Bješe to dvije i neke kada sam bio objeručke prihvatio ponudu nekakvog wanna be tajkuna
da se uključim u njegov ambiciozni projekt-lokalni mjesečnik.
nadobudni tuljan ,kakvim bijah, skakah po sobi od sreče silne!
juhuuuu! konačno!
svečano o klin objesih bauštelske rukavice i rekoh im zbogom
(neznajuči tada da je svaki moj zbogom ,ustvari, samo odgođeni doviđenjski;)
bilo kako bilo ,ja i još par očajnika nađosmo se sa šefom u njegovoj garaži te večeri te utanačivasmo koncepciju časopisa.
(hehehe svaki pravi pokret dolazi iz nekakve garaže...ili barake;)
sutradan se uputih na svoj prvi novinarski podvig-intervju sa čovjekom koji je dao valjda svu krv koju je u sebi imao...
(uz dužno poštovanje spram njegova nedvojbenog humanizma...hehe.. ;)
dok sam slušao njegove samohvalospjeve i uzimao note, kužio sam polako da je lik narcisoidan do boli.
očito je da je diktator u duši. vidim to po usplahirenosti njegove supruge i kčerke.
mislim se;
pa mogo si koji dec krvi manje počastit, al bit bolji spram ove dvije nedužne jadnice...
...i fakat-za kči sam iskreno posumnjao da je hrvatska nataša kempuš koliko je to biče bilo sputano...
svemu unatoč, u prvome je broju časopisa na frontu osvanuo moj intervju s vampirom i tako sam polako ulazio u sitne tajne
tog kurvinskog zanata. nema tu ničeg jack londonskog...nema tu radeta šerbedžije iz hadžićeve drame "novinar"...ali šta je-tu je
rekoh i kartice su krenule marširati.
pokazao sam se čak vrlo kreativnim i pouzdanim jer sam iz najdosadnije materije (gonjen dosadom) počeo istoj davati neke šarenije dimenzije.
redovito sam izvještavao sa bočarske tekme, ocjenjivao lokale, uslikavao špice, mahao repom gradonačelnicima i s posebnim poštovanjem pisao o bankama i najjačim lokalnim tvrtkama. lovorikama obasipao mainstream umjetnike i posebno pažljiv bio prema klijentima koji su polako počeli kupovati naš oglasni prostor. (oko 2000 kuniča po strani a4 ;)
kada sam pokleknuo?
uuu bilo je to mučno jutro u redakciji!
iz jednog dalekog mjesta je dopalila nekakva milfača ,bezobzirno sexy dama, barduša lokalnog novinarstva.
tihim pučem preuzela je sve konce u našoj kronici te je od modre učinila crnu lastu.
skoro dvije trečine prostora prenamjenila je u oglasni i to sa briljantnom idejom da idemo po kučama starica i huškamo ih na nekakve višegodišnje osmrtnice...
rekoh, bez kičme bi nekako i hodao, ali hijene nisu iz porodice pasa!
časno poražen, vratih se kuuč pogleda uprta ka zidu:
sa klina su visile bauštelske rukavice
spremne za nove podvige!