    mislima mojim.
    Zaustavljam sebe, u riječi pospremam.
    Još je dan, još me ima iako
    noć sve mi je bliža.

    18.04.2014.

    Lijep ti pozdrav!
    (07.06.2014.- 11:48)

  • Neverin--- meni je ovo poezija :)

    https://www.youtube.com/watch?v=1-AqXJraEbk
    (07.06.2014.- 13:20)

  • odmak--- Nije istina da ne zanima nikoga. (07.06.2014.- 13:26)

  • andriano01--- lijepo pišeš (07.06.2014.- 16:10)

  • donin svijet--- Mislim da ne griješimo kad poetsku zbilju prilagođavamo sebi.... jer upadamo u ritam koji samo mi čujemo. Tako nastaje poezija... kad se nakupi u nama i moramo preliti višak sakupljenog na papir.... A onaj koji čita opet će taj naš vrisak i višak koji se prelio prilagoditi sebi... svom ritmu... i često će napisano razumijeti suprotno od onoga što smo mislili kad smo stihove pisali. Nitko nije pogriješio... jer poezija nije matematički zadatak.... tu nema i ne može biti grešaka.... tu nema grijehova... čak ni onda kada o grijehu pišemo ili o njemu čitamo... :) (07.06.2014.- 18:32)

  • blogdogg--- tnx (08.06.2014.- 16:01)

  • Sjećanje i osvrti--- Svaki čovjek želi sebi sreću, čemu to ne bi smio pjesnik?! (10.06.2014.- 20:08)

  • nedjelja, 01.06.2014.

    DUŠAN KOVAČEVIĆ

    Gotovo da nema 1 čovjek na Balkanu koji ne zna bar 3 lajne iz
    djela Dušana Kovačevića. Mnogi od njih za Dušana nisu nikad
    čuli. To je činjenica. Rodom iz Šapca, kao mali je puno igrao
    nogomet i teatar mu nije bio na kraju pameti. U godinama koje
    su uslijedile izgradio je na svojim djelima teatar Zvezdaru, a u
    YU kinematografiji, pored ostalih, napisao je scenario za film za
    kojega se svi službeni sineasti Balkana slažu da je najbolji koji
    je snimljen u bivšoj. Za Ko to tamo peva? u početku bijaše tek
    podatak o stradalom autobusu na dan bombardiranja kojega je
    Dušan pronašao u nekim prašnjavim, beogradskim arhivima.
    Sve ostalo posložilo se kroz godine. Radi se o piscu lovcu na
    priče-poštujući sve zakone njezina nastajanja, Kovačević
    kopa, čeka, osluškuje i strpljivo kalemi detalj na detalj, motiv
    na motiv. Njegov je teatar definitivno politički. Kada je kao
    anonimni student dramaturgije donio rukopis Maratonaca
    Mihizu, Todoroviću, Radmiloviću i ekipi, iznenadilo ga je
    koliko su se ljudi smijali čitajući. Iako je napisao komedije koje
    već dekadama nasmijavaju cijeli region, Dušan Kovačević je
    sasvim tih i skroman čovjek koji ne želi biti duhovit. Fanatični
    radnik teatra po Brechtu i po Aristotelu. Maratonci su označili
    njegov ulazak na otvorenu scenu i od tada niže naslove kao što
    su Balkanski špijun, Radovan treći, Profesionalac, Sveti Georgije
    ubiva aždahu, Sabirni centar...

    Zbog svog aktivnog otpora režimu Slobe Miloševića i društvenog
    aktivizma te apolitičnosti, Princ Tomislav traži da baš on bude
    član izaslanstva koje će ga dočekati prilikom povratka u Srbiju.
    Najzad dobija poziv za mobilizaciju pa neko vrijeme provodi u
    inozemstvu kao disident.

    Neumjesne amputacije o monarhizmu u njegovom stvaralaštvu
    blago su rečeno, deplasirane. Njegovi anti-junaci, dijelovi su
    društvenog sistema-često autoritativni, apsurdni, suludi i groteskni.
    Njegov pacifizam sastoji se upravo iz pružanja tih portreta koji su
    gotovo alan fordovski fantastični, a pritom ostaju realni i sasvim
    mogući. Nadasve su urnebesno komični i tragični. Na tom suludom
    vrtuljku vrijednosti, njegov teatar okupio je najplodniju generaciju
    glumišta ex Yu:Danilo Bata Stojković, Zoran Radmilović, Bora Todorović,
    Mira Banjac, Olivera Marković... bila je to jedna neponovljiva fuzija
    talenta, kreativnosti i komedijanja.

    Ispitivanje granica šizofrene paranoje u slučaju Ilije Čvorovića oda je
    sistemu-Titov socijalizam vodi svoju posljednju bitku u svijetu kapitala
    upravo kroz Iliju. Zato i dan danas ta ideja ... i dalje nije mrtva-uvijek je
    to taj monolog Ilije Čvorovića-njegova tragikomična špica, rijetko je
    nadahnuta rola, koju uvijek mogu čuti još jednom i razmisliti o tome
    tko je ovdje lud: mi ,Kovačević ili Ilija?



    - 01:16 - To te ja pitam (11) - Print - #
  • blogdogg--- ... (01.06.2014.- 02:27)

  • Sredovječni udovac--- Gledao sam Spijuna s Perom Kvrgicem, odlicna predstava, ali bio sam jako zalostan poslije predstave, jer ljudi nisu skuzili trenutak kada smiješno postaje gorko, oporo i time tuzno, nego su se i dalje smijali... (01.06.2014.- 07:07)

  • geomir--- Par njegovih filmova mi je na disku i često ih ponavljam. :-))) (01.06.2014.- 11:10)

  • Plastik--- Lijepo što si istaknuo ovog pisca. Pored Maratonaca, Balkanskog šijuna i Ko to tamo peva svakako bih izdvojio Profesionalca. I tu mi je bio nenadmašan. (01.06.2014.- 12:46)

  • Sjećanje i osvrti--- Pravi umjetnik oslikava život bez friziranja, likovi i događaji govore sami za sebe, pa me obično ne zanimaju biografski podaci
    koji se odnose na autora. Filmove sam gledala i oni ne govore o politici (bar koliko se sjećam) nego o životu, pričaju priče s kojima se možemo poistovjetitit.
    (01.06.2014.- 13:41)

  • blogdogg--- politički teatar kao kazališna podjela podrazumijeva da se politikom smatra malo širi pojam koji uključuje sociološko-filozofsko-dramaturšku disciplinu združenu u proučavanju i tumačenju države i politike-najopćenitije moguće (01.06.2014.- 23:44)

  • golden age--- " ... a tada, ako me se sete - sete..." :D (02.06.2014.- 14:14)

  • Neverin--- baš sad čitam biografske podatke, to je ta generacija moga oca, isto su godište :) (02.06.2014.- 15:29)

  • blogdogg--- Neverin,ma tu sam malo se krivo izrazio jer Danilo Bata i Radmilović su malo stariji, ali kao ekipa

    Ejdž, ako ne-nikom ništa!
    (02.06.2014.- 15:32)

  • nisan EL DIABLO--- Genijalci....svi odreda ! (02.06.2014.- 17:29)

  • SPIG--- ''...Stani more (ili Zlatibore, zaboravio sam), moj dragane ...''
    ''...Osnovali su hor samo da bi se okupljali. Vidiš da provociraju...''
    Kakva filmčina!
    (04.06.2014.- 23:03)

  • Design @ by:Nisa

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica