Španjolci su 1884. proglasili protektorat nad područjem od Cap Bojadora do Cap Blanc. Ranije odvojeni distrikti Saguia el Hamra i Rio de Oro su 1958. spojeni i proglašeni prekomorskom Španjolskom Saharom. Nakon pojave fronte POLISARIO i Frankove smrti, Španjolci su napustili to područje. 1975. je oko 300.000 ljudi ušlo u tzv. zelenom maršu iz čitavog Maroka u tu nekadašnju koloniju.
POLISARIO je 27. veljače 1976. proglasio Demokratsku Arapsku Republiku Sahara koju Maroko nije priznao.
Maroko je 1976. anektirao dvije trećine područja Zapadne Sahare, a ostatak teritorija 1979. kada se Mauritanija povukla s tog područja. U jednom napadu marokanske vojske početkom 1976. je od fosfornih i napalm bombi poginulo oko 25.000 Saharaca.
preuzeo iz Wikipedije
1994. London, Southfields SW 17
Sjedim u zajedničkoj blagovaonici i dolazeći polako k sebi, gledam Saifa kako doručkuje bijelu ,prekuhanu rižu.
Nakon što je oblizao kuhaču, Saif brižljivo ispere svoj skromni dio posuđa, izuje svoje natikače od traktorske gume,
navuče visoke NKE (nije tipfeler;) patike, razvuče svoj karakteristični, široki osmijeh preko lica:
-hey my friend ,me go worky-worky!
-see you later Saif!
Zgrada u kojoj smo živjeli bila je vlasništvo izvjesnog Teda Ponta, Poljaka koji je bivšu obiteljsku kuću pretvorio u
jeftinu depandasu sa 12 soba. Svaku od tih soba rentao je za rekordno niskih, 27 funti na tjedan. Moj cimer Miguel,
Argentinac is Rosaria. Kolumbijac Juan, navodni student. Četvero Marokanaca sa kojima sam najmanje i komunicirao,
Škot McKennan, inače profesor engleskog jezika koji je dobio otkaz u školi par mjeseci pred penziju, trojica Poljaka
koju nitko nikada nije vidio i Zapadni Saharac Saif.
Bilo je pred božić, pa smo tako i mi, bijelo-svjetska sirotinja obilježili ga svečano u tom našem cheap svratištu.
Donio sam neki jeftini šampanjac i obredno smo ga ispili. Saif je prvi puta u životu vidio šampanjac. Smijao se
zaraznim grohotom i radovao se pjeni.
Da bih shvatio ono što se par noći nakon toga desilo...morao sam znati neke ,zapadno-saharske ,intro fakte.
Saif je već četvrtu godinu radio po 2 posla dnevno, koristio minimum novaca za svoj skromni život, a dvije trećine
novca, slao je svojima u Zapadnu Saharu. Zbog španjolskog ,monetarnog patronata, peseta Zapadne Sahare bila
je jedina čvrsta valuta u okruženju.
Nešto uoči nove godine, Saif se zaključao u sobu. Nije izašao na posao. Saif? Nemoguće...
-Saif otvori
-otvori Saif!
-Saif!
-Saif koj ti je kurac?
Čuli smo jasno kako jeca. Ne mogavši se suspregnuti, otključao nam je, isplakao se isto srčano kako se onomad smijao
i ispričao nam svoju priču...
Nekakav pukovnik je počeo mahati kalašima i skoro je uspio i skuhati državni udar i ... zapadno-saharska peseta
je skliznula 53% u jednu noć. Prema zakonima svoje države, Saif je svoj novac štedio u domaćoj valuti. U toj noći,
Saif je sve svoje šihte ...odradio besplatno...