Let me loose myself in the emptiness you bring
nisam imao namjeru pisati post dok mi ne prođe ruka, ali ne mogu izdržati.
naime, u petak sam bio super volje, isao van sav pozitivan i spreman za ludi provod. ali on je ispao nešto zbog čega se kajem. još jednom, alkohol mi je pokazao koliko glup i jadan mogu biti. lagao bih kad bi rekao da se sjećam ali njena reakcija bila je dovoljna da požalim svaku kap alkohola u sebi. pao u očima one koju želim više no suha zemlja kišu i sleđene šume proljetno sunce. alkohol, do sada sam pio da bih bio bolje. i nikad nije bilo bolje ali nije mi bilo stalo, ubijao me alkohol, to me tješilo. želio sam umrijeti, želim umrijeti.
I tako, pijan zavrsio sam na spajanju tetiva i šivanju ruke. krvav, pijan, izmoren od duge pijane noći. no, ovo nije post o tome. sada pišem jednom rukom, tako da ne mogu baš dobro pisati... no moram. nemir je u meni...
Probudio sam se u bolnici... u glavi je bio stih pjesme koju sam noć prije čuo. i njeno prekrasno lice. i znao sam da sam uprskao. sklopio sam oči da zadrže suze ali nisam uspio.
prokleo sam dan kada sam se rodio...
Razmišljam puno o vlastitoj smrti. odlučio sam napisati pjesmu koju bih volio ostaviti iza sebe...
Moj grob
Rođenjem mojim sjenka je dobila lice
Samoća i tuga sa mnom su kitile ulice
Prolijevale suze što bole
Iz očiju mojih otrovno zelene boje što za smrt mole.
Sjedim sam kao i uvijek
I znam da za ovo ne postoji lijek
Predan samoći zauvijek
I predan tuzi što mi daje moći da pišem
Iako iste emocije ne daju mi da dišem.
Život je vrijeme jednoga bića
U mome primjeru predan da topi bol uz alkoholna pića
I nikad nema napretka ni novih otkrića
Samo smrt koja kosi nas, nesretna bića.
Kada moje vrijeme dođe i nikada više ne otvorim oči
Nacrtajte osmijeh na moj leš jer sam se oteo samoći
I nemojte me zakopati već spalite
Neka djelići moje duše u pepelu i žaru noć kite.
Moj grob neka ne bude samo zemlja
Predajte me majci
Majko Božice, neka me tvoja ljubav prati
Moj grob neka budu i šume i jezera
I vatra i voda i stijena
Moja pjesma neka ne rastuži nikoga
Jer mrtvoga sam sebe htio više no ikoga.
Moja smrt neka je slavlje i veselje
Jer to je sloboda moja i moje htjenje
I moj grob, neka ne bude samo zemlja
Bacite moj pepeo do zvijezda
da s njima i djelić moje duše nebo krasi
Dok se moj život i moja bol zauvijek gasi.
i hate fucking life
Rekao sam da želim biti isti kao prije...
Nije zapravo puno nedostajalo da se vratim u potpunosti na staro..
Ali na što su se sveli dani danas...
Plakanje, pisanje, opijanje... i novi pokušaj samoubojstva.... ah...
Isti stari ja...
Umivam svoje lice u suzama. Samoća me razara i govori mi da odustanem jer me neće napustiti...
Sve najlošije što mi se moglo dogoditi... već se odavno dogodilo...
Bar sam u to vjerovao... Brišem s usana krv... nakon još jednog jutarnjeg bljuvanja...
Isti kao prije.. samo prilično uništeniji...
Ona mi je odštopala emocije. čudno, nakon 4 veze emocije ti vrati netko s kim si proveo samo jednu noć. To sam uvijek bio ja zar ne? :)
Nitko na ovome svijetu ne bi razumio kada bih rekao što osjećam...
I nitko na ovome svijetu ne bi vjerovao da svijet vidim ovim očima...
Vratio sam i više sebe nego sam mislio...
Vratio sam hrabrost da opet dignem ruku na sebe do one granice kada želiš oduzeti si ovaj šugavi život koji živiš..
I tako... vratio se stari ja...
Slušam pjesmu koju mi ona poslala...
inače sve više slušam goth opet..
i sve više pišem opet..
sve sam više emotivan, opet...
Stari ja... evo ga...
Bio sam suicidalno gotičarsko smeće kada sam pisao prvi post na svome prvom blogu.
I sve dok nisam izgubio sebe onda i promijenio život drastično u smjeru koji mi ne odgovara, bio sam takav.
Ali ja nikada nisam pobjegao od činjenice da sam u duši isti.
Potisnute emocije, potisnuta tuga, potisnut život u meni. osjećao sam samo ono hladno, mračno, lijepo i mrtvo... tužno i mrtvo.. bolno...
Da joj zahvalim što me vratila u život ?
jer ovo je ono što sam htio iako nije trebalo ovako izgledati.
Trenutno sam ubijen od svega... ali mogu reći da sam se vratio doista...
uz vas sam opet, opet onaj isti ja.
pisati ću priče, pjesme, postove o ljubavi i romantici, o svojim snovima.
Nadam se....
da će samoća na kraju ipak biti poražena.. jer ovo ne podnosim
Jedna čarobna ljetna noć
Počeo sam ovaj post nekoliko puta i odustao jer nisam pronalazio riječi kojima bih opisao koliko si mi divna.
Ali onda sam shvatio da koliko god čekao, neću pronaći riječi.
Pa... neka onda bude kako bude, ovaj puta ću završiti ovaj post, samo za tebe.
Tu noć kada sam te prvi put vidio bio sam prilično pijan. to si vidjela i sama.
Pijan teško zamijetim ikoga i išta. obično samo gledam gdje da nastavim piti da se ubijem do kraja.
Ali vidio sam u hrpi onoj koju sam poznavao, jedno divno lijepo lice koje nisam poznavao. Tvoje lice.
Primjetio sam tvoje divne zelene oči i naravno, prelijepu plavu kosu u koju sam se odmah zaljubio.
Posebna, takva kakva jesi. Najposebnija cura koju sam mogao vidjeti tamo a i u dugo vremena do sada.
Bilo mi je žao kada si otišla onako brzo. a i ime ti nisam uspio zapamtiti. Možda zato jer sam se trudio zapamtiti tvoje lijepo slatko lice.
Nema alkohola koji bi me opio kao ti. Osjećao sam se tako.. zaljubljeno, na prvi pogled. baš onako, kako sam prije pisao i zamišljao.
I prestao vjerovati da se tako što može dogoditi..
Ali ja znam da si ti u meni pobudila toliku želju da te upoznam bolje, da te vidim više.. da poljubim tvoju ruku, da poljubim tebe.
I sjetim se kako mi prijatelj dao krivu curu na faceu... I sjećam se kako sam čekao i stalno provjeravao na mobu jesi prihvatila moj zahtjev.
I kada sam vidio da si me prihvatila, bio sam tako sretan. gledao sam tvoje slike, divio sam se. Oči su mi se caklile :) lijepa, slatka... tako izgledaš divno u haljinama, tako izgledaš slatko kada si nasmijana, tako izgledaš predivno... uvijek kada te pogledam.
Htio sam ti odmah pokazati da mi se sviđaš. kroz naše razgovore na msnu i faceu. Htio sam da vidiš da ti ne pokušavam biti prijatelj.
Da jako želim upoznati te bolje i biti s tobom...
Volio bih da me duže poznaješ...
Bio sam tako tužan kada onu subotu nisi bila vani s nama :(
I bilo mi grozno znati da su negdje u gradu a da te ne mogu vidjeti...
I pitala si me onda na msnu jel meni stvarno tako jako žao?
Naravno da je jebemu... htio sam barem ukrasti tračak tvojeg mirisa kada te zagrlim, barem ukrasti jedan dodir na tvojoj koži kada se rukujemo.
Htio sam biti pored tebe. I onda si rekla da ćeš doći u utorak i znao sam da ću napraviti sve, samo da budem blizu tebe.
Inače ne bi onu noć došao pred X, nikada ne izlazim tamo a i rijetko idem u grad, znaš već kako to ide kod mene.
Došao sam tamo zbog tebe.
I izgledala si tako sretno kada sam te vidio. I kada si me primila za ruku i odvukla dolje. Tada sam se počeo osjećati lijepo...
Gledao sam te kako se zabavljaš, kako bengaš i kako si nekako razigrana i vesela.
Samo sam te htio gledati... i tu je počela..
najbolja noć ovo ljeto, i nešto u meni što kažem, dugo jako dugo nisam osjetio.
Držali smo se za ruke i hodali gradom. i nisam mogao prestati pogledavati u tebe cijelim putem. Bilo mi je tako.... Neobično, kao san i bojao sam se prebrzo probuditi.
Sjetio sam se kako si glumila moju curu pred mojom starom jer u protivnom mi ne bi dala para :D Ali ja sam tako jako želio da je to istina..
Da ti jesi doista moja cura.. ( i dalje želim to )
Kada smo sjedili na klupi pored fontane... i kada si naslonila glavu na mene.. Htio sam te obgrliti, htio sam te poljubiti, htio sam te samo maziti, osigurati da ti bude ugodno i da ti bude lijepo. sjećam se ono kada su nam se usne skoro spojile... i kažeš mi dvoumim se. osjetim tvoj dah na usnama... i tako žudim za njima..
Drugačije je znaš... zbariti se s nekime tek toliko...
I s nekime tko ti je toliko poseban i koga toliko jako želiš...
stavio sam ruku na tvoje lice, prste među tvoje vlasi kose.
Ah... :)
Poljubio sam te anđele. lijepa si i slatka. i tvoje usne su slatke.
Onaj maleni osmijeh na tvome licu... slatki koji si uporno skrivala stavljajući glavu na mene :3
I onda si mi kasnije odbila dati pusu i rekla si da je to bio samo trenutak slabosti. Bojao sam se da je bio samo jedan. Tvoja slabost srećo, bila je moj užitak. A ja sam htio podijeliti ga s tobom :)
Nisam se htio maknuti od tebe, nisam htio odustati od tvojih poljubaca iako ih nije bilo lagano dobiti :)
Vrhunac noći bio je kada smo otišli biti sami u onaj parkić. i kada si sjedila u mome krilu. Da ti napišem najromantičniju pjesmu ili priču, da ti pokušam opisati cijelim svojim bićem koliko divno mi je bilo, ne bih mogao.
Ti i ja, ona pjesma na tvome mobitelu. Poljupci, slatko dodiri.
Tvoj divan glas i slatke reakcije na moje riječi.
Ne znam, možda nisam zvučao nimalo drugačije od ostalih, možda jesam totalno drugačije. možda romantično, možda ne.
Ali sve što sam rekao, kunem se svime svetim u svome životu. bilo je istinito. za tebe bih doista učinio sve.
Kako si se samo slatko smiješila kada si pisala poruku i kada smo se mazili nosićima :3 i kada si pričala na mobitel i ja te ljubio po obrazu i ramenima... Tako si mi divna bila. tvoji poljupci, tvoji dodiri.
I zaboljelo je na trenutak... jer sam pomislio da sam voljen, jer osjećao sam se tako.
Voljeno... Sve bih dao... Da mogu reći da sam tvoj i da si ti moja.. Moja voljena
Vrijeme je proletjelo uz tebe prebrzo...
Nisam znao više kako bih ti dokazao da bi mogli uspjeti.. ti i ja, mogli bi biti divan par. kad bi samo malo mi vjerovala i dala nam priliku.
Tko kaže da na kraju veza mora prestati? i da ona ima kraj?
tko kaže da bi povrijedio? ne, nikada ne bi.
Moje riječi su iz srca i iskrene su. za moj blog zna dosta ljudi i ne bih ovo pisao kako bih lagao.
Ovo pišem jer tu ostavim sjećanja kojih se nekada želim sjećati...
Želim te se sjećati ljepoto...
Rekao sam da neću odustati od tebe. i doista, ne želim odustati od tebe.
Ali mislim da i ovo što sam radio nije način na koji bih te mogao dobiti...
Želim tvoje srce.
Da ga čuvam, da ga grijem. kao kada sam te grlio kako bih te ugrijao jer si bila onak hladna i jer ti je bilo zima. tako bih i tvoje srce grijao, uvijek srećo.
bez i jednog dana propusta, bez i jedne sekune.
Ako te drugi nisu znali voljeti i cijeniti.
ja znam.
Rekao sam ti, neću te više opsjedati.
stalo mi je previše do tebe da bih dopustio da u tvojim očima izgledam kao budala koja opsjeda cure koje zna 2 tjedna.
Istina je, malo se znamo.
istina je, izgleda nemoguće.
ali u mome si srcu. želim ti ga predati.
želim te voljeti... i volio bih...
da mi to možeš jednog dana i vratiti...
Da imam zadnju šansu prije smrti proživjeti još jedan sat bilo kojeg trenutka svoje prošlosti. proživio bih tih naših sat vremena.
proživio bi još jednom tvoje ruke na svome licu. tvoje usne na mojima.
proživio bih još jedan sat... uz najčarobniju curu koju sam ikada upoznao.
I prije nego završim...
Ti moraš znati da ću ja biti tu ako ikada promijeniš mišljenje...
da ću doista kako sam rekao držati ruke na tvojim ramenima i do tvojih kukova dok god ne povjeruješ da te ne želim iskoristiti, povrijediti ili se samo zadovoljiti tobom.
I moraš znati...
da bih dao sve na svijetu da veza opstane.. i dao bih sve na svijetu da ugrijem tvoje srce toliko da topi svaku tugu i bol.
Da bih te držao čvrsto za ruku. svaki puta kada bi pala. nikada te ne bih pustio.
dao bih sve za priliku da ovo ne budu riječi nego djela..
isto kao što bih sve dao da me poljubiš sada...
:)
Uvijek ostanite svoji
Svaki puta kada sjednem za kompjutor i gledam u ovo sučelje blog.hr-a nekako me uhvati nostalgija. mnogo godina je prošlo i još uvijek sam tu. Rijetki su još ostali od onda kada smo skupa počeli. Hehe. Nazvao bih svoj blog svojim tronom. Tako se i osjećam svaki puta kada pišem. Uvijek sam u carstvu svojih rečenica bio svoj kralj. one su tvorile ono što sam ja osjećao, želio da tvore.
Lijepo je barem negdje biti gospodar.
Besana noć. Još jedna u nizu.
Razmišljam o svemu. Životu kakav živim, ljudima koji su otišli iz mojeg života, ljudima koji su došli u njega, o propuštenim prilikama i onima koje su ispred mene.
Mnogo sam razmišljao i shvatio da doista, odabrao sam ovaj život kakav živim.
iako doduše nesvjesno tada.
Nikada neću povući da sam prošao stvari koje nikada neki neće i kada sam s 16 godina pomagao ljudima starima kao ja sada ili čak starijima govorili su mi kako sam zrel i kako je čudno sresti nekoga mladoga kao ja koji tako razmišlja.
Nitko nije pitao kako mogu pomoći ljudima kojima se raspada veza a imam 16 godina? ali ja sam tada bio 2 godine u vezi. Nitko nije razumio kako mogu pomoći oko problema koje su imali doma, ali imao sam ih i ja. Prolazio ih. I bio svjestan kada sam pogriješio i drugima govorio da rade ono što sam znao da sam ja trebao.
nekako, ja sam uvijek sve naučio tek kada sam pogriješio.
Nije to toliko ni loše, kažu da je to najbolja škola. ne bi znao, znam da je bolna škola ali na kraju, izgradila me je.
No, ljudi koji su tada bili slični meni, promijenili su se kasnije.
malo njih i dalje je ostalo isto.
Razlog je bio...
ja nikada nisam lažirao svoje emocije, uvijek sam ih iskreno iznosio kao i sada na ovaj blog. neovisno o broju komentara. neovisno o broju ljudi koji će to čitati. jer prvenstveno ovo pišem da bih izbacio iz sebe sve. a onda pomislim, možda nekome ovo može i pomoći da shvati da postoje ljudi kao on/ ona.
Da i kada te ljudi iznevjere bezbroj puta da ne gubiš vjeru u ljubav. Jer ljubav je divna.
da ne vjeruješ u ono što ti ne dokažu jer ljudi često lažu samo da bi dobili ono što trebaju a onda vas iskorištene ostave.
Želim vam svima nešto poručiti...
kada dođete do određenih godina, pretežno 18+ počnu vas forsirati da naglo odrastete.
Ne želim vam reći da nikada ne odrastete, jebiga, biti petar pan u današnje vrijeme vrlo je loš izbor..
Ali želim vam reći da se sjetite mene svaki puta kada pomislite da morate zaboraviti sanjariti jer nisam ja tužan zato što sanjarim. tužan sam jer zaboravim živjeti. I da nikada nikome ne dopustite da vas promijeni.
Odrasti ne znači prestati svijet istim očima kao sada, niti prestati vjerovati u romantiku i ljubav u bajkovite romanse koje se rijetko događaju.
Neće se nikada dogoditi ako prestanete to željeti i ako prestanete vjerovati da to možete.
Izgubio sam vjeru u maltane sve u životu. tu sam možda pogriješio. nije moralo ispasti baš tako. Ali ok, kažem na početku postao, ja sam odabrao put kojim idem i život koji živim upravo tako kako ga živim.
I dalje, ljudi dolaze do mene oni koji su se promijenili kažu daj joza kad ćeš se promijeniti više.
Znate kada ? doista...
Nikada. Za mene je život jedno veliko sranje i mrzim ga.
Ja za razliku od većine nisam pio da bi se zabavljao nego da bi ubio vrijeme jer sam mislio da će tako brže doći neko bolje vrijeme.
Za razliku od vas ako čitate, koji ste kakti uzdigli se iz svega. Ja sam imao prave terete. Ja nisam rekao hvata me ''depra''. Kod mene je bolest depresija uvijek prisutna. I ljudi kao ja trebali bi se liječiti, tako kažu.
Zar da dopustim nekim doktorima i lijekovima da promijene moj život?
Ja zapravo želim ostati ovakav, da. Istina je.
Ja ne želim ustati ujutro i reći kako je divan dan. početi ga pun optimizma, boriti se za sreću i smijati se kao da sam osvojio cijeli svijet.
Ja nikada nisam komentirao vaše lažne indetitete dok ste pokušavali biti osoba kao ja ili slična meni. Pa zašto sada itko komentira moj?
Dakle, ako jednog dana poželite promijeniti sebe kako bi se uklopili u svijet u kojem je većina. Ako jednog dana pomislite da sve ono mračno i lijepo, romantično i ponekad bolno, izopačeno nije zrelo i odraslo.
Varate se i nedajte se zavarati.
Postoje putevi u životu kojima su hodali obični ljudi, propalice, pjesnici, glumci, skladatelji i redatelji. svi oni kojima nešto predstavlja biti poznat u ovome svijetu.
postoje oni koji su živote živjeli u tami, tuzi, samoći.
Oni koju su naučili živjeti samo tako. i na kraju postali jedno s divnom i hladnom tamom. jedno s samoćom.
Napisali najdivnija djela koja se i danas čitaju.
zapamtite, vaš indetitet je samo vaš i ne dopustite ikome da utječe ikada na njega. Godine nemaju veze s njime..
Drago mi je da blogeri i danas postoje.
nadam se da će barem par od vas jednog dana shvatiti ono što sam pisao u ovome postu.
Ništa, ponavljam, ništa na svijetu nije bitnije od biti svoj. zauvijek.
Stalo mi je do vas iako vas ne znam jer vjerujem da niste tu kako bi privukli pažnju, najposlje, blogovi to više ni ne mogu biti. jer odavno su izgubili publicitet. sada je za to facebook.
Ne odustajte od svojih snova. ako ikada budete trebali podršku a čitali ste ovo i našli se u mojim postovima. kontaktirajte me. uvijek je ime isto.
Blacken the angel. :)
ja sam živ
Još jedno od onih neugodnih jutara. Osjeti se miris alkohola u sobi. Teško otvaram oči. pa gurnem glavu ispod jastuka u nadi da ću zaspati. Naravno, nisam uspio zaspati. Jučer je trebao biti dan kada ću početi ne piti preko tjedna. Ali nije uspjelo... Sve se čini tako ok kada piješ. Ali onda uvijek shvatim koliko se samo osjećam u ovom usranom životu. I nikada nisam osoba kakva jesam dok ne pijem dok sam pijan. uvijek ispadnem loša osoba. a jedino loše je taj prokleti alkohol.
Ne želim više ovako živjeti. Ne, stvarno. Dosta mi je ovih jutara punih suza.
Dosta mi je života u kojemu samo patiš i suzdržavaš se. i kada i probaš nešto postići, patiš još više.
Ja sam bio dečko s toliko snova. Ja sam bio onaj dečko koji je tražio srodnu dušu, bio spreman raditi za nju sve. Učiniti joj život bajkom. Ja sam bio onaj koji je ležao satima i maštao kako čini neku curu jednog dana sretnom, kako imaju sve ono što sretni parovi u knjigama i filmovima imaju.
Ja sam izgubio sebe. I mislio sam da imam tu curu. Dao sam sve od sebe. Ali ipak na kraju nisam imao jednu ključnu stvar. Nisam imao povjerenje.
Teško mi je vjerovati ikome. I ljudi misle da je lako živjeti tako, držati sve ljude na distanci. Pročitao sam malo prije post jedne cure, toliko divan i lijep. Pun emocija, ljubavi, toliko čaroban i maštovit.
Sjetio sam se koliko je doista divno voljeti. Čak nije ni potrebno biti voljen.
jesam li ja doista toliko propao? Isuse, uvijek sam govorio da mi je svejedno i da ću propasti. Svi su govorili ma nećeš, treba ti samo prava cura. I ja sam govorio '' ma propast ću i svejedno mi je''.
Nije mi svejedno... oči govore da nije. suze govore da nije.
Nisam nikada htio doživjeti ove godine ali doživio sam ih i ne znam...
Ne znam kako, nit znam zašto... Slomljen iz dana u dan. Emocije me ne slušaju. moje srce me ubija. Želim samo pobjeći, želim sve zaboraviti.
Ovo nisu moji snovi, ovo nije moj život...
Pisao sam pjesme uvijek o savršenoj curi. počeo sam jako mlad tražiti nekoga s kime mogu podijeliti svoje srce. Ali u svim tim snovima, izgubio sam dodir s stvarnim životom...
Ne sjećam se, od kada je alkohol zamijenio moje iskrene emocije? Od kada je alkohol postao nešto što me toliko ispunjava?
Ali u meni budi samo bol, tugu, ispire sve ono vrijedno i lijepo...
ljudi ne shvaćaju zašto želim prestati piti. Ali svaki put sam tako ogorčen kada sam pijan. i sve ono loše počne izlaziti na površinu. Sve ono dobro u meni se gubi.
Ja sam prije bio bolja osoba. I polako se vraćam na staro. Svoj život, vraćam ga na ono kako je izgledao prije nego sam se odlučio uništiti i pokušati umrijeti do 20te. Došao sam do 22 godine, tu sam i dalje.
I dalje, kao i onaj izgubljeni dječak s 14 godina, tražim samo jedno...
Ljubav.
Prošao sam toliko toga, upoznao toliko ljudi, izgubio toliko ljudi.
Gdje je sve nestalo? Ne znam, ti svi ljudi. a volio sam ih. I kao da je svatko uzeo komadić moga srca i na kraju, što je ostalo od mene?
Moje srce izgleda poput sira. Toliko rupica. samo što su to rane. boli me... Gdje su nestali svi oni dani kada sam putovao vlakom da vidim curu koju volim, oni dani kada sam bježao s nastave da poljubim curu koju volim, kada sam se uvalio u probleme samo zbog jednog poljupca. :) dani kada sam doista bio sretan i tek sam sada.... postao svjestan.
srce mi se slama. Ali ovo NIJE BLACKEN THE ANGEL. Od kuda se stvorila sva ta ogorčenost? Emotivna nestabilnost, zbunjenost...
Ovo nisam ja. Mržnja je možda uzela preveliki dio mene.
Volio bi otići nekuda. Ostaviti sve, samo na mjesec dana.
Možda bi prije svega prvo trebao otići lječiti se od alkohola...
I danas opet... vjerojatno ću se napiti... a ne želim to...
Možda bi se samo trebao ubiti i prestati misliti na sve...
Prolazim prstima kroz kosu, obrisem suze o rame...
Osjećam se tako... loše..
Ja jesam loša osoba... nisam shvatio prije... nisam shvatio da sam se tako jako promijenio...
Žao mi je svakog mladog para koji prekine. Pogotovo ako se jedna strana igra drugom. A žao mi je jer suosjećam.
Žao mi je kada cura za koju bi dečko kao ja dao sve, a ona obično ima nekoga tko se s njom igra i uzima ju zdravo za gotovo.
Žao mi je kada shvatim... Da obično dobre cure biraju loše dečke i obrnuto...
Najviše od svega mi je žao...
Kada sam ja taj koji povrijedi, koji slomi.
Mrzim sebe. jer često vidim sličnosti u sebi s onima koje toliko mrzim...
I šta sada? Hoće li ovo biti još jedna stranica moga života?
Hoću li se boriti da budem doista onaj isti Blacken the angel koji sam bio prije? ne želim se predati...
Cijeli život griješim. Možda i sada...
Sve što želim je... jedna čarobna romansa... koja će mi dopustiti da budem ja. Sve što želim je...
Reći joj da sam izdržao ovaj usrani život zbog nekoga poput nje.
u meni ima života! pronalazim ga svaki puta kada sam pored nje. U meni ima i dalje sreće, pronalazim je u njenim očima.
Možda je sve to još jedna od mojih ljubavnih fantazija koje poslije budu suze u očima i inspiracija za pjesme i priče. Ali nije mi bitno.
Ovaj život je tako loš. tužan je, dosadan, depresivan.
Glazba me tjera da zaplačem opet. Ljubav me tjera da se nasmijem.
I kada spojim njih dvoje. Shvatim...
Da, doista sam propao, jako.
Ali još sam živ!
Da, doista, puno sam izgubio...
Ali i dalje sam tu!
Možda bi samo trebao slušati svoje srce i prestati razmišljati toliko o svemu.
Kao i nekada, moje srce i ja. U borbi za ljubav.
Slomljen sam sada, ovo je i tuga i sreća. Ovo je splet emocija.
I teško ih je raspoznati. Ali...
Ja sam živ....
:)
Neke ljude voliš i prije nego ih upoznaš...
Jer svi imamo u sebi sliku osobe kakvu bi voljeli imati pored sebe..
Moja nikada nije imala oblik. mogla je biti bilo koje boje kose, očiju, visine i težine. Tražio sam osobu...
Toliko emocija, toliko načina da ih pokažeš. Toliko potrebe da ih pokažeš. Ali toliko razloga.. zašto ne smiješ...
Dovoljno je znati da postojiš. Svijet je ljepše mjesto zbog ljudi kao ti.
Ovo je doista nova stranica u mome životu.
Puno sam ih okrenuo. I još će ih puno biti. No na svakoj stranici, prolistam proše stranice da se uvjerim da ne prolazim opet isto.
Volio bi samo da mogu obrisati sve, i početi ponovo...
Volio bi da ljubav jednom bar... traje zauvijek
