nedjelja, 07.04.2013.

AUSTRALIJA (NIJE BILA MOJ SAN)

Eh da, opet ja. Ovakav ili onakav...kakav god, a opet tako ja...
A ti bi tako voljela da sam netko drugi. Da sam bar netko nov. Neistražen. Nezaveden, neopčinjen, hladan i prazan list papira na kojeg proliti novu mrlju svoje tinte, Sipo.

Na žalost, to sam opet samo ja. Šta god značio...

Pisanje je selidba u nepoznatom i neizvjesnom pravcu.
Kondor iznad karavane, naslutivši priču o ciklusima, pojeo je preneraženog psa.
Krenuli smo dalje.
Najzad sam poput pohlepnog tragača zavirio u sito i dreknuo:

-Zlatooo!
(Oči su mi, naravno, sjajile)

U Australiju sam bio krenuo po sasvim nešto drugo, ali to sada više nije bitno.
Ono što sam našao na dnu bezimenog potoka bila je, na žalost,
samljevena bižuterija sa janjevačkog štanda.
Nisam imao vremena, a istina ga je iziskivala previše.
Neobična su uporišta šunda;
Iz toga je prostranstva, stasao žilavi napasnik.
Onaj sluzavi puž golać koji te hrani slavom.

U bijesnoj želji da rukom dohvatim ploškasti mjesec, odsutno bih mrmljao:

-Mogu li sad do bit karlo vako?

Australija nije bio moj san