I need you
Od kada sam završio školu sve je postalo monotono. Da nemam curu mislim da bih totalno poludio od ovog dosadnog života. Sve je super kada sam ja s njom ali ovaj ostatak vremena, ovih 6 ostalih dana u tjednu uvijek su isti.
Ne znam što mi nedostaje više... Prijatelj s kojim mogu biti cijelo vrijeme da idemo van i da smo ono, best frendovi. Da, to je vjerojatno to. Nedostaje mi prijatelj s kojim mogu provoditi vrijeme kada nisam s svojom curom. Ljudi mi govore kako me nikada nema vani i kako me ne vide da izlazim pa iako je to bila moje greška jer sam igrao wow stalno ipak nisam dugo dobio poruku ili išta slično da dođem van. Osim naravno Martine koja me zvala na rođendan ali u nju nisam ni sumnjao da bi me pozvala i kada me zvala na kavu ali sam se razbolio.
Tužno je jer me ona poznaje najmanje od svih ostalih prijatelja a nekako imam osjećaj da sam njoj najdraži u cijelom tom društvu. No kako god, barem imam prijateljicu.
No i dalje nedostaje mi netko tko bi bio kao što mi je bio kum prije nego je otišao na faks ili moj najbolji prijatelj koji je u profesionalnoj vojsci u Njemačkoj. Netko s kim bi stvarno mogao biti stalno vani. Ako bi toliko vremena provodio s prijateljicom znam kako bi to rezultiralo. Zato tražim prijatelja.
I opet, neda mi se toliko izlaziti jer vani nema glazbe koju ja volim a nekako mi u ovo doba godine ta glazba jako treba. Rekao sam hoti da sam u ovo doba godine uvijek depresivan i da će proći a zapravo sam tako smiren... Ona je promijenila to, ono što me godinama pratilo.
Ona bolna sjećanja sada su tako prazna. I dalje kao da se trude da me povrijede ali više ne uspijevaju.
Teško mi je čekati da dobijem neki posao da mogu biti stalno s njom. Teško mi je čekati da završi školu da budemo gdje god poželimo uvijek skupa. Teško mi je živjeti u čekanju kada ujedno razmišljam stalno o tome hoće li i svijet opstati ili ne. Mislim da smo svi svjesni da bi se naš svijet uskoro mogao uništiti iako ja nakon dugo razmišljanja mislim da se nećemo uništiti samo ćemo se prilagoditi novijem, suvremenijem i težem životu. Ali nije mi bitno dok moja pluća primaju zrak, dok moje srce kuca i dok me ona voli i obrnuto.
...Ali ja trebam prijatelja...
Kako je ovo jadno u biti uvijek sam bio okružen hrpom ljudi tj. Prije godinu dana a sada sam okružen ničime što bih mogao usporediti s onime. Moja cura je nešto drugo, više ali opet. Ne mogu biti stalno sam i čekati da je vidim. S nekim bi volio prošetati navečer gradom, otići popit pivo ili pogledat film. Možda igrat neku igricu i slično.
Što se dogodilo s ovim gradom. Svi su otišli, mladi jednostavno nestaju i odlaze u veće gradove.
Nadam se da će svemu ovome što prije doći kraj i da ću moći biti pored nje, svoje najdraže.
Ne želim da pati i ne želim da patimo jer ova udaljenost oboje razara i znam to. Iako smo oboje nasmijani i sretni, ne želim da se prošlost ponovi, ne želim da i ona bude jedna od onih cura koje kažu sumnjam da si me ikada volio.
Jer volim te, volim te više od svega na svijetu.
Bilo bi stvarno lijepo kada bih mogli u životu nekome reći 3 želje. Da vam ih ispuni i da vas pusti da živite. Ja sam svoju jednu ispunio ali još mi trebaju dvije. I nisam pohlepan. Tražio bih samo posao i stan. A ostalo bi sve radio sam. Magija je to koliko možemo voljeti, magija je to koliko možemo povezati neke osobe uz sebe. Meni je to uvijek dobro išlo.
Oni prijatelji koji su uvijek uz mene ne mogu biti više uvijek uz mene i to naravno da razumijem. Svi smo mi isti u biti. Cure, škola, posao i slično. Ne stignemo. No dobro, to je opravdano jer ja uvijek kažem... Tek onda kada ti je dečko/cura prioritet. Tek onda znaš da se stvarno volite.
Ne kada to napraviš namjerno nego kada se to jednostavno pobudi u tebi.
Srce mi nije nikada bilo ovako kakvo je sada. Veliko, moćno. Ja nikada nisam bio ovako odlučan...
Sve je sjelo na svoje mjesto kako su mi stariji govorili dok ja to nisam slušao.
Imao sam svega 16 godina i mislio da poznajem život. A sada znam da ga i s 19 jednostavno ne mogu upoznati. Život je skup maski, predstava koja traje desetljećima.
No kakav god život bio ja i dalje tragam za tobom prijatelju.
...where are you, my friend....
Seems like lost in time...
''it's all pain and it's all tears
it's all chaos and it's all fears
it's all sin it's the feeling that I'm not alive
I'm afraid to face my fate
misery sorrow and hate
despair lives on lives in everything
despair lives on and on
lives in everything
life's just a pain that I'll go through''
To die for – Lacrimarum - možete pronaći u playeru ili na mojoj last fm stranici klikom na link => http://www.last.fm/user/Blackentheangel
Ne znam što da radim. Budim se, noć pada brzo. Onda kada se trudim nešto napraviti shvatim da nemam vremena jer je već mrak. Želim raditi bilo što, bilo kakav posao. I prokleto mucanje me ubija ne mogu raditi pola poslova koje bi htio raditi i koje bi mogao raditi. Ali stvarno, kao da sam stvoren tako da sljedećih 10 nemaju problema. No nije problem, mogu se nositi s svime dok je ona uz mene.
Ipak kako pišem ovaj post shvaćam neke stvari. Ne, neću ja tebe tražiti prijatelju. Ti ćeš mene trebati više nego ja tebe. Ti ćeš naći mene onda kada dođe vrijeme.
Posvetiti ću se glazbi, pisanju i nadam se ako bude novaca igranju ( video igri naravno).
Ispuniti ću ovo zimsko vrijeme kada nisam s njom nekako i potruditi se da što prije budem s njom. Ne znam... ljudi kažu da znamo kada nam u život dođe ona prava osoba. I da onda ne volimo nego osjetimo neku posebnu povezanost, nešto više. I ja to osjetim prema njoj i uvijek kada bih i probao s nekom drugom curom od kada se znamo vračao bi se njoj. Uvijek je tako bilo. I više ne želim probati s ni jednom drugom, ne želi više pogledati ni jednu drugu i stvarno, žao mi je jer sam ikada bio gad prema i jednom ženskom biću. Sada imam svoj mir, svoj maleni život i raj. Neću dirati nikoga, nitko neće mene i sve će biti divno.
Ljudi kada govore za mene da imam puno prijatelja uvijek misle na internet. I to je istina, stvarno vas je vrlo puno =)
Ali zar je to razlog da vas uživo imam tako malo? Imam vas puno vikendom ali gdje su svi preko tjedna? Jer ne mogu računati na ljude koje vidim tako malo da smo prijatelji zar ne? Sve je ovo sjebana igra, ovaj život ali ipak i dalje se igramo, pravila su jadna ali sve možemo proći zar ne?
Ljudi smo, takvi smo. Uzmi što imaš, nemoj patiti za onime što nemaš. Tako bi trebalo biti.
Život koji živimo često ne cijenimo i nismo zadovoljni njime jer uvijek gledamo neke druge ljude i želimo postići i mi nešto slično. To je veliki problem i to je vrlo loše.
Možda bi ljudi ipak trebali shvaćati da njihov život uvijek može biti onakav kakav oni žele da bude iako ne sada i ne u onom trenutku čim to požele. Recimo meni govore blago tebi imaš curu i dok nađeš posao bit će ti divno. Pa da ali tko kaže da to ne može bilo tko drugi?
Naći osobu koji voliš i koja voli tebe i izgraditi neku zajedničku budućnost? Svi to mogu, pitanje je samo koliko oni to žele. Ne možete sjediti doma i plakati kako vam ništa nije po volji jer tako sam i ja pa sam došao do, ničega. Kada sam se počeo truditi počeo sam dobivati.
Pa i gubiti ali neke stvari ipak moramo izgubiti.
Kada veće nemam prijatelje kao prije da ih zagrlim i dajem im savjete, primim za ruke i obećavam da ću uvijek biti uz njih. Vi koji ste još tu, koji me čitate eto, vi bar možete računati na mene. Mrzim kada mi ljudi kažu da mi smetaju s svojim problemima. S problemima mi ne možete smetati jer ne znam koji je vrag u meni ali ja želim pomoći svima i to radim koliko mogu.
Ovaj život je bol i ovaj život je borba
Uvijek će boljeti i uvijek će nas gurati dolje kako bi put do vrha bio teži
Ali ne smijemo odustati jer odustati bi značilo iznevjeriti samoga sebe
Shvaćate?
Morate mariti što radite, mariti o sebi i svojoj sreći i onih koje volite
Ako zaboravite sami sebe s vremenom će i vaši najdraži vas. Vjerujte mi... životno iskustvo.
Za kraj pjesma ili pjesme kako budem raspoložen. I to bi bilo to napokon napisan post koji ću objaviti nakon opet tone onih koje nisam nit ću ikada. Hvala na čitanju.
Hvala mojoj curi jer postoji.
Hvala majci prirodi jer nas još trpi.
Sami
Kada se smiješ u očima vidim ti
Ne možeš suze suzdržati
Kada lažeš mi, znam da lažeš mi
Znam jer suze ne, ne možeš zadržati.
Tvoje su suze bol koja me uništava
Tvoja bol je bol koja me ubija
Tvoje laži su sve, sve što ubijalo me je.
Ljubav traje godinama kao beskrajni slap
No i njemu jednom padne zadnja kap
I kada i ljubavi dođe kraj
Srce suši se, srce umire
Tako umirao sam i ja, umirao bez tvojeg zagrljaja.
Svaki puta kada plakao bi
Razlog bila bi ti
Svaki puta kada ispustio sam suze
Slapovi ljubavi bili su u mojem srcu sve duže
Rezali me, rezali iznutra
Razorili, kao da su me rasporili.
Pitam se znaš li ti
Koliko u mojem srcu ima ljubavi
I koliko puta pomislio sam da je kraj
Da odlazim iz pakla u raj
Koliko sam puta pomislio da baš kao svi da si i ti
Još jedna koja će me uništiti.
U očima ljubav je sjala
No nikada mi je nisi dala
U očima ljubav sam vidio tvoju
No nisam mogao ubiti bol svoju.
Nakon godina tuge
Nisam vidio više druge
Nego okončati sve
Ubiti se.
Tvoja ljubav svijetlo je bila
Ti si bila moja vila
Tvoja ljubav anđeo je bio
Moj anđel bila si ti
Uvijek sam te volio
I kada nisi bila tu nisam te prebolio.
Šećem gradom i gledam ih sve
Sve te parove
Ruke su mi hladne, želim da diraš ih ti
Želim da dodirneš me, ljubavi
Želim da se poljubimo i nestanemo iz ovog svijeta tame
Neka odu svi i ostave nas zauvijek same.
Raspoloženje ipak nije dobro. Sada bih trebao puno pisati kako bih kako kažu ''izbacio'' sve iz sebe ali ne. Ipak, ostaviti ću. Jer ako izbacim kako ću znati da sam živ.
Ovakvi dani dođu valjda i najveselijima kako onda ne bi meni... Kako god.
Budite mi pozdravljeni i hvala na čitanju.
Hug
BTW pronašao sam jednu sliku jučer. Nisam znao dali da budem sretan ili a se rasplačem kada sam je vidio. To je slika kada smo se hoti i ja vidjeli zadnji put prije nego smo prekinuli.
Bilo je to davno. No još uvijek jednako boli pomisao da smo 8 mj bili razdvojeni.
Eto slike
Više te nikada neću ispustiti, više ti nikada neću dopustiti da patiš nit ću ti ikada više dopustiti da me odbaciš. Jednostavno, bit ću tvoj, dat ću ti sve da budeš moja, ispuniti te. I da, želim te zauvijek.
ovaj dizajn je tu samo privremeno dok ne nabavim neki jedinstveni dizajn da ga stavim.
Prošlost u magli
I tako odlučio sam se napisati jedan post. Onako, dugačak nadam se i iskren, emotivan.
Pa, da počnemo. Prošlost u magli je naziv posta baš zato jer želim nekuda zapisati ako ikada zaboravim koliko mi se je život okrenu na bolje. Želim, želim zauvijek znati koliko je volim ili barem koliko me je voljela ako ikada prestane. No kako sada stvari stoje, nekako sam siguran da imam curu s kojom ću ostati zauvijek. Boli me što drugi žele, misle i govore. Ja svoju curu volim i ona voli mene.
No sjećanja u magli, napokon su u magli. Sjećanja na sva ta lica, imena, suze, noću pune suza, noću pune boli i opijene, usamljene noći. Nakon svih padova i poraza. Pa i onda kada sam bio toliko poražen da sam želio odustati, ostao sam nekako tu. Ne znam kako sam uspio, ne bih uspio bez nje to znam. I nekako, nakon svih stvari koje su me pratile kroz život. Učio sam jako malo, nekako nisam gledao, bio sam slijep i živio u svojem malom mračnom gotičarskom svijetu kakav sam i bio. ( uzdah i osmijeh, sada se samome sebi nasmiješim ). Svijet se je činio u mojoj glavi tako mračan, svijet i je tako mračno i jadno mjesto. No nisam gledao kako treba, nisam radio kako treba i nisam živio kako treba. Mogu zahvaliti ne znam kome i čemu što sam i dalje živ. Što vidim svojim očima i hodam svojim nogama. Sve sam to mogao izgubiti, život, nju. A nisam onda ni znao to, nisam poznavao život i njegovu vrijednost.
Vjerujete li da ja govorim da život ima vrijednost? Ako se vratimo na sve moje blogove prije neće pisati to nigdje. Zašto? Nisam znao koliko život može pružiti. Nisam znao ni koliko mnogu voljeti i koliko bez nekoga biti može boljeti. No shvatio sam, naučio sam. Ljudi su stvoreni da budu skupa, nitko nije stvoren da bude sam. I to je to, ona je stvorena da budemo skupa, ona ili ni jedna druga. Nikada više.
Padam. Uvijek sam govorio da padam i da ne mogu prestati padati. I da, bila je istina. Padao sam. Moja psiha je slabila moje emocije su postajale sve teže i bolnije. Polako je zrak disati bilo teško a suze su bile kao sastavni dio mojega lica. Što li mi se samo dogodilo, zašto odmah nisam shvatio život. No ne, morao sam patiti.
Kada sam bio dijete, svojih nekih 14 – 15 godina smatrao sam kako ljudi mogu voljeti i biti tužni jer je to nazovimo normalno. I mislio sam kako je moja cura tadašnja sretna iako sam ja abnormalno depresivan bio i abnormalno tužno pisao. Možda nisam shvatio tada no nisam ni kada je ona bila tužna. I isto je govorila kao i ja da ne voli život ali voli mene. Tada sam u to vjerovao, tada sam to mislio. Sada znam, to je ne moguće.
Kada kažemo nekome da ga volimo. Ne znači li to da želimo da ta osoba bude sretna i da je volimo da želimo da uživa u životu. Želimo biti pored nje? Ako nije tako ne volite osobu kojoj govorite da je volite. Bolje je ostavite. I bilo je tako, cijeli moj vijek. I kada sam s 17 godina probao s drugom, trećom, petom.. desetom nakon nje. Bio sam isti. Govorio sam isto. I kada sam prvi puta imao nju, svoju jedinu, nikada preboljenu, najdražu hoti. I njoj sam govorio isto. Zašto? A nju sam doista volio?
Nikada neću shvatiti. Jer u biti volio sam život a govorio sam suprotno. ( sve je u prokletoj glavi).
Kada sam je izgubio opet sam išao dalje. Govorio ljudima da sam oke i da mi nije stalo. Znali su da lažem. Nikada je nisam mogao zaboraviti ili preboljeti. Nikada je nisam mogao izbaciti iz sebe u potpunosti. Nije bilo moguće. Kada ti netko jednom znači toliko, uvijek će ti značiti.
Im going under....
I vrijeme je opet bilo takvo da nas je držalo 8 mj razdvojenima. Nismo se vidjeli 8 prokletih mjeseci.
Čuli smo se jako malo. Svega par puta. I eto, sve je to boljelo. No ipak, kada sam pomislio da je prošlo. Zaboljelo bi u nekom trenutku sjećanja. Bol, bol i bol. Uvijek je toliko bolio život i ne samo zbog nje. Toliko je toga povrijedilo moje srce kroz ovaj put do sreće. Jebeni život. No kada bih znao da ćeš ti opet biti na kraju boli i voditi me dalje. Proživio bi sve ovo opet. Volim te.
Život me nije mazio. Imam 20 godina nepunih. Nisam tako ni star. No s 16 godina pričao sam s ljudima puno starijima nego ja sada. Davao im savjete i bio im potpora. Zar je to normalno? Da netko s 16 godina može toliko proživjeti. E pa ja jesam.
Srce je bilo ispunjeno tugom i ruke su bile slabe, krv ispunjena alkoholom. I onaj dan kada sam te vidio opet nakon 8 mj. Alkohol je bio u mojoj krvi. Toliko koliko ga je bilo tolikom brzinom je i nestao. Kada sam te opet vidio, opet te zagrlio. Opet te poljubio. No da sam barem odmah shvatio. No nisam. Volim živjeti. No ne znam to, ne tada.
Toliko sam sranja napravio. Povrijedio te, moje ponašanje...
Ne znam zašto sam sumnjao toliko da možemo uspjeti i ponašao se tako glupo prema tebi.
Mogao bih ti ovo reći u lice ali zašto. Ovako želim da svi znaju da vidiš da doista to mislim.
Žao mi je jer sam bio kreten i znam da sam bio kreten. Povrijediti nekoga koga voliš samo zato jer misliš da ga ne voliš više toliko koliko si prije i zato jer jednostavno ne znaš što osjećaš u nekom određenom trenutku bilo je glupost. Moja greška i moja zahvala jer si mi oprostila.
I onda sam napokon počeo shvaćati koliko te volim. Stara ljubav koju sam osjetio prema tebi se je vratila u mene. Ispunjavala me je. I da, to si bila opet ti i to sam opet bio ja.
Lijepo =)
Koliko mi je trebalo da shvatim da moram prestati piti i koliko mi je samo trebalo da shvatim koliko moram početi voljeti i cijeniti život. Jer imam tebe, jer imamo ovaj život i živimo ga kao jedna duša i 2 tijela. Oprosti mi.
Moralo se je dogoditi....
Valjda nije moglo drugačije. Valjda je to bio jedini način da shvatim. I žao mi je. Žao mi je jer znam da te je to boljelo i znam da ti je bilo teško gledati u ožiljak kasnije. I dalje, imam ga ali znaš.
On me podsjeti na to koliko sam bio blizu smrti i koliko sam uistinu bio glup kada nisam shvatio da te volim i život koji mi daješ TI. Primio sam tvoje tijelo, srce, dušu. Sada je vrijeme da primim i ovaj dar koji mi daješ. Sreću i život.
Nakon svega što sam bio, prošao i došao do ovoga. Eto što sam postao.
Tvoja velika maza koja će te uvijek braniti i čuvati od svega što bi ti moglo nauditi. Znaš da koliko nježan bio s tobom toliko bi grub bio s bilo kime tko ti se približi.
Nikada nije bio problem. Nikada ni neće biti problem. Živjeti za tebe, boriti se za tebe i na kraju krajeva voljeti te. Tebe i samo tebe. A ja doista volim samo tebe.
YOU BELONG TO ME, my sow white queen.
I znaš, uvijek ćeš mi pripadati. Kuda god otišla koliko god daleko od mene bila. Biti ćeš moja. Samo moja.
Ledeni plamen naše ljubavi
Tvoj pogled je ledio moju bol
Ledene oči kraljice kao ti
Nisu mogle me ne usrećiti
Anđeoski dodir kao tvoj
Nije mogao ne uljepšati život moj.
Sada znam, sada vidim
Drugačije je sve
Drugačije nego si pronašla me
Tvoje oči, tvoja duša, tvoji poljupci.
Sve što osjetim, sve što želim
Sve uvijek si bila ti
Moja ljubavi
Nikada te neću moći ostaviti
Nikada nitko bitan nije bio
Nitko kao ti
Moja ljubavi
Nikada te neću pustiti.
Nikada ne smiješ otići
Moje će ruke uvijek tebe čekati
Moje srce bez tebe će umrijeti.
Tvoje oči kada gledaju me
Lede se u meni tužne emocije
Život koji slabašna je vatra bio
Duboko u sebi je krio
Sreću koju si zapalila ti
Plamen beskrajni
Plamen naše ljubavi.
Tvoje lice zauvijek će biti moj san
Tvoje tijelo zauvijek će biti najljepši dar
A moja ljubav zauvijek će biti dio mene
Dok god živim za mene si ti
jedini razlog moje sreće, jedini put k mojoj ljubavi.
Toliko od mene. Vjerujte mi da kada jednom shvatite moj post. Shvatiti će te doista voljeti.
Pozdravljam sve. Do čitanja.
with time by our side our love will never die
Zauvijek ću te voljeti
Ne mogu ti opisati koliko te želim obogatit
Ne novcem ne nakitima
Ne mogu opisati ti, koliko ti ljubavi želim dati.
Nadam se da shvaćaš koliko volim te
Sve što trebam uvijek si bila ti
Uvijek sam te trebao, ljubavi.
Tvoje su usne uvijek ljubile, najslađe
Tvoje su suze uvijek boljele, najviše
Ali sve smo prošli, i sve ćemo proći
Nikada odustati od tebe neću.
Ne mogu shvatiti
Kako mogu te toliko voljeti
Kako moguće je da voliš me
No ne želim pitati, želim uživati.
Srce mi kuca opet jer si tu ti
Opet su mi na licu sretni osmijesi
Sve što sam u životu trebao
U tebi sam dobio.
Ne mogu reći ti, ne mogu naći riječi
Kako da opišem ti
Koliko želim zauvijek uz tebe ostati.
Vrijeme je pokazalo zar ne
Ne možemo zauvijek biti razdvojeni
Ne možemo uvijek biti sami
Izgubljeni u samoći i tami
Znaš li ti, znaš li
Koliko volim te moja ljubavi
Znaš li, znaš li
Da bez tebe ne mogu živjeti.
Htio sam ti reći
No nikada nisam
Htio sam da makneš se nekada
Samo zato jer činilo se je
Da za tebe nisam pravi ja
No srce dalo mi nije
I sada se tome smije
I sada kada tu nisi ti
Ipak znam da čuvaju te anđeli
Jer jedino čemu molim se ja
Si da budeš dobro ti
Moja ljubavi.
Vrijeme je tu, na našoj strani
Izliječilo bol na mojoj rani
Vrijeme je tu
Zacijelit ću
I sada dok imam te
Želim reći ti
Nikada te neću više pustiti.
Zauvijek su riječi kojima opisao bi vrijeme koje ču te voljeti
Beskrajno je riječ kojom bi opisao koliko te mogu voljeti
Nema riječi kojom bi opisao kako ti ne mogu odoljeti
Zauvijek ću te voljeti.
I eto, po drugi put. Hoti i meni je pola godine veze. Hehe, ovaj puta smo to dočekali sretno ( još samo da možemo biti skupa ali i to će se srediti). Danas nam je pola godine veze i ne mogu vjerovati da je već toliko prošlo. Nikada nikoga nisam volio kao nju kada smo bili skupa. Govorio sam to često dok nismo bili skupa no opet, vjerovao sam da mogu dalje. No znam sada da bih hodao tisuće kilometara samo da je vidim, znam sada da bi prošao sada sve samo da je opet poljubim. Govorio sam i da nikada više neće biti kao prije i istina je, neće. Ne mogu zamisliti da ova veza može biti još bolja a što smo više skupa ona je sve bolja. Volim je, volim tu curu tako prokleto jako. Moj um, tijelo, srce. Sve joj je tako predano, tako sam se nekako opustio, predao. Njenoj blizini, poljupcima, zagrljajima. Svojoj voljenoj, svojoj najdražoj. Znam da sam nekada povrijedio i nju kao i sve koje volim.
No nikada više, ne nju. Nikada više.
Znam da su nekada suze koje mene najviše bole, njene. Bile na njenom licu zbog mene. Ne, ne želim ikada više. Bio sam u vezi 3 godine nikada se nisam osjećao ovako blisko s curom a bili smo skupa svaki dan. Kako je to moguće? Draga moja, najdraža J
Uvijek sam govorio kako volim žene i onda su svi pitali dali mogu voljeti jednu. No ne, ja ne mogu voljeti ni jednu. Mogu samo nju. Volim samo jednu curu, ne mogu voljeti sve. Jer sada shvaćam što znači voljeti, a volim samo tebe draga.
O tvojim očima razmišljam
U tvojim rukama sam ja
Poput slabašnog djeteta
Tako opuštaš me ti
Mogao bi usnuti
U tvojim rukama zauvijek spavati.
Svaki puta kada poljubiš me ti
Mislim da s neba su sišli anđeli
Svaki puta kada dodirneš me ti
Želim ti nebo otvoriti
Krila dati ti jer pristaju ti
Anđele, moj anđeo si ti
U tvojim očima ja
Ja nestajem ja volim te
U tvojim očima
Sanjam o njima noćima
O tvojim očima
Razmišljam dok nema ih
Dok ne mogu gledati me
Dali gledaju ili žmire
Dali se tvoje lice smije
Kada uz mene nisi ti.
Srce me boli od tuge
Kada i nedostaješ
I baš me briga za druge
Nismo ljudima sluge
Ne mogu biti ono što ne volim biti
Ne želim se u lik nekoga skriti
Volim te, voljeti ću uvijek te
Boriti se, boriti zauvijek za tebe.
Volim je gledati kako leži pored mene i kako je njeno lice omeđeno mojom kosom kada je gledam u te divne okice koje ima. I tako mi dođe da baš njih poljubim no eto, suzdržavam se :D =)
No ne mogu opisati u biti koliko sam bolje od kada smo nekako sredili naše odnose i od kako je ova veza postala ovako lijepa i jaka. Nakon pola godine s ovom curom ja želim još dalje, još više. Želim graditi nešto više od veze cure i dečka barem malo želim osigurati nešto za nas. Voljeti ovoliko nije svakidašnje ne pogotovo za naše godine. Možda neki misle da nećemo uspjeti možda govore da smo premladi no ja znam. Ona je ta. Ona je sve što sam želio i ne, ne zanimaju me drugi. Ona je moj anđeo.
Eto jedan kratak post ne mogu bolje nisam bio spavat od jucer. Idem sada spavati.
Pozdrav svima i da.
VOLIM TE LJUBAVI =)=)=)=)
