nisam imao namjeru pisati post dok mi ne prođe ruka, ali ne mogu izdržati.
naime, u petak sam bio super volje, isao van sav pozitivan i spreman za ludi provod. ali on je ispao nešto zbog čega se kajem. još jednom, alkohol mi je pokazao koliko glup i jadan mogu biti. lagao bih kad bi rekao da se sjećam ali njena reakcija bila je dovoljna da požalim svaku kap alkohola u sebi. pao u očima one koju želim više no suha zemlja kišu i sleđene šume proljetno sunce. alkohol, do sada sam pio da bih bio bolje. i nikad nije bilo bolje ali nije mi bilo stalo, ubijao me alkohol, to me tješilo. želio sam umrijeti, želim umrijeti.
I tako, pijan zavrsio sam na spajanju tetiva i šivanju ruke. krvav, pijan, izmoren od duge pijane noći. no, ovo nije post o tome. sada pišem jednom rukom, tako da ne mogu baš dobro pisati... no moram. nemir je u meni...
Probudio sam se u bolnici... u glavi je bio stih pjesme koju sam noć prije čuo. i njeno prekrasno lice. i znao sam da sam uprskao. sklopio sam oči da zadrže suze ali nisam uspio.
prokleo sam dan kada sam se rodio...
Razmišljam puno o vlastitoj smrti. odlučio sam napisati pjesmu koju bih volio ostaviti iza sebe...
Moj grob
Rođenjem mojim sjenka je dobila lice
Samoća i tuga sa mnom su kitile ulice
Prolijevale suze što bole
Iz očiju mojih otrovno zelene boje što za smrt mole.
Sjedim sam kao i uvijek
I znam da za ovo ne postoji lijek
Predan samoći zauvijek
I predan tuzi što mi daje moći da pišem
Iako iste emocije ne daju mi da dišem.
Život je vrijeme jednoga bića
U mome primjeru predan da topi bol uz alkoholna pića
I nikad nema napretka ni novih otkrića
Samo smrt koja kosi nas, nesretna bića.
Kada moje vrijeme dođe i nikada više ne otvorim oči
Nacrtajte osmijeh na moj leš jer sam se oteo samoći
I nemojte me zakopati već spalite
Neka djelići moje duše u pepelu i žaru noć kite.
Moj grob neka ne bude samo zemlja
Predajte me majci
Majko Božice, neka me tvoja ljubav prati
Moj grob neka budu i šume i jezera
I vatra i voda i stijena
Moja pjesma neka ne rastuži nikoga
Jer mrtvoga sam sebe htio više no ikoga.
Moja smrt neka je slavlje i veselje
Jer to je sloboda moja i moje htjenje
I moj grob, neka ne bude samo zemlja
Bacite moj pepeo do zvijezda
da s njima i djelić moje duše nebo krasi
Dok se moj život i moja bol zauvijek gasi.
Post je objavljen 31.08.2011. u 19:59 sati.