Iako je od tada prošlo 23 godine, učestala je još uvijek rasprava o ekonomskoj perspektivi onoga
što smo tada nazivali samoupravnim socijalizmom. Ideološki, taj se projekt naslanjao na projekciju
Marxizma kakvim su ga tumačili Josip Broz i ponajviše, Edvard Kardelj. Niti jedan od istočno-europskih
socijalističkih modela nije toliku autonomiju predviđao za radnike. Preko posebnih, samoupravnih tijela,
radnik je bio bliži polugama odlučivanja o svojoj sudbini. Radnik je učestvovao u procesu odlučivanja
na zborovima radnika i na radničkim savjetima koji su se redovito upriličivali u tvornicama, školama...
Sjećam se oca i njegove nevoljko složene face na podsjetnik da ga sutra u školi očekuje zbor radnika.
Zborovi radnika odvijali su se u atmosferi u kojoj nitko nije želio postavljati pitanja. Svi su žurili kućama.
Predsjednica zbora radnika pročitala bi svoj uredni referat/podnesak o stanju u školi te bi se na tim
sastancima diskutiralo o ponekom incidentu kojega su akteri redovito bili nastavnici alkoholičari.
Za njihove izgrede, odredile bi se adekvatne sankcije i ona famozna, treća točka-razno, nikada se nije
otvarala.
I ptice na grani danas znaju da je socijalizam zakazao u praksi. Primjenjena utopija puštala je na sve
strane i titovom smrću, država je rapidno počela odumirati. Odumiranje države proces je kojega
Marx i potiče i priziva pa je u tome kontextu socijalizam i ispunio njegova očekivanja-(od)umro je.
Smatram neutemeljenima sve one predpostavke i nagađanja o tome da bi onakav ekonomski
modalitet tržišta i poslovanja opstao. Prizivam tome u prilog "lude 80-te" i atmosferu zadnje dekade tog
naprednog poretka;
zaposlenici lokalne zadruge PIK u vrijeme posla su često služeći se mehanizacijom PIK-a obrađivali
svoje privatne vinograde. Bez ikakvoga straha od sankcija ,za prskanje loza su koristili PIK-ovu modru
galicu, sulfate, gnojiva...
Sjećam se čovjeka koji je prodavao karte na ulazu u auto-kamp:
svake godine on bi naštampao identični blok karata i prijavljivao bi svaku desetu ,prodanu kartu.
O konobarima iz toga doba postoje razni mitovi i legende. Izdvojio bih vic koji ih najzornije definira:
Što je slično eskimu i konobaru?
Obojica prave kuću od leda...
O rukovodećim kadrovima i njihovim malverzacijama ne želim ni nagađati. Vile i vile u lijepoj našoj,
podignute su raznim "viškovima materijala". U to je doba stasala partijska elita i razlike u njihovom
standardu postajale su sve očitije.
Primjera je na pretek...
Jugoslavensko društvo bilo jest svojevrsni komunistički mutant sa prozorima otvorenima i na zapad.
Nitko racionalan ne može reći da je sustav u kojemu se svi besplatno školuju i liječe-loš.
U realizaciji tog sistema stvari su se zapetljale između ideje, prakse i mogućnosti.
Ono što se dogodilo sa samoupravljanjem, Orwell je genijalno predvidio u Životinjskoj farmi u kojoj
nudi univerzalni model dešavanja prilikom implementacije jedne ideje u konkretnu uporabu.
Mislim da se ne treba biti doktorom ekonomije da bi se vidjelo da je taj ,još uvijek neprežaljeni sustav,
pojeo sebe samoga. Ono što je nakon kolapsa uslijedilo, nažalost je poznato...