|
|
| < | ožujak, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Bok ljudovi!
Which Naruto Character Are You?
Test by naruto - kun.com
Msn:nina_brnetic@yahoo.com
DJECA BLOGOVA ILITI OSOBE KOJE SE MEĐUSOBNO ČITAJU
Tena
Ivana
Ena
Lee
Chara
Kazuya
Viska
Eto, već traju praznici. Željela bih svima čestitati Uskrs.Nadam se da ste se lijepo proveli ovaj vikend (da ne govorim najeli
) i da će nas lijepo vrijeme poslužiti.
E sada na malo važnije.. dugo me nije bilo (opet ja izbjegavala napisati nešto suvislo)pa ću sad natipkati par riječi: u ova dva aktivna mjeseca dala sam se na posao i pogledala 3 anime-a, ali sad nemam vremena jer moram ići u grad pa u toku ovoga tjedna ću napisati par recenzija(ne za igrice već za anime
)
uglavnom, do skorog tipkanja
Ono što sanjam, događaje koje moj mozak ili svijest stvaraju nekada me stvarno plaše. Naime, neke snove uspijem zapamtiti dok neki nestanu čim otvorim oči...ostanu zaključane u jednoj posebnoj ladici moga mozga, tako kada poželim ugodno spavanje, tu ladicu otvore neke čudne sile, zapravo splet okolnosti, te mi ne dopuštaju miran san. Eto, baš danas sam imala jedan san..... Kako je sada vrijeme maskenbala,imala sam tematski san...
I evo kako ide: (iako se točno ne mogu sjetiti) hodam ulicom prema glavnom trgu, slijedim povorku zamaskiranih ljudi skupa s dvjema djevojkama iz moga razreda(i to s onima koje mi nisu baš simpatične,tako su predstavljene u snu). Nažalost, nisam imala masku te sam se doimala nekako tužno jer su me te dvije cure neprestalno pokušavale oraspoložiti(s time da su me cijelo to vrijeme gledale samilosno). Vesele pjesme, miris svježih krafni, cvrkut ptica,smijeh malene djece...Zastanem ispred katedrale.Nebo je prekrasno, tonovi plave boje koje se međusobno isprepliću s oblacima, bijelim poput svježe napadalog snijega... trenutak je uhvaćen, ali moram sustići povorku. Stigli smo do trga. Toliko ljudi! Dokle god ti pogled seže..šarenilo boja, sve je u pokretu....osjećam radost i veselje drugih ljudi.....ali ja nisam sretna, želim nestati jer se ne uklapam u taj predivni svijet, samo nakratko želim biti kao oni.....nesputani, željni života, radosni.
Pogledah prema gore,sve postade bijelo...poput gustog dima...kao da mi netko pokušava zabraniti pogled prema rasplesanoj svjetini...
Odjednom se nalazim ispred svoje škole...prijatelji me začuđeno gledaju...govore mi da sam slijepa,što me začudi jer ih jasno vidim samo u bijelim tonovima...tišina......gledam u njih,njihove pokrete ali ne mogu ih čuti niti osjetiti.....
Zatim sam se probudila...
Nakon dugog izbivanja sa blogosfere, odllučih se vratiti.
U međuvremenu sam zapisivala nekakve gluposti, zamisli za postove(po papirima, no kako sam nespretna pola sam ih pogubila ili zabunom bacila
) te moja spavaća soba sliči košmaru(posvuda papirići).
Mislim, nije da sam neuredna, ali da sam lijena to svakako. Dokaz: zimski praznici. Imala sam ja svakakve planove(otići najmanje dvaput u kino, nekoliko puta na klizanje,napraviti karaoke party,(najviše za petoro ljudi) ) ali moji roditeljimi, zbor i lijenost, koja je najviše kumovala ne izvršavanju gore navedenog, prednjaćili su u buljenju u televizor ili igranju final fantasya. I tako prolaze dani, nova 2008. ,vrijeme leti....slijedi skijanje. Tih zadnjih tjedan dana praznika je prošlo takvom brzinom da ja još uvijek (vjerujem kao i većini tinejđera) nisam svjesna da je počela ŠkOla. 
Mogu samo reći da mi je bilo lijepo, i nezaboravno (tome su pripomogli zgodni Mađari... i ekipica sa skijanja)te ih ovom prigodom pozdravljam 
Što se tiče novih anime 'recenzija', pogledah Fruits Basket, Claymore, Full metal panic 2(sad se ne mogu sjetit naziva), Hell girl (koja je zbog moje lijenosti trebala biti napisana i oblavljena) tako da ću ovih dana imati što za napisat. Ugodna vam večer
Kao što i sam naslov govori...ovaj petak je bio jedan od mojih, definitivno, najgorih dana. Zašto? Vrlo jednostavno, jedna riječ..ŠKOLA!!!!!!!! AAAAA...ma nemam ja ništa protiv nje, dapače i sviđa mi se to što sam gimnazijalka,ali kada znate da se sprema test, a vi učite kao sumanuti, i na kraju dobijete JEDAN pitate se što se to dogodilo??? Pa ja sam danas bila takve sreće, usput su me i pitali...a baš danas nisam ponovila jer sam ponavljala za test iz latinskog( °-°).
Obično mi je petkom najgora satnica jer imam latinski,pa povijest,zatim dva sata matematike, njemački (to može proći jer volim taj jezik) fiziku i glazbeni. Neki su mi se smijali kad sam im rekla jer govore da postoje i još gori dani,ali kad vas pitaju sve predmete (iako po zakonu ne bi smjeli) ili pišete testove (koji onda profesori pretvore u one dvadestetominutne da ih možemo pisati) te baš sa peh ste još iživcirani i cijeli dan loše volje...
Inače, u mom životu nema ničega novog niti zanimljivog....osim što ću vam ispričati o jednom kul anime-u zvanom Hell Girl iliti Jigoku Shoujo. Predobar je!! I da, u kazni sam pa baš neću biti često za kompjuterom....(blagodati današnjega dana)
Konačno sam se prisilila napisati novi post. Kao što sam obećala, natipkati ću vam nešto o jednom animeu nastalom u 2006. godini. Zove se Ergo Proxy.
Priča:
Priča počinje u futurističkom gradu zvanom Romdo,napravljenim da zaštiti građane nakon ekološke katastrofe.U toj utopiji, ljudi i androidi(zvani AutoReiv) žive zajedno u miru. Serije ubojstava počinjenih od poludjelih robota (inficirani Cogito virusom) počeli su prijetiti miru u gradu. Između toga, vlada tajno istražuje na tajanstvenom obliku života zvanom Proxy, a vjeruje se da drži tajne za opstanak ljudske rase.
Re-l is je inspektorica koja je zadužena za taj slučaj zajedno s njezinim AutoReiv partnerom Iggy.Uskoro nailazi na cogito inficiran AutoReiv zajedno s brzim i fleksibilnim čudovišten. Poslije saznaje da je to čudovište Proxy.
Dai Sato opisuje u jodnom od intervjua sam projekt tog anime-a:(ne da mi se prevoditi)
It is set in the future. A group of robots become infected with something called the Kojiro [sic] virus, and become aware of their own existence. So these robots, which had been tools of humans, decide to go on an adventure to search for themselves. They have to decide whether the virus that infected them created their identity, or whether they gained their identity through their travels. This question is meant to represent our own debate over whether we become who we are because of our environment, or because of things that are inherent in us. The robots are all named after philosophers: Derrida and and Lacan and Hussard.
Nešto malo o likovima:
Mlada inspektorica iz ˝the Civilian Intelligence Office˝ i unuka jednog od utjecajnijih ljudi,Donov Mayer. Također, mora nadgledati mladog imigranta zvanog Vincent Law. Na kraju završi loveći misteriju “Proxy-a” nakon što biva napadnuta od deformiranog fantoma .
Mladi imigrant iz Moskve. Da bi bio dobar građanin “Romdo-a,” mora tražiti i prepraviti Cogito-inficirane AutoReivs. Ali, optužen je za zločin koji je počinio te nakon što biva prisiljen, uspije pobjeći iz grada. Ima nekakve osjećaje prema Re-I.
Re-l’s partner.On je poticajna vrsta AutoReiv-a koji uvijek prati Re-l. Ponašajući se kaoRe-lna sjena i desna ruka, posvećen je da je čuva i podupire.
Mr. Elite.
Romdo’s civilian sergeant-at-arms. A representative example of what a good citizen of Romdo should be. However, as he chases after the mysterious Proxy, his clean-cut, “blank” expression begins to distort into something unbecoming of a citizen…
Mehanička lutkica i stvarateljica problema. AutoReiv koji izgleda kao mala djevojčica koje ne zna što je ljubav unatoč tome što je stvorena da bude nećija kćer.Postaje svijesna svog postojanja nakon što se zarazi Cogito Virusom.Uskoro je njezina sudbina povezuje s Vincetom na njegovom putovanju.
Glazba je odlična, a pjesma na početku je iz uvodne špice. Za kraj pjeva Radiohead.
Dugo mi se nije dalo pisati nešto novo jer nisam imala ništa pametno da načrčkam. Pa...ipak se nešto događalo u ova dva tjedna.Prošli sam vikend bila na terenskoj nastavi u Austriji, puna tri dana.
I, kako je bilo?-pitam se ja. Uglavnom sam se nakupovala dosta odjeće(jedan od razloga da idem je bio i shopping u Grazu i Villachu),najela kebaba, koji je bio jako pikantan( prijateljica je častila pa nisam imala vremena odlučiti), i tako. No, budući da sam ja jedna jako nespretna osoba,na samom početku terenske, skoro sam ispala iz busa. Eto kako se to dogodilo: imala sam najveći kovčeg, te ga je trebalo strpati u bus. S time da je padala kiša, a ja imala pune ruke. I spremimo ga mi u bus (vozač mi je pomogao), zatim je trbalo ući u bus. Prijateljica mi je čuvala mjesto jer su ostala već bila popunjena( i kasnila sam 5 minuta), a mjesto se nalazi točno na onom drugom ulazu u bus. Popnem se, sjednem, shvatim da mi je postalo vruće, skinem jaknu, stavim je u onaj gornji pretinac, okrenem se i fulam stepenicu i tras! zveknem na nekog iz drugog razreda. Nasreću, nije bilo ozlijeđenih, samo malo pretrpljenih šokova.
Uglavnom, da sad ne pišem dosadan pregled što smo sve radili, jer znam da vi znate što se radi na terenskama, moram se ići spremati za prijateljičin rođendan. Počela sam gledati jedan zanimljivi anime, ali sada nemam živaca za pisanje i prevođenje. Mislila sam da stavim na engleskom ali zašto bih ja vas mučila.. ugodan vam vikend želim
Eto,samo da se ja na brzinu vama javim. Bila sam ova četiri dana na dsd kampu(od petka pa do danas). Mogu reći da mi je bilo jednostavno predobro. Upoznala sam nove,super osobe, okupala se u moru(koje je bilo toplo za ovo doba godine),igrala košarku s dečkima(lol) i tako. Ali najprije da ja to malčice pojasnim o čemu se to radi. Taj kamp je za učenike koji u školi uče za certifikat iz njemačkog. Mogu ali i nemoraju ići(ali ja preporučujem da idu jer će im to samo koristiti). Ove godine smo išli u Selce. I na sreću, more je minutu od toga odmarališta,samo treba prijeći cestu i na plaži si.Malo preskačem,ali nema veze. Tako sam sretna kaj sam bila na kampu da se to jednostavno ne da opisati.
Prvi dan(petak navečer i subota ujutro) zabavljali smo se gramatikom(šugavi konjuktivi)a druga dva dana (bila sam u novinarskoj grupi)sam slikala i pisala članke za dsd novine(kaj ostale grupe rade i tako nešto slično). Slobodnog vremena sam imala napretek, to smo iskoristili za igranje tenisa,košarke, odbojke i aerobike (ja sam išla na sve navedeno). Sobe su za deset do četrnaest osoba(na dva kata su kreveti), kupaonice su odvojene od wc-a( i čiste su, donekle), a kantina je prostrana(hrana je bila dobra, jestiva)......uglavnom, bitno je da smo tamo bili i proveli svoje vrijeme na najbolji mogući način. A sutra imam školu ujutro.....ja ću se zatući. Totalno sam neispavana.
Eto malo slikica:
naša kantinica
ulaz u to odmaralište
prije izlaska(mene se ne vidi od blitza,lol)
al nam je zabavno
malo bolja slika odmarališta
malo zezancije
poslijepodnevno odmaranje
tjelovježba
Nisam bila na kompjuteru malo dulje vrijeme jer sam bila zaokupljena playstation-om (igrala kindgdom hearts 2) i nastojanju da udovoljim školskim normama(zadaće i inicijalni). imala sam jednu zanimljivu temu za blog ali prije nego je zapisah,ode ona.. mrzim to jer sam stvarno imala dobru ideju. Grrrrrrr.
Sad sam se posvađala s mamom preko telefona. Mislim, ja stvarno ne razumijem što ona time misli postići. Naime, govori mi kako ja nemam uopće želje da se družim s ljudima iz svoga razreda i da ja zbog svoje inertnosti i što me čula kada sam se svađala s prijateljicom( pomirdba je zaključena kad smo se ponovo čule, za dva dana) ja ne stvaram nove prijatelje nego one koje već imam udaljavam od sebe. Povod svađe: danas imam debatu u 16. gimnaziji i ne bih trebala biti na zadnja dva sata. Ona misli da sam ja previše vani nakon škole ( u ponedjeljak sam se našla sa prijateljicom sa skijanja,a jučer iz bivšega razreda), što uopće nije istina jer ja sam bila do pola devet vani ta dva dana. Uostalom, kad imam popodne nastavu,nakon škole dođem doma,pojedem nešto i bespotrebno buljim u televizor ili ležim na krevetu i nešto čitam jer nakon osam sati moj mozak uopće ne funkcionira. Što ona misli da ja radim vani?? Možda pušim travu??? Pa da imam problema još i s policijom.Dakle,kaže mi da izaberem na što ću ići jer imam previše obaveza( baš, tako sam pretrpana da ne stignem ni jesti,laž) te mi na lijep način kaže da ne mogu ići na debatu....a meni je baš lijepo tamo jer učim pričati na diplomatski način. I sad ja ne znam što ću. A sve zbog činjenice da ne zapostavljam svoje prijatelje.
odoh ja učiti latinski
Petak navečer!!!Bolje rečeno, kišni petak....i tako cijeli ovaj tjedan. Čovjeka takvo vrijeme baš deprimira,zar ne? Malo sam razmišljala(ne morate se čuditi)i mislim da su naše ocjene i vrijeme nekako povezani. Kad je neki lijepi dan(osunčano,prekrasno plavo nebo) obično je u školi nekakvo veselo raspoloženje ,svi se smiješe,profesori(pogotovo iz povijesti) su izrazito dobre volje. Ali kada je ovakvo,tmurno,kišno,prohladno vrijeme uvijek netko dobije lošu ocijenu ili se piše test (nije svaki put, ali većinom se takvo nešto događa). Čovjek se stvarno zapita.....je li to možda neka viša sila.
Jučer sam bila s Gajom i Miom u Zvuku. Provedosmo dva i pol ugodna sata čavrljajući o raznim temama. Moram priznati da mi se to mjesto jako sviđa jer osjećam nekakvo ugodno okruženje čim kročim nogom unutra. Obično sve vrvi od ljudi,ali uspijem pogoditi vrijeme kad ima mjesta. Imate li vi možda neka mjesta (osim kuće) na kojima se osjećate ugodno?
Počela sam gledati jedan horor anime Jigoku Shoujo. Pa ću pisati o njemu.Ali ne danas,he he he.Odoh ja vas sada komentirati
Nova školska godina je na pomolu.Ludovanje,stres,bojaznost od nekih profesora i ispita, uskoro će se ucrtavati na licima učenika. Počinje škola!!!!!!! Mislim da to ne moram naglašavati jer znate o čemu se radi.Ne znam za vas ali ljeto mi je prebrzo prošlo. Barem da imamo još tjedan dana odmora,tako da se (barem ja) mogu psihički pripremiti za nove dane među školskim klupama. I tako,dok ja ovo pišem, moja baka me sada upravo maltretira tipa: ˝Daj se skini s kompa,moraš se pripremiti˝barem 10 puta.......to me izluđuje. Najbolje je kad dođem doma,nakon napornih 7 sati u školi,te moja baka kaže ˝Kako je bilo u školi???˝ onakvim tonom kao kad nekoga žicaš. Naravno,moje raspoloženje u trenu splasne i tmurni oblaci su nad mojom glavom. Odgovorim joj da je sve bilo dobro(a taj dan je predobro prošao)ali,neeeeee! Mora ona pitati da li sam 100%sigura da jesam jer izgledam malo ljutito. Što mislite, od čega?
Mislim da ću sada otići igradi playstation(prije nego mi ga opet zaplijene).
Eh,da. Nabavih msn:nina_brnetic@yahoo.com
pozdrav!!!
(pjesma posvećena pengi)
Došla ja natrag u Zagreb.
Jeiiii!! Eto, prođe i još jedno ljeto u mom životu. Nadam se da ste se zabavili kao i ja jer su ovi praznici doslovce preletjeli. Vrijeme nas je dobro služilo,more je bilo bez meduza (hvala nebesima), ekipica kao i svake godine
..... Najviše će mi nedostajati zvuk cvrčaka, miris mora, ljudi.. Prije nego što počnem blebetati bez razloga staviti ću neke slike iz kojih se može pročitati atmosfera...ili kak smo se provodili
to bi bilo to..... Obećajem, nabaviti ću MSN!!!
Ljudi ja sutra odoh na more!!
Nemam vremena,jer se spakirat moram pa...vidimo se u 9. mjesecu
ugodni praznici i ljudi (pogotovo simon) pazite na alkohol(zvučim kao moja mama)
Opet ja pišem srijedom, valjda je to povoljan dan za mene
Danas ću pričati o jednom animeu koji mi sliči na Vision of Escaflowne.
Zove se RahXephon.(mjuza je iz njegovog filma,pa pustite kad čitate)
RahXephon (éüĽŐ©ó, Rzefon?) je popularan japanski SF anime o 17-godišnjem Ayato Kamina(glavni lik).
Njegova moć je kontroliranje božanske ˝mašine˝ znanu kao RahXephon.
To bijaše ukratko, no budući da je ovaj glavniji dio malčice duži i na engleskom, Nini se to ne da prevoditi pa vi opet lijepo čitajte.(naravno, ako vam se da)
The unusual relationship between Ayato Kamina and Haruka Shitow is one of the most important plot lines of the series. Although Haruka appears to be a stranger to Ayato at first, the series reveals that Haruka and Ayato know each other from before the beginning of the story.
Ayato, a boy conceived with the help of the Bähbem Foundation, was living in Tokyo with his adoptive mother, Maya Kamina. Ayato met Haruka on a trip outside Tokyo, and they continued seeing each other when they returned to school in Tokyo. At this time, Haruka's family name was Mishima.
The story reveals that two floating cities appeared above Tokyo and Sendai around the beginning of 2013. The ensuing conflict escalated into nuclear warfare, and the Mu enveloped Tokyo and outlying suburbs within a spherical barrier resembling Jupiter, referred to as "Tokyo Jupiter" ("TMkyM Jupita") by all those outside. The barrier has a dilatory effect on time, with time inside Tokyo Jupiter passing about one-sixth as fast as the outside time.
During the Tokyo Jupiter incident, Haruka Mishima and her pregnant mother were away on a holiday trip while Ayato was caught inside. Years after the incident, Haruka's mother re-married and their family name became Shitow. Maya modified Ayato's memories to make him forget Haruka. The series makes clear that the entire population of Tokyo Jupiter is subject to the same kind of mental control. Still, visions of Haruka continue to haunt Ayato, as manifested in his art. Ixtli, RahXephon's soul, also adopts Haruka's appearance and family name (Mishima) but takes a different given name, Reika.
The story begins as the seemingly peaceful city is attacked by invaders while a mysterious woman (soon revealed to be Haruka) stalks Ayato. By this point, time dilation has made Haruka considerably older than Ayato and his friends who remained inside. Because of this, Ayato does not recognize Haruka and initially mistrusts her, but he gradually re-discovers his love for her as the series progresses and he learns of what has happened. At the end of the series, Ayato's RahXephon merges with Quon's, and he "re-tunes the world" (that is, modifies the past) so that he and Haruka would not have been separated. In the final sequence of the series, the adult Ayato (who can now easily be mistaken for Dr. Kisaragi, his twin brother) is seen with his wife Haruka and their infant daughter Quon.
Za sjedeći put vam ostavljam likove, al na Hrvatskom. Ugodan dan
Kako je započeo moj novi dan. Nimalo lijepo. Probudiše me neugodni zvukovi uništavanja kamenja oko drvoreda. Naime,koliko svatih, radnici imaju nekakvu ogromnu,narančastu stvarčicu koja kamenje oko drveća razdvaja. Pojme nemam koja im je namjera ali buditi ljude u osam ujutro zbog toga.......e, nebu to tako išlo. Taman kada uspijem zaspati(cijelu noć me mučila moja sekica koja je blebetalala u snu).......
Jedva čekam da odem na more,usprkos tome što još ima dva dugačka tjedna do toga milog događaja. Dotada ćemo se kuhati u Zagrebu. Jeiiiii* poskakivanje uokolo i pljeskanje ručicama*
Onda,kada budem bila na moru, neću moći pisati postove, ali bez brige već ću napisati tako kada odem, moći ćete slaviti. Baš lijepo, zar ne?
Mislim da ja najviše postova pišem srijedom i subotom, a možda samo navečer nakon škole,u tjednu. Ne znam, ali još tjedan dana i kraj. Ne znam za vas ali ovo mi je tako brzo prošlo,užas,a danas je ludnica u školi zbog svih tih silnih testova i ispitivanja. Ali najviše testova imamo zapravo u šestom mjesecu što ja iskreno mislim da nije fer prema nama jer profesori i roditelji govore¸da ne smijemo biti kampanjci,a pogledajte nastalu situaciju,čista zavrzlama. Istina da su promijene u školstvu nekada kritične,bogme i opasne jer nikad ne znaš kako neka promijena može utjecati na nas djecu i učitelje, primjer nacionalnih ispita. Dobro, možda su bili lagani ali koliko je to stresa prouzročilo svima nama.?
No,dobro.
Heh,nadam se da tu temu više neću spominjati,nego da se ja okrenem onoj ljepšoj strani života, ROKAJ fest na Jarunu od 15-17 lipnja!!!!!!!!!!!!! Tako bih htjela ići. Nadam se da ću nagovoriti starce.
Jih....eto počela sam gledati anime nazivom GHOST IN THE SHELL.
Predobar je,glazba je fenomenalna. Pjesme autora poput Steve Conte, Ilaria graziano itd.
Priča(na engleskom,prelijena da prevedem)
Set in the year 2029 and following World Wars III and IV, a Japanese-led Asian block dominates world affairs. The alliance maintains its international supremacy through its elite security force whose cybernetically enhanced operatives tackle an array of hi-tech terrorists and other threats to international security. These augmented agents can "ghost hack" (i.e., download their consciousness) via the now omnipresent internet into other machines and human/machine cross breeds. Major Motoko Kusanagi, a cybernetically augmented female agent, has been tracking a virtual entity known as the Puppet Master with her crack squad of security agents. The shape-shifting Puppet Master, a rogue creation of a rival agency of the security apparatus, has concluded that it is a life form in its own right, "born in sea of information," and requested political asylum and true physical existence in defiance of its creators.
Production Status: Released
Genres: Science Fiction/Fantasy, Special Interest, Thriller, Animation and Adaptation
Running Time: 1 hr. 22 min.
MPAA Rating: Not Rated
Production Co.:
Manga Entertainment
U.S. Box Office: $515,205
Produced in: Japan
i jedna slika za kraj
Motoko Kusanagi
Dok ovo čitate,molim da slušate ovu pjesmu,za smirenje
Budući da smo se prošlu subotu znojili i odrađivali petak,imamo mini praznike. Ali neke škole vjerovatno neće imati nastavu i neće to odrađivati. Zavisna sam na takve škole. Razlog kaj tako dugo nisam bila na blogu jest to da mi je anti virusni sistem,blago rečeno krepo,a i sada nešto ne radi, mislim da i miš polako daje neke znakove umiranja. No, mislim da se time ne bi trebalo vas zamarati. Nego, što vi mislite o današnjem vremenu? Malo kiše,10 minuta najviše traje, zatim nas malo sunce obasjava te na kraju, zapravo sve ispočetka. Prestrašno, zamislite si kako će nam biti u sedmon i osmom mjesecu ako bude bilo ovakvo vrijeme. Mislim da ja ipak to ne bih ostavljala mome umu da se igra s takvim stvarima jer nikad ne znaš.....što nas sve može 'napasti'.(mali zeleni i takva američka sranja koja mogu biti istinita, da).
Jučer gledah Austina i Beyonce. Lijep film, sprdačina na temu Jamesa Bonda. U današnjem svijetu ako čovjek želi biti bogat i slavan onda samo treba napraviti negu glupost od filma ili glazbe i eto te na vrhu. Primjer: Hrvatska i zemlje oko nas(istočna Europa). A i Amerika ne zaostaje za nama. To zapravo pokazuje da su ljudi glupi kao stup (onej električni,svako malo kad se nečega sjete prorade ili im treba nekakva pomoć da bi normalno funkcionirali)
Još samo prokleta matematika i mogu mirno spavati.!!!!! Hrvatski je prošao skroz ok. Danas je Izabelin rođendan i vjerovatno ustaljena tradicija je da dobije balone od svojih kolega. Budući da je moj rođendan bio u trećem mjesecu nitko se nije sjetio meni kupiti balon.....ja hoću balon..........BALON......WAAAAAAAAAAAAAAAAAH..................................*10 minuta*............................
ne ljutim se nego ja jednostavno obožavam balone. Ne znam kaj da napišem. Mrzim nacionalne. Kiša paducka,nervira me to.
Odoh slušat hladno pivo(bwahaha)
Ajme meni. Tako sam se nažderala sad za doručak tak da mi je slabo.....ali nema veze barem sam uživala u hrani*evil smijeh*.
Danas sam se dogovorila s prijateljicom Marijom da nakon zbora(crkvenog) odemo do Melina jer nas dvije i još jedna prijateljica(sve smo išle zajedno u osnovnu) se dogovarasmo da kupimo Vodku i......tako, neke planove imamo.
Kao što cijeli Zagreb(and the okolica) zna da je jučer bio koncert, a ja da sam čamila doma i mislila si zašto mi moja dražesna majčica nije dala da idem. Razlog je bio prilično banalan, dodouše, šokirao me. Naime, mama tvrdi (al ono uporno) da mi nije dala da idem zbog činjenice da sam ja bila bahata i bezobrazna( prije mjesec dana radilo se o kulji iz matematike) i da nije htjela trošiti svoje zelenbaće na mene-propaliteta, što uopće nije istina jer ja, u mojoj Bubašpari imam dovoljno novaca za daj glupi koncert!!!!!!!!!!!!1
*iživljavanje na tipkovnici*...................................................................(nakon 10 minuta)
Dakle, imam li ja možda još nešto za reći? Ne znam, a znam da sam htjela nekaj napisati. Blokada. Katastrofa. Teško je pisat postove. Obično, kada se nečega sjetim što bih mogla natipkati na blogu, napišem na nekakav list papira i onda kada doplahutam doma ja to našvrljam na internetu,ali, izgleda da sam izgubila taj papir i nema te sile koja bi pokrenula moj mozak da se sjetim neke zanimljive teme.
Odoh ja sad gledat Death Note (koje epizode upravo skidah)
Otišli maturanti. A sranja!!! Tako će mi biti čudno bez njih jer trećaši će sljedeće godine biti maturanti no ja njih neću gledati kao maturante nego kao trećaše. Isto tako i s drugašima. Taman kada se čovjek navikne na nešto to moraju promijeniti, ma čista katastrofa. Sva sreća što se nisam zacopala u nekog četvrtaša. Sva sreća. Fuck, nemam inspiracije. Nego,želim se zahvaliti Teni što mi je napravila ovakav izgled(tekst gore na slikama je od pjesme Alumina koju imate dolje u boxu).
Sutra je koncert Hladnog Piva. A ja ne mogu ić. Čovjek bi se na mom mjestu odmah bacio sa savskoga mosta. Komatozno se osjećam zbog toga ali kada je viša sila u pitanju onda se tu ništa ne može(moja mama, najčudnije mi je bilo kada mi je tata rekao da ja mogu ići). Danas sam se (za vrijeme kada su se maturanti oproštavali od škole) tako skuhala da je to nešto prestrašno. Kosa me ubila u pojam. To moja kosa izgleda kao lavlja griva. a ja sad moram ići jer je moja mama došla doma, a ja kakti ne smijem na kompjuter. Sayonara
Uskoro su ti prokleti nacionalni ispiti!!!Ajme, toliko me starh da ja to jednostavno ne mogu opisati. Kako ću tek biti pod stresom dok ja to budem pisala,ni to ne znam,ali velika je vjerovatnost da ću završiti na tabletama za smirenje koje će mi netko morati ubaciti u usta jer ću ja vjerovatno šiziti po školi. Vjerujte mi,kad ja šizim, svaki predmet postaje oružje. Nasreću, Ivona me uvijek nekako smiri,kažem nekako jer u dubini duše osjećam se kao noseća bomba(zakaj sam napisala noseća???!!) Zapravo je vrlo smiješno mene gledati dok šizim. Tirena crkava od smijeha, a kunem se da se i Ivona smije(što zapravo nije rijetkost jer ona u početku bijaše šutljivija nego sad, valjda imam nekakav utjecan na nju i još neka treća sila je u pitanju,ali ne bih se htjela miješati u nečiji tuđi život).
Dakle,nacionalne ispite u ovom postu nema više,nego se ja okrećem ovom mom emo dizajnu. U početku mi je bio super, ali kad ga malo dulje gledam osjećam se k'o pokisla kokoš. Te neke emo stvarčice oko toga da mene nitko ne voli da sam ja sramota ovoga svijeta u kojem živim,i tako dalje. Sve je to hrpa gluposti. uzela sam je zato kaj ja obožavam elfove i anđele(imam cijelu kolekciju slika Elle,ali one minijaturne)i sirene.
Budući da je vrijeme ručka ja odoh.
Sam' da jao nekaj natipkam: odlučih ja spojiti svoja dva bloga jer će mi biti jednostavnije pisati postove i vjerujem da će vama,vjernim čitateljima,također biti very interesting.
Do skora
Danas je u našoj školi bio DAN OTVORENIH VRATA.(znate kaj je to pa vam ne moram objašnjavat,uostalom mi se i ne da)
Ja sam prezentirala s: ekipom i prof. Dvoršćak našu radionicu iliti grupu:RETORIKA. Da pojasnim što je to.Dakle,pa baš i ne znam kako da to malo objasnim ali na retorici čovjek uči kako pisati i (govoriti) govore,raspravljati na debati i općenito kako razgovarati s ljudima. Uglavnom,sastajemo se utorkom kad imamo popodne nastavu i zabavljamo se. Totalno smo otkačeni!!!!!
Ali ja sam još nešto imala za ovaj postić,da odredim. za moju dragu Ivanu iliti Serju
* obračajući Serji*
Naime,sjećaš li se možda kad sam bila na porti te kad si čula solažu od jedne Japanske-rock grupe zvane HIGH AND MIGHTY COLOR.
Imena osoba o kojoj govorimo:(na engleskom)
Maakii- is the vocalist and song writer of the Japanese band HIGH and MIGHTY COLOR. She is the youngest member of the band, born on August 23rd, 1987, in Okinawa, Japan. As stated in an interview, she has an older brother who introduced her into the world of music and anime. She is the only member of the band that knows English. Before joining the band she was supposed to study English in Canada for a year. When she performed at a concert in Okinawa in 2003, a scout for a record label noticed her and Anti Nobunaga. The label said alone they were not anything big, but together they could be something. Maakii refused the offer at first, wanting to pursue her career in Canada as a solo artist, but Yuusuke convinced her to join the band in the end.
Yuusuke-is a vocalist in the Japanese band High and Mighty Color. He was the last member and the first vocalist to join the band before they were known as High and Mighty Color. He was born on January 25th, 1985. He is known mainly for providing the screaming vocals on most of the band's songs. He is currently 22.
Kazuto-is one of the guitarist in the Japanese band HIGH and MIGHTY COLOR. He was the fourth member of the band to join.Both he and MEG are well known for their strong and fast guitar solos. He was born on September 9th, 1984. He is turning 23 this year (2007).
Meg-is a member of the Japanese band HIGH and MIGHTY COLOR. He was one of the founding members of the band along with SASSY. Both he and Kazuto are well known for their strong and fast guitar solos. He was born on November 11th, 1984. He is also turning 22 this year (2007) like Kazuto.
Mackaz-s the bass guitarist of the Japanese band HIGH and MIGHTY COLOR and was the third member to join the band. He is the oldest member of the band, born on July 7th, 1984.
Sassy -is one of the founding members of the Japanese band HIGH and MIGHTY COLOR. He is the single drummer of the band. SASSY was born on August 23rd, 1984. He is currently endorsed by Canopus Drums
Osvojili su 47th Japanese Record Grand Prix Rookie of the Year Award for 2005(yey)
The band started with the members Meg and Sassy working in a Metallica cover band. The two founding members played in this band for two years before they decided that they wanted to go further with their talents than just cover songs. After leaving the band, Sassy offered Mackaz the opportunity to join, he accepted and invited long time friend Kazuto to join the band as well. Oddly, the vocalist was the final member to join the original band. Meg sat in on a school performance one day and one voice stood out to him. Meg offered Yuusuke the chance to join the band; he initially rejected this due to wanting to be a solo singer, but joined after Meg reportedly asked him to join every day for nearly four months. The band, known as Anti-Nobunaga at this time, played mainly in small coffee shops and art theaters for about a year. Sassy, the band leader, sent demo tapes to every major Japanese label, all of whom rejected the band. It was not until a small Japanese label signed the band that they found their first big break. The band was now playing areas further from their local Okinawa until they landed a spot at the yearly music festival of Okinawa.
Slikice(iako u xxs izdanju)
cijela grupetina ljudi
sviđa mi se look
singl za jedan anime Bleach
Ne znam za vas ali meni je toliko sparno unutar ovog tijela da je to katastrofa. Nos mi je u komi, glava kao balon, a grlo riznica bakterija. Plus da vjerovatno imam nekakvu čudnu temperaturu tijela. Razlog? Mislim da ga već i vrapci znaju pa im dozvoljavam da to i procvrkuću na ovom blogu.
Dakle, gospodin Vrabac the Mighty nam objašnjava ovaj prirodni fenomen:*cvrkučući* Mislim da je stanje u Hrvatskoj, a pogotovo u Zagrebu vrlo alarmantno. Naime, iako je globalno zatopljenje još u pelenama, posljedice njezinog djelovanja su očite. U ova tri dana 35 tisuća vrabaca s prebivalištem u Zagrebu i njenoj okolici dopremili smo u naše bolnice s ekstremnim oblicima sunčanice i dehidracije. Moram još navesti da naši sustavi za orijentaciju su u potpunom kaosu. Dosad, zabilježeno je pet slučajeva sudara vrabaca i naših neprijatelja golubova od toga troje je u vrlo kritičnom stanju(golubovi imaju samo lakše ozljede,poput slomljenog kljuna i nekoliko potrganih pera). A najjači oblik sljedećeg tjedna možemo očekivati u ponedjeljak i utorak kada su naši pitć-meterolozi najavili temperature u prosjeku za ovaj mjesec 10 stupnjeva veće nego uobičajene.!! Dakle, svi koji namjeravaju raditi ili ići u školu sljedećeg tjedna neka budu oprezni,neka ponesu sunčane naočale i vodu. To bi bilo sve za danas.Laka noć.*odleprša*
*Nina, obraćajući se vama* Dragi čitatelji to bi bilo sve za danas od vrabaca.
Nedjelja ujutro, kaj se ima reći? Osim neprospavanog petka i subote i spunjeni tulumarenjem do u kasno navečer. Krivo, dragi moji. Dok ste vi tko zna što radili ja i moja family smo išli na krizmu(krizmana kuma) koja je bila (vrijeme je za poluditi) u subotu u 10 sati ujutro. Čovjek se ne stigne ni naspavati, a već moraš raditi. S time da smo u petak imali dan škole(na Jarunu), moram priznati da mi je bilo lijepo. Ne znam za vas ali ja sam se dobro naigrala i zabavila. Tamo smo se trebali nacrtati petnaestak minuta prije ali naravno,moje cure i ja smo došle desetak minuta poslije(činjenica je da ja uvijek kasnim) skupa s nekim drugašicama. Mjesto gdje smo trebali biti bila je livada iza Aqariusa. Moglo se naći svakakvih sportskih aktivnosti od mini-golfa, badmintona te stolnog tenisa,dok je drugi dio bio na odbojci, nogometu i košarci. Ja sam se uhvatila badmintona, budući da ja nemam živaca mučiti se s rupama i biti precizna,ne to nikako. Tako nešto je trajalo do oko 11 sati kada smo se trebali naći s ljudima iz našeg razreda jer je trebalo početi natjecanje u kojima je svaki razred trebao izabrati svog predstavnika(ja, simon, hao)te da igramo neke super smiješne igrice(koje pokazuju kolku kondiciju imaš). Ja niš više neću pričat nego vam dajem slike:
jutarnje razgibavanje i mučenje ljudi
dekači u akciji......hmmm
sunčanje čekajući svoj udio u natjecanju
...i tako smo ti mi pričali..
starke na djevojčicama
drž'te malog
natjecanje
Ne mogu vjerovatiiiii!!! Još samo tri dana praznika i onda ponovno škola. Ili sam ja poludjela i izgubila osjećaj za vrijeme jer je tako brzo prošlo. Jučer sam bila s Miom vani(išle smo u podmornicu). Moja majka nije normalna.Svaki put kad je pitam mogu li ići vani ona me sumnjičavo gleda kao da ću nešto loše napraviti, a jučer je rekla da mogu biti samo sat vremena vani s činjenicom da do pomornice treba oko 10 minuta hoda. Zašto uopće postoje roditelji?! Igrala sam plejku(fala ti bože) sve do kad moja draga sestra nije došla i rekla da mi baka poručuje da se maknem ili će biti problema(naime njezina serija počinje za deset minuta), i tako ja nisam uspjela uživati u blagodatima sonyeve konzole(igrala sam je oko 15 minuta) Danas idem na mehaničko čišćenje lica i onda vjerovatno u melin. kažem vjerovatno jer ne znam koliko će to trajati i da li ću ja biti još u komadu.
Razmišljala sam što da napišem za ovaj post. Ništa posebno. Pa željela bih svima unaprijed čestitati Uskrs, reda radi. Ne razumijem zašto svake godine u ovo doba i uopće ponavljaju filmove. Nakon nekog vremena ti dojadi i više ne znaš što bi gledao ili radio. Najjednostavnije bi bilo otići u kino na novi film, usput potrošiti 50 kuna jer mora se nešto imati(bilo kokice ili sok) . Za taj novac ja radije odem negdje s prijateljima(u restoran ili nešto slično)ili uštedim.Ali ponekad je u redu ići jer se ipak zabaviš
Dugo nisam pisala ništa. Valjda zato što ne znam što da napišem, lažem, zato što nemam volje ni za što. Hvala Bogu da su počeli praznici jer bih poludjela, ne bih mogla izdržati školu još najmanje dva dana.
Nije prenaporno nego sam već umorna, a vikendi brzo prođu, ne stignem se ni naspavati pa sam u školi mrtva umorna i ponekad jedva pratim nastavu(najčešće pod matematikom).Razmišljam o promjeni izgleda mog bloga,što vi mislite o tome.
Jedna stvar koju jednostavno moram reći jest:zvuk i melin su najbolji!!!Naime, moja frendica Mia(iz osnovne)i ja smo otišle u petak navečer(nakon mog treninga)malo klošariti po Zagrebu(na kraju smo se odlučile da odemo na kavu u Tkalči)ali ona baš i ne voli gužve dok sam ja uredno molila i preklinjala da odemo u melin,ali ona jednostavno nije htjela(rekla mi je,osim gužve,da nema namjeru ići zbog toga što je vjerovatno pola škole tamo i da je glupo da idemo samo nas dvije)tako da smo otišle u neki kafić(mislim da se zove enigma)i platile 20 kuna na kavu i capuccino!!!S time da je kava bila odvratna,još sad osjećam taj odvratan okus.Usput kako smo se vraćale prema trgu srele smo par ljudi koji su išli u MELIN!! Naravno ja sa m tiho u sebi pizdila pa je onda ona rekla da sljedeći put idemo u melin(na moju sreću),tako da vam toplo preporučam da idete u one kafiće u kojima ste bili i u kojima ste zadovoljni.
Došlo je do velike prekretnice u mom životu.Dobro,nije tako velika ali ipak.
Kao prvo,odlučila sam biti malo ozbiljnija.
Ozbiljno, ponašam se kao malo dijete(iako postoje situacije u kojima zabrinjavam ljude svojim destruktivnim ponašanjem),smijem se na svaku sitnicu(ponekad znam izluditi ljude oko mene tako da me izbjegavaju ili samo ja to mislim) i tako neke gluposti.
Druga stvar je moja majka.Ponaša se kao nekakav psiholog (u subotu sam otišla u Zvuk(prejebeno mjesto)da se malo opustim s ljudima kojima se družim ili jednostavno da izađem vanka budući da je moja sestra imala tulum) i onda kada sam došla doma, počela predavati o propalitetima(živi u uvjerenju da sam ja propalitet i da se družim s čudnim ljudima.Jedina čudna osoba u tom društvu bih bila ja.) Nastaviti ću živjeti u uvjerenju da se ona samo brine za mene iako ne mogu baš pojmiti da ona misli da sam ja kadra učiniti samoubojstvo ili da se počnem drogirati.To je malo preskup hobi.
Treće:još uvijek nemam dečka.Nija da zbog toga histeriziram, ali dobro je imati osobu s kojom možeš pričati o svemu(a da nije psiholog ili roditelj)i da......ne znam, uglavnom da nešto radiš kada ti je dosadno.
sad idem jer moram u 3 na trening
komentiram vas sutra
Pa u ovih tjedan dana toliko se čudnih stvari meni dogodilo da ne znam što je uopće istina.
Prvo,postala sam depresivna(nije zbog ocjena iako me ta matematika malo još kopka,ah sva sreća što postoje instrukcije)možda zbog nemogućnosti igranja na playstationu(mora na popravak)ili totalnog gubitka
svog vlastitoga ja,kažem vam ne znam što da više mislim o sebi niti na koji način da se ponašam.To me stvarno zbunjuje i frustrira.Nekad se smješim,pa bi to trebalo značiti da sam dobre volje,onda sam u histeriji(tlak mi se drastično digne i panika totalna)te da bih bila previše čudnog ponašanja(npr. dođem doma,i sama sebi kažem da sam previše optimistična,pa optimizam je super za razliku od pesimizma koji mi ide na živce)...možda je sve to od stresa
Dakle vrijeme je da prijeđem na nešto zanimljivije.Recimo,nešto vezanu za školu,najbolje bi bilo da ja počnem od ponedjeljka.Našla sam se nakon škole s frendicom i otišle smo u melin(mislim tko je vidio da napočetku tjedna već idemo u melin),no budući da se ne namjeravam napiti naručila sam čaj.Došla doma u osam i dvadeset(ostale smo samo kratko jer je imala njemački) i ustanovila da nema ničeg za jesti.Otišla gladna u krevet oka sklopila nisam jer sam osjećala okus čokolade u ustima.To je bilo previše za mene te sam oko pola tri zbrisala iz kreveta i otišla u kuhinju pojesti kruh(trajalo pola sata)te se sita vratila u krevet.
Utorak,niš posebno osim da sam se digla u pola devet i trčala da ne bih zakasnila na trening.Nisam zakasnila(lol).
Srijeda:vježbanje matematike(ha znala sam riješiti zadatke,što je,vrlo pohvalno.Plus, posudila ja svoj doljni dio trenirke jednoj trečašici koja mi još to nije vratila(u srijedu su imale tekmu protiv neke gimnazije,ja mislim).Ništa,u ponedjeljak ću je vidjeti.
Četvrtak:Opet se prekasno probudila(jurnjava po Zagrebu)i zakasnila 5 minuta na tenis(sva sreća da je trener bio dobre volje pa nisam trčala dodatne krugove).Nakon škole s frendicama iz drugog razreda otišla u papayu.Popila kavu s mlijekom,(platila je mizernih 5 kuna,što je super)došla doma.....jednu stvar koju sam naučila je da ne pijem kavu poslije 5 sati jer neću moći oka sklopiti,što mi je pošlo za rukom.Ovaj put sam ostala budna do tri,pa sam u petak bila zombi.Ma koma,čovječe.
I bila u subotu u klasičnoj pozdravit mariju i gaju i zitu(ne da mi se pisati točno),i tako.
Budući da još nije ni jutro svanulo(također nema spavanja jer me boli glava pa sam u četiri ujutro otišla pisat po blogovima,i napisat post)a ja pospana vraćam se natrag u krevet.Laku noć
Što da napišem.....