Kao što ste možda već obavješteni u medijima,uskoro će svjetla izloga dočekati knjigu
koja će izazvati tektonske poremećaje na hrvatskoj javnoj sceni...
Ono što sigurno još ne znate je da će te, Memoare Ive Sanadera, urediti i uobličiti Blogdogg.
Ivu Sanadera upoznao sam daleke 1999. ispred Interkontinentala dok sam žicajući sitno za kartu,
iščekivao utakmicu Hrvatska-Jugoslavija 2:2. Vremena su se od tada u mnogome promijenila za nas
dvojicu. Nakon što me Miroslav Blažević definitivno odbio za ponuđenu skicu knjige Ćiro pederu,
ipak me preporučio dr Ivi Sanaderu.
U Zagrebu me dočekao Čedo Prodanović, iako sam se nadao bar Jadranki Sloković no što je - tu je,
sjeo sam u Čedinog BMW-a i krenuli smo put Remetinca. Uglavnom sam šutio i slušao Čedine
žalopojke o gihtu i strogom ,dijetalnom režimu kojemu se jadničak bio primoran podvrgnuti.
Kada je stražar dopratio dr. Ivu, sjeli smo u kantinu praćeni ponekim dobacivanjem zatvorenika:
-Ivo drukeru!
Već dobrano oguglao, Ivo je zauzeo svoju karakterističnu, dominantnu pozu te smo nakon kratkih
izmjena kurtoaznosti, krenuli zaokruživati tu intrigantnu priču o zatočenome despotu. U fokusu koncepta,
odlučio sam krenuti od tog misterioznog trenutka kada je onako naprasno i bez objašnjenja, onomad
abdicirao. Rekoh mu:
-Let s make a Churchill out of you, Ivo! Reci sad, samo meni-zašto? Zašto si se povukao?
Ivo je otpio gutljaj nescaffea kojeg mu je donio Čedo i rekao:
-Bložedože, da ja nisam toga dana odstupio, nikad Hrvatska u EU ne bi ušla!
-Ivo...Cut the crapp! To možeš pričat Mirjani...
-Ali najozbiljnije ti govorim...
-Ok gospodo, moja satnica je poznata i ako Vi mislite da ja imam vremena slušat vaše basne-nema problema!
Na trenutak je zavladao tajac, a onda je Ivo značajno pogledao Čedu koji je žvakao nekakav sendvič ne bi li punih usta
iscijedio:
-A reci mu sve...šta sad?
Ivo se nakašljao i razvukao bolnu grimasu preko lica, brzo se prekrstio i krenuo sa pričom...
-Sve kreće od tog nesretnog rođendana nećakinje Olija Rehna. Naložio sam Čobankoviću (u daljnjem txtu Čo;)
da pošalje vagon traminca. U 18.00 sam morao primiti neke Ruse, vezano za Brijuni rivieru, zašto spominjem to?
Pa zato da bih ukazao na to kakav je ritam jednoga premijera...uglavnom, na sve skupa je taj dan Mirjana u zadnji
čas otkrila da joj je toaleta za bal tijesna u bokovima i struku. Šta ću? Već sam prije bio obećao kćerki da će ići sa
nama do Munchena i tamo presjesti za SAD...