Pregled posta

I need you

Od kada sam završio školu sve je postalo monotono. Da nemam curu mislim da bih totalno poludio od ovog dosadnog života. Sve je super kada sam ja s njom ali ovaj ostatak vremena, ovih 6 ostalih dana u tjednu uvijek su isti.
Ne znam što mi nedostaje više... Prijatelj s kojim mogu biti cijelo vrijeme da idemo van i da smo ono, best frendovi. Da, to je vjerojatno to. Nedostaje mi prijatelj s kojim mogu provoditi vrijeme kada nisam s svojom curom. Ljudi mi govore kako me nikada nema vani i kako me ne vide da izlazim pa iako je to bila moje greška jer sam igrao wow stalno ipak nisam dugo dobio poruku ili išta slično da dođem van. Osim naravno Martine koja me zvala na rođendan ali u nju nisam ni sumnjao da bi me pozvala i kada me zvala na kavu ali sam se razbolio.
Tužno je jer me ona poznaje najmanje od svih ostalih prijatelja a nekako imam osjećaj da sam njoj najdraži u cijelom tom društvu. No kako god, barem imam prijateljicu.
No i dalje nedostaje mi netko tko bi bio kao što mi je bio kum prije nego je otišao na faks ili moj najbolji prijatelj koji je u profesionalnoj vojsci u Njemačkoj. Netko s kim bi stvarno mogao biti stalno vani. Ako bi toliko vremena provodio s prijateljicom znam kako bi to rezultiralo. Zato tražim prijatelja.
I opet, neda mi se toliko izlaziti jer vani nema glazbe koju ja volim a nekako mi u ovo doba godine ta glazba jako treba. Rekao sam hoti da sam u ovo doba godine uvijek depresivan i da će proći a zapravo sam tako smiren... Ona je promijenila to, ono što me godinama pratilo.
Ona bolna sjećanja sada su tako prazna. I dalje kao da se trude da me povrijede ali više ne uspijevaju.
Teško mi je čekati da dobijem neki posao da mogu biti stalno s njom. Teško mi je čekati da završi školu da budemo gdje god poželimo uvijek skupa. Teško mi je živjeti u čekanju kada ujedno razmišljam stalno o tome hoće li i svijet opstati ili ne. Mislim da smo svi svjesni da bi se naš svijet uskoro mogao uništiti iako ja nakon dugo razmišljanja mislim da se nećemo uništiti samo ćemo se prilagoditi novijem, suvremenijem i težem životu. Ali nije mi bitno dok moja pluća primaju zrak, dok moje srce kuca i dok me ona voli i obrnuto.

...Ali ja trebam prijatelja...



Kako je ovo jadno u biti uvijek sam bio okružen hrpom ljudi tj. Prije godinu dana a sada sam okružen ničime što bih mogao usporediti s onime. Moja cura je nešto drugo, više ali opet. Ne mogu biti stalno sam i čekati da je vidim. S nekim bi volio prošetati navečer gradom, otići popit pivo ili pogledat film. Možda igrat neku igricu i slično.
Što se dogodilo s ovim gradom. Svi su otišli, mladi jednostavno nestaju i odlaze u veće gradove.
Nadam se da će svemu ovome što prije doći kraj i da ću moći biti pored nje, svoje najdraže.
Ne želim da pati i ne želim da patimo jer ova udaljenost oboje razara i znam to. Iako smo oboje nasmijani i sretni, ne želim da se prošlost ponovi, ne želim da i ona bude jedna od onih cura koje kažu sumnjam da si me ikada volio.
Jer volim te, volim te više od svega na svijetu.

Bilo bi stvarno lijepo kada bih mogli u životu nekome reći 3 želje. Da vam ih ispuni i da vas pusti da živite. Ja sam svoju jednu ispunio ali još mi trebaju dvije. I nisam pohlepan. Tražio bih samo posao i stan. A ostalo bi sve radio sam. Magija je to koliko možemo voljeti, magija je to koliko možemo povezati neke osobe uz sebe. Meni je to uvijek dobro išlo.
Oni prijatelji koji su uvijek uz mene ne mogu biti više uvijek uz mene i to naravno da razumijem. Svi smo mi isti u biti. Cure, škola, posao i slično. Ne stignemo. No dobro, to je opravdano jer ja uvijek kažem... Tek onda kada ti je dečko/cura prioritet. Tek onda znaš da se stvarno volite.
Ne kada to napraviš namjerno nego kada se to jednostavno pobudi u tebi.
Srce mi nije nikada bilo ovako kakvo je sada. Veliko, moćno. Ja nikada nisam bio ovako odlučan...
Sve je sjelo na svoje mjesto kako su mi stariji govorili dok ja to nisam slušao.
Imao sam svega 16 godina i mislio da poznajem život. A sada znam da ga i s 19 jednostavno ne mogu upoznati. Život je skup maski, predstava koja traje desetljećima.
No kakav god život bio ja i dalje tragam za tobom prijatelju.

...where are you, my friend....

Seems like lost in time...



''it's all pain and it's all tears
it's all chaos and it's all fears
it's all sin it's the feeling that I'm not alive
I'm afraid to face my fate
misery sorrow and hate
despair lives on lives in everything

despair lives on and on
lives in everything
life's just a pain that I'll go through''

To die for – Lacrimarum - možete pronaći u playeru ili na mojoj last fm stranici klikom na link => http://www.last.fm/user/Blackentheangel

Ne znam što da radim. Budim se, noć pada brzo. Onda kada se trudim nešto napraviti shvatim da nemam vremena jer je već mrak. Želim raditi bilo što, bilo kakav posao. I prokleto mucanje me ubija ne mogu raditi pola poslova koje bi htio raditi i koje bi mogao raditi. Ali stvarno, kao da sam stvoren tako da sljedećih 10 nemaju problema. No nije problem, mogu se nositi s svime dok je ona uz mene.
Ipak kako pišem ovaj post shvaćam neke stvari. Ne, neću ja tebe tražiti prijatelju. Ti ćeš mene trebati više nego ja tebe. Ti ćeš naći mene onda kada dođe vrijeme.
Posvetiti ću se glazbi, pisanju i nadam se ako bude novaca igranju ( video igri naravno).
Ispuniti ću ovo zimsko vrijeme kada nisam s njom nekako i potruditi se da što prije budem s njom. Ne znam... ljudi kažu da znamo kada nam u život dođe ona prava osoba. I da onda ne volimo nego osjetimo neku posebnu povezanost, nešto više. I ja to osjetim prema njoj i uvijek kada bih i probao s nekom drugom curom od kada se znamo vračao bi se njoj. Uvijek je tako bilo. I više ne želim probati s ni jednom drugom, ne želi više pogledati ni jednu drugu i stvarno, žao mi je jer sam ikada bio gad prema i jednom ženskom biću. Sada imam svoj mir, svoj maleni život i raj. Neću dirati nikoga, nitko neće mene i sve će biti divno.

Ljudi kada govore za mene da imam puno prijatelja uvijek misle na internet. I to je istina, stvarno vas je vrlo puno =)
Ali zar je to razlog da vas uživo imam tako malo? Imam vas puno vikendom ali gdje su svi preko tjedna? Jer ne mogu računati na ljude koje vidim tako malo da smo prijatelji zar ne? Sve je ovo sjebana igra, ovaj život ali ipak i dalje se igramo, pravila su jadna ali sve možemo proći zar ne?
Ljudi smo, takvi smo. Uzmi što imaš, nemoj patiti za onime što nemaš. Tako bi trebalo biti.


Život koji živimo često ne cijenimo i nismo zadovoljni njime jer uvijek gledamo neke druge ljude i želimo postići i mi nešto slično. To je veliki problem i to je vrlo loše.
Možda bi ljudi ipak trebali shvaćati da njihov život uvijek može biti onakav kakav oni žele da bude iako ne sada i ne u onom trenutku čim to požele. Recimo meni govore blago tebi imaš curu i dok nađeš posao bit će ti divno. Pa da ali tko kaže da to ne može bilo tko drugi?
Naći osobu koji voliš i koja voli tebe i izgraditi neku zajedničku budućnost? Svi to mogu, pitanje je samo koliko oni to žele. Ne možete sjediti doma i plakati kako vam ništa nije po volji jer tako sam i ja pa sam došao do, ničega. Kada sam se počeo truditi počeo sam dobivati.
Pa i gubiti ali neke stvari ipak moramo izgubiti.

Kada veće nemam prijatelje kao prije da ih zagrlim i dajem im savjete, primim za ruke i obećavam da ću uvijek biti uz njih. Vi koji ste još tu, koji me čitate eto, vi bar možete računati na mene. Mrzim kada mi ljudi kažu da mi smetaju s svojim problemima. S problemima mi ne možete smetati jer ne znam koji je vrag u meni ali ja želim pomoći svima i to radim koliko mogu.

Ovaj život je bol i ovaj život je borba
Uvijek će boljeti i uvijek će nas gurati dolje kako bi put do vrha bio teži
Ali ne smijemo odustati jer odustati bi značilo iznevjeriti samoga sebe
Shvaćate?
Morate mariti što radite, mariti o sebi i svojoj sreći i onih koje volite
Ako zaboravite sami sebe s vremenom će i vaši najdraži vas. Vjerujte mi... životno iskustvo.



Za kraj pjesma ili pjesme kako budem raspoložen. I to bi bilo to napokon napisan post koji ću objaviti nakon opet tone onih koje nisam nit ću ikada. Hvala na čitanju.
Hvala mojoj curi jer postoji.
Hvala majci prirodi jer nas još trpi.

Sami

Kada se smiješ u očima vidim ti
Ne možeš suze suzdržati
Kada lažeš mi, znam da lažeš mi
Znam jer suze ne, ne možeš zadržati.

Tvoje su suze bol koja me uništava
Tvoja bol je bol koja me ubija
Tvoje laži su sve, sve što ubijalo me je.

Ljubav traje godinama kao beskrajni slap
No i njemu jednom padne zadnja kap
I kada i ljubavi dođe kraj
Srce suši se, srce umire
Tako umirao sam i ja, umirao bez tvojeg zagrljaja.

Svaki puta kada plakao bi
Razlog bila bi ti
Svaki puta kada ispustio sam suze
Slapovi ljubavi bili su u mojem srcu sve duže
Rezali me, rezali iznutra
Razorili, kao da su me rasporili.

Pitam se znaš li ti
Koliko u mojem srcu ima ljubavi
I koliko puta pomislio sam da je kraj
Da odlazim iz pakla u raj
Koliko sam puta pomislio da baš kao svi da si i ti
Još jedna koja će me uništiti.

U očima ljubav je sjala
No nikada mi je nisi dala
U očima ljubav sam vidio tvoju
No nisam mogao ubiti bol svoju.

Nakon godina tuge
Nisam vidio više druge
Nego okončati sve
Ubiti se.

Tvoja ljubav svijetlo je bila
Ti si bila moja vila
Tvoja ljubav anđeo je bio
Moj anđel bila si ti
Uvijek sam te volio
I kada nisi bila tu nisam te prebolio.

Šećem gradom i gledam ih sve
Sve te parove
Ruke su mi hladne, želim da diraš ih ti
Želim da dodirneš me, ljubavi
Želim da se poljubimo i nestanemo iz ovog svijeta tame
Neka odu svi i ostave nas zauvijek same.



Raspoloženje ipak nije dobro. Sada bih trebao puno pisati kako bih kako kažu ''izbacio'' sve iz sebe ali ne. Ipak, ostaviti ću. Jer ako izbacim kako ću znati da sam živ.
Ovakvi dani dođu valjda i najveselijima kako onda ne bi meni... Kako god.
Budite mi pozdravljeni i hvala na čitanju.
Hug

BTW pronašao sam jednu sliku jučer. Nisam znao dali da budem sretan ili a se rasplačem kada sam je vidio. To je slika kada smo se hoti i ja vidjeli zadnji put prije nego smo prekinuli.
Bilo je to davno. No još uvijek jednako boli pomisao da smo 8 mj bili razdvojeni.
Eto slike



Više te nikada neću ispustiti, više ti nikada neću dopustiti da patiš nit ću ti ikada više dopustiti da me odbaciš. Jednostavno, bit ću tvoj, dat ću ti sve da budeš moja, ispuniti te. I da, želim te zauvijek.

ovaj dizajn je tu samo privremeno dok ne nabavim neki jedinstveni dizajn da ga stavim.


Post je objavljen 16.12.2008. u 17:23 sati.