biljoteka
srijeda, 29.10.2008.
TAHEBO ILI KO JE KOME INDIJANAC
Da ne bih ponavljala grešku lijeve i desne slike na što su me upozorili blagonakloni čitaoci, ili općepoznatog lijevog pravila desne ruke primijenjenog u blogu o vrijescima, ovaj put jedna jedina slika. Ovo prelijepo drvo zove se Lapacho Colorado, a o njenom latinskom nazivu Tabebuiae avellanedae ne brine indijansko stanovništvo brazilskih prašuma. Lapacho drveće, uključujući i njegovog rođaka Lapacho Morado ( ili Tabebuia altisima), raste isključivo na zdravom, nezagađenom zemljištu u atmosferi nezagađenog zraka, bogatog ozonom.
Mi zapadnjaci smo skloni otkrovenjima, pa smo si osamdesetih godina prišili otkrovenje taheba iako indijanci prašuma Brazila, Urugvaja, Paragvaja i drugih gvaja ovo drvo poznaju od nastanka svijeta, a otprilike u to vrijeme je postalo i tradicionalna ljekovita biljka stanovništvu kojem je jedina dostupna apoteka bila prašuma.
Krčenjem tih prašuma i oduzimanjem ozonskog omotača planeti zemlji primakli smo se Lapachu oko 1977. godine (uranili, nema šta) i doživjeli otkrovenje: unutarnja kora ovog drveta je ljekovita! I njena ljekovitost je tolika da liječi rak!
Otkrovenje stvara odmah poslovnu atmosferu u kojoj se nemilice uništava drvo koje bez svoje unutarnje kore ne može živjeti, a export import poduzeća vozaju tu koru od nemila do nedraga puneći skladišta lučkih gradova do iznemoglosti. Nema toliko raka na zemlji niti ljudi koji boluju od raka sklonih konzumaciji nedovoljno ispitane biljke, koliko je tog lijepog drveća zaplatilo glavom.
Da bi business ipak imao neku stručnu osnovu laboratorije rade punom parom na otkrivanju sastava biljke, pa jedna od novootkrivenih komponenti, koja se smatra tzv. aktivnom ljekovitom komponentom, dobija i naziv lapachin kako bi asocirala na Lapacho i tahebo. Kad se već spominje ispitivanje bilja, poređenja radi, iako se odavno poznato ljekovito bilje (imela npr.) već stoljećima ispituje još uvijek nije u potpunosti ispitano. Tahebo je pušten u svijet kao lijek odmah po otkrovenju, a odmah je dobio i svoj fan klub u kojem je značajnu ulogu na našem terenu imao Josip Gabre, naše gore list, bolje reći našeg mora val, jer je rodom iz Tisnog kod Šibenika iako je odsjedao na duže vrijeme u Kanadi.
Tahebo tako stručno neispitan, a praktično usvojen, pravo iz džungle došao je u apoteke. Narodna spoznaja o ljekovitosti taheba i neposredna iskustva nepismenih indijanaca o ljekovitosti biljke pretekla su nauku. Narod je povjerovao indijancima, prihvatio se liječenja, a poneko se zaista i izliječio.
Od onog što je do danas poznato, pored lapachina kao prirodnog antibiotika, su izdvojene supstance koje podržavaju imunološki sustav organizma (što je vrlo važno) i metaboličku ravnotežu organizma (i ovo je važno).
Tako ono što se nudi uz tahebo je uravnotežen metabolizam, usklađena razmjena materija, reguliranje cirkulacije tjelesnih tečnosti, snažan imunološki sustav, jačanje otpornosti, liječenje vanjskih i unutarnjih infekcija, liječenje lupusa i naravno – liječenje raka i smanjivanje nivoa boli. U nekoliko slučajeva sam se u to osobno uvjerila, ali... svaki od tih slučajeva je govorio o korištenju „pravog“ taheba koji nabavlja preko provjerenih izvora i koji koristi na pravi način (staklehna posuda, destilirana voda i tako to).
Tahebo iz apoteka tvrde nije koristan, a pretpostavka je da su tone i tone taheba kupljenog za staklene perle od indijanaca bile mnogo veće od potražnje pa se iste već godinama jeftino rasprodaju. A datumi upotrebe se na pakovanjima se ne podudaraju s datumom sakupljanja nego proizvodnje upakovanog materijala. Rok ljekovitosti kore je u principu 2 godine nakon čega bi se neiskorišteni biljni materijal trebao baciti, ali kako to učiniti kad se svaki uloženi novac ili staklena perla mora umnožiti.
Posljedica nedjelotvornosti takvog taheba je gubljenje interesa za ovu biljku. Tridesetak godina od „Eureke!“ zvane tahebo o tahebu se govori skoro već o prošlom vremenu. Standardna boljka zapada je kratko pamćenje koje nam nameće tržišni marketing. Na pomolu su nove čudotvorne biljke i novi profiti, nešto kao sad trendovski i preskupi Noni napitak
ponedjeljak, 20.10.2008.
ŠTA NAM NUDI JEDNA BABA
Neki dan zove jedan usplahireni otac pitajući da li imam biljku bijelu radu jer mu je u pitanju zdravlje djeteta. Po nazivu biljke vidim čovjek potražio travara u Srbiji i travar mu ispisao spisak bilja navodeći i bijelu radu. Čovjek nesklon ekavici pokušao je i s belom radom, pokrstivši je opet u bijelu, pa kad sam mu bijelu radu pretvorila u babu janju nije povjerovao i krenuo u potragu za ozbiljnim biljkarom.
Ljepši naziv tratinčica uvijek me zavede na crtić u kojem japanska buba zvana Buba san pjeva: „Tratinčice, tratinčice, ti mirisni cvijete....“, a kako znam da baba janja ne miriše uvijek mi je ostala zagonetka na koji cvijet je Buba san mislila. A-sa!
U književnosti, pak, opisi prirode vežu se za „mirisne livade pokrivene cvjetovima krasuljka“ i dok nisam otkrila šta se krije pod tim imenom zamišljala sam neko prekrasno cvijeće koje postoji samo u književnosti.
Iz jedne od književnosti, pretočene u poznatiji film „Veliki Getsby“ još mlad i lijep R. Redford pati za svojom Daisy, a pitanje je da li bi patio kada bi se ona zvala Baba Janja.
A ipak, od svih tih lijepih naziva, nekako mi je najdraži upravo ovaj, jer ko je vidio da se od bijele rade, tratinčice, krasuljka ili dejzija pletu cvjetni vjenčići. To se uvijek radilo od baba janje, a pogotovo ne od Bellis perennis L.
Jer kad Bellis perennis razložite na sastavne dijelove dobije se sasvim drugi vijenčić, npr.
To je vjenčić tzv. belisaponina, odnosno njegova strukturna formula za koju su trud i rad uložile Đ. Tarle i E. Kosi-Ćulibrk proučavajući cvjetić koji su najčešće u djetinjstvu brale i od njega plele vjenac.
Jer baba janja posjeduje mudrost jedne babe koja osigurava ravnotežu prirode. Otkriveno je da baba janja proizvodi vapno u tlu na kojem raste i da se isključivo pojavljuje na zemljištima siromašnim vapnom.
Nekad na dobrom glasu, u vrijeme kad su mudrost dijelile babe, a ne marketing, ne samo da je korištena za salatu, nego je pripremana kao prilog uz meso čime se relaksirao želudac. Malo nagorkog ukusa, često se pripremala u kombinaciji s listovima maslačka.
U narodu koji se nije odrodio još uvijek se koristi za proljetno čišćenje krvi, za komplikacije respiratornog sustava, za reumatične bolove, preobilne menstruacije, a vjeruje se i da može spriječiti upalu porebrice, olakšati glavobolje, potres mozga, lumbago, uboje, ukočenost i iščašenja. Za ove prilike koristi se čaj ili vino od svježe biljke.
U litar vode se ubaci 40 grama biljke, lagano dovede do ključanja, ostavi se da lagano vrije još 2 minute, poklopi na 10 minuta, procijedi i pije što topliji čaj.
Onima koji koriste vodu samo kad su prljavi nudi se bijelo vino u kojem su 24 sata boravile dvije šake svježe biljke. Pije se jedna puna čaša ujutro.
Baba janja je i jedna od tri biljke koje homeopatija propisuje za liječenje rana, čireva, krasta i ekcema. Druga je arnika ili brđanka, zaštićena poput medvjeda, a treća je neven.
A oni stručni vjenčići u sadržaju babe janje, saponini i flavonidi, pokazali su antimikrobno djelovanje na izvjesne mikrobe kojima smo izloženi, pa ako ne znate koji mikrob ste svezali, a često ne znate iako znate da jest neki, vratite se branju buketića baba janje. Biljka mudra... i jeftina. Košta jedan izlazak na livadu udaljenu od puta.
ponedjeljak, 06.10.2008.
GORKA DJETELINA I GORKA I NIJE DJETELINA
Djetelinaa, djetelinaa, vidite djetelinaaa!
Nama je djetelina... zna se: bijela i crvena. Djetelina nam je i sreća kad nađemo četverolist umjesto trolist pa to nazivamo djetelinom sa četiri lista koja donosi sreću. Iz toga zaključujemo da je prava uobičajena djetelina ona sa tri lista.
Sad kad kažem da kod nas ima oko 42 vrste djetelina, a da su ono što zovemo bijela i crvena samo dvije od 42, a da ono što zovemo gorka djetelina uopće nije djetelina iako ima tri lista i da je nema na popisu od 42 vrste nama predstavlja botaničku zbunjozu.
Botaničarima je pak zbunjoza zašto se gorka djetelina zove djetelina kad to nije pa predlažu naziv gorki trolist, trolistica ili grčica.
Ja nigdje ne čuh da ovu biljku zovu, ako je zovu i ako je poznaju, drukčije neko gorka djetelina botanici usprkos ili po latinski Menyanthes trifoliata L.
I kad je zovemo ova se biljka teško odaziva jer je kod nas i nema baš previše, te se navodi i u tzv. Crvenoj knjizi zaštićenog bilja. Tamo gdje raste biljka stanovništvo obično nema pojma ni šta je Crvena knjiga, ni da ona uopće postoji, pa je na zahtjev otkupaca (da ne kažem otkupitelja) svesrdno bere, a onima kojima treba kupuju je od otkupaca po 300 – 400 kuna kilo.
Ni kupci ni otkupitelji pri tome ne znaju šta je Crvena knjiga ali su uvijek spremni podržati potrebu za visokorazvijenom ekološkom sviješću. Zbog ekološke svijesti prije 3 godine je isušena jedna baruština kao leglo zaraze, a s njom je nestao i kompletan eko sustav bare zajedno s gorkom djetelinom.
Gorka djetelina naime raste po barovitomm muljevitom zemljištu, ustajalim prirubnim vodama planinskih jezera, u područjima oštre klime i hladne zime, a obično iznad područja obilježenih kao trase ptica selica. Naime, na naše područje je ova biljka došla sa sjevera u kloakama koje su ptice selice izvolile isprazniti na pravom mjestu. Kloaka ima domaću riječ nečisnica koja bi s obzirom na svoju funkciju mogla da se zove i čisnica jer se kroz taj otvor ptičice čiste, ali to je već stvar kloakiranja naših jezičara,
I kad god bih kupovala gorku djetelinu moja ekološka svijest me upozoravala na grijeh pa sam otkupljenja radi uspjela napraviti jedno vještačko leglo zaraze i presadila gorku djetelinu u tu prirodnu sredinu. Pošto sad imam vlastito malo muljevito leglo zaraze ne postoje osobe koja bi ga mogle uništiti u ime narodnog zdravlja jer je privatna svojina zakon, a uzgojena gorka djetelina oslobođena tereta Crvene knjige. Biljka krhko raste, u ljetnim mjesecima se borimo zajednički za preživljavanje, a sad uz kišu i zahlađenje nema sumnje da će se biljka osjećati bolje.
Vrrrlo su joj listovi gorki, vrrlo korisni za sve gastričke probleme: čir, erozija sluzokože, gastritis, nadutost, nedostatak apetita. Treba je sušiti jer u toku sušenja nastaju metilamin, dimetilamin i trietilamin pored svih ostalih komponenata koje sadrže čistovi gorke djeteline.
Čajevi koji u sastavu imaju list gorke djeteline su tako gorki da se ta gorčina razblažuje drugim travama, npr. nanom. Na 100 grama nane ne treba više od 10 grama gorke djeteline da bi bila djelotvorna.
Mnogo se lakše pije pripremljena u rakiji ili kao tinktura u kapima na kocki šećera. Pri tome se dobije gorka rakija i gorki šećer. Ali šta je to prema onim divnim gastričkim bolovima, mučninama, žgaravicama i povraćanju kojem se raduju svi gastričari upalih obraza, nervoznih pokreta, iskrivljenih usta i iskrivljenog hoda s rukom na stomaku.
