Komentari

blogdogg.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • blogdogg

    .

    avatar

    05.06.2014. (22:27)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ma dobar si ti iako nisam stručnjak za poetiku :)

    avatar

    05.06.2014. (23:34)    -   -   -   -  

  • Plastik

    Ja mislim da pjesnici (koji su čuđenje u svijetu) - a ja niti sam pjesnik, niti sam čuđenje osim što sam začuđen - poeziju prilagođavaju stvarnosti. Ovakvoj ili onakvoj. Tko stvarnost bolje uobliči u stroge definicije ove ili one vrste poezije, najčešće ga ocjenjujemo kao boljeg poetu. Ili griješim?

    avatar

    06.06.2014. (00:30)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Ali Bložedože što je drugo poezija nego ritmika skrivena ispod noktiju,grebanje stijenkama o zid vlastitih emocija,zarobljene primisli prošlih,svršenih,budućih i svih vremena koje samo čekaju potonuće ili plivanje,ne znam,očito poeziju nikad nisam dovoljno dugo i dobro živjela

    avatar

    06.06.2014. (15:58)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    poezija je nacizam

    avatar

    06.06.2014. (16:25)    -   -   -   -  

  • Nisa

    autoritarizam s primjesama mazohisma i koketiranja sa sadizmom

    avatar

    06.06.2014. (16:35)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Oduvijek volim pisanu riječ. Mnogovrsne forme su u moje vrijeme bile ispunjenje vremena. Danas malotko čita onako stvarno. Ne da se hvalim ali ja bez knjige ne mogu (očita navika) ni na koje putovanje jer sat-dva prije spavanja je moje vrijeme za čitanje. Pisanje mi se jednostavno dogodilo nakon drgog inzulta iako nikada prije nisam niti pokušala nešto napisati. Pa sada ako je ovo loše ne znam, ali znam da je dio mojih sjećanja kao i sve ostalo u mojim zbirkama:

    ZAUSTAVLJAM VRANCE

    Zaustavljam kočije
    i vrance vatrene
    sa puteva nepoznatih vraćam
    sigurnom stazom zelenih njiva.
    Ja slavonska duša odmetnuta
    vapim mirise stare, sjenokoša
    i djetelina rosnih u praskozorje.
    Plava jutra tražim dok noć još
    povampireno prozore obilazi.
    Sve mi je znano i sve ostavljeno
    tamo negdje u mladost pospremljeno,
    a ljeta me sustigoše sijedim vlasima.
    Zaustavljam razigranu dušu
    još mladoliku dok na licu od bora
    ona njive uzorane gleda
    i konje vrane i rzanje nestrpljivo
    da krenu, da polete kao Pegaz
    mislima mojim.
    Zaustavljam sebe, u riječi pospremam.
    Još je dan, još me ima iako
    noć sve mi je bliža.

    18.04.2014.

    Lijep ti pozdrav!

    avatar

    07.06.2014. (11:48)    -   -   -   -  

  • Neverin

    meni je ovo poezija :)

    https://www.youtube.com/watch?v=1-AqXJraEbk

    avatar

    07.06.2014. (13:20)    -   -   -   -  

  • odmak

    Nije istina da ne zanima nikoga.

    avatar

    07.06.2014. (13:26)    -   -   -   -  

  • andriano01

    lijepo pišeš

    avatar

    07.06.2014. (16:10)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Mislim da ne griješimo kad poetsku zbilju prilagođavamo sebi.... jer upadamo u ritam koji samo mi čujemo. Tako nastaje poezija... kad se nakupi u nama i moramo preliti višak sakupljenog na papir.... A onaj koji čita opet će taj naš vrisak i višak koji se prelio prilagoditi sebi... svom ritmu... i često će napisano razumijeti suprotno od onoga što smo mislili kad smo stihove pisali. Nitko nije pogriješio... jer poezija nije matematički zadatak.... tu nema i ne može biti grešaka.... tu nema grijehova... čak ni onda kada o grijehu pišemo ili o njemu čitamo... :)

    avatar

    07.06.2014. (18:32)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    tnx

    avatar

    08.06.2014. (16:01)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Svaki čovjek želi sebi sreću, čemu to ne bi smio pjesnik?!

    avatar

    10.06.2014. (20:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...