"it is a man s man s post...but it would mean nothin...nothin, without...a woman..."
James Brown
milijardu i koja stotina milijuna zemljana zaraženih nogometom, imalo je 9. srpnja 2006. priliku doživjeti rijetko iskreni i spontani performance. Za izvedbu istoga se, u svojem osebujnom aranžmanu, potrudio Zinedine Zidane, autentični kralj nogometa. Podredivši si mega-spektakularnu okolnost eventa, ostavio je bez teksta cijeli jedan svijet. U tom, nogometnom svijetu, njegova gesta je ekvivalentna zaustavljanju zemljine osi. Postoji dakle, provokacija koja te može zaustaviti na dva metra od vrha Olimpa. Postoji isto tako i izvjesni Marco Materazzi, talijanski branič koji postaje metafora za cijeli jedan veliki dio nogometnog svijeta. To su kreatori opstrukcije.
Svojom tvrdoglavošću, upornošću i radom, Marco Materazzi je 9.srpnja stigao čak u Berlin. Premda su mu u nižim uzrastima treneri sugerirali da se ostavi nogometa, Marco je gutao knedle i trenirao i možda se negdje u sebi podsvjesno i posvađao sa nogometom jer...
-vidjet će oni jednoga dana!
I vidjeli su?!
Kada su treneri shvatili da Marco ne odustaje, da prvi dolazi na treninge, da sljepo nastoji ispunjavati njihove zamisli, odlučili su od njega napraviti goniča, odnosno, braniča. Masa trenera pati od ego tripova i često su skloni tesati nekakav trupac ne bi li mu na kraju udahnuli život... te mu najzad, potapšavši ga po stražnjici, ovako reče trener Mario Gepetto:
-Idi Marco, idi i grizi...
Nasuprot takvima, u nesrazmjernoj manjini, stasa poneki umjetnik nogometa. To se na njemu vidi od trenutka kada se prvi puta sastane sa loptom. Ukoliko se takav odluči ozbiljnije baviti nogometom, na tome ga putu očekuje prava mala golgota. Gotovo sigurno će mu u više navrata lomiti koljena, kosti, gležnjeve. Oni koji glasno protestiraju protiv enormnih zarada u nogometaša, prešućuju ili zaboravljaju tu činjenicu, jer ipak, u kojem drugom poslu ćete jamačno, kad-tad završiti u gipsu?
U gipsu ćete završiti ponajprije ako ste Zinedine Zidane, a u gips će vas ponajprije poslati netko kao Marco Materazzi.
Unatoč svemu, Marco Materazzi s pravom je ponosan na sebe i svoj rad kojega je okrunio titulom svjetskog prvaka. Zinedine Zidane se, u kultnoj sceni, spustio stepenicama u svlačionicu. Prošao je pored najznačajnijeg nogometnog pehara ne trepnuvši. Bajku koju je sam stvorio, uništio je na najiracionalniji način-kako uostalom i priliči genijalcu. Svojim performanceom izazvao je masovnu reakciju. Poigrao se sa svekolikim auditorijem-najprije nas je zadivio, a zatim zgranuo u čudu. Slučajno ili ne, kao da je citirao svojega ništa manje genijalnog zemljaka Camusa (francuskog Alžirca). Odigrao je rolu pobunjenog Sizifa u apsurdnom svijetu FIFA-e koja je uzgred, da apsurd bude veći, morala ga proglasit najboljim igračem turnira.
Arena je utihnula, borba je zastala, impozantni gladijator se naklonio i kao da je rekao: