četvrtak, 05.06.2014.

POEZIJA KAO PSIHOTERAPIJA

U čemu griješimo kada razmišljamo o poeziji?
Možemo li poetsku zbilju prilagođavati sebi,
ma koliko povrijeđeni,
ma koliko opsjednuti sobom,
ma koliko helija čuvali u razdeljku debeloga mesa?

O čemu razmišljamo kada griješimo u poeziji?
Kada zlorabimo tankoćutnost i liriku,
kada upadamo u ritam
kojeg samo mi čujemo,
pišuć o sebi
kojeg samo mi vidimo...
mi,
silujemo zvuk u granicama
kontura vlastitih bijeda,
koje najzad ne zanimaju nikoga.

Nikoga.