biljoteka
subota, 23.05.2009.
BABIN ZUB ZA DOBAR LJUB
Poetama se vjerovatno od ovog pjesničkog naslova digla kosa na glavi, ali koristim pravo na pjesničku slobodu po uzoru na turbo folk pjesnike i njihove sljedbenike kojima nam mediji blagougodno pune uši. Tako punih ušiju naši pastiri i pastirice, vrlo daleko od Gundulićevih pastoralnih likova, napasaju svoja malobrojna stada po livadama, (Farma)ma, a bogme i po gradskim ulicama.
I dok je ulično Farmaerstvo u modi uz gole stomake, gole grudi, gole noge i goli mozak, oni malobrojni stočari, osiromašeni krizom za razliku od bogatih mesara, manje goli, a više bosi, izbjegavaju po livadama babin zub.
Ovaj zastarjeli naziv prati ljekovitu biljku Tribulus terrestris L. iz vremena kad su babe imale zube koji su ličili na krnjatke. Iako još uvijek ima i takvih baba (i deda naravno) turbo folk babe koje pratimo u medijima (uz duboki naklon i zahvalnost medijima) imaju krnjatke uvučene u prekrasne navlake. Samo stomatolozi i one (i oni) znaju na što liče ti krnjatci bez navlaka i na šta im liče vlasnici bez navlaka. Ma nije mi toliko ni do baba koliko mi je do svih onih mladih pastira i pastirica koji od svojih zdravih zuba kod stomatologa željnih para prave krnjatke bruseći zube za navlačenje navlaka. Žele vještačko po bilo koju cijenu jer im je ljepše valjda od onog što im je majka priroda dala, pa kad već imamo vještačke grudi, vještačke trepavice, vještačke nokte, vještačku hranu što ne bismo imali vještačke navlake na vještački proizvedenim krnjatcima.
Svaka čast zubodjelstvu na postignućima i dostignućima zbog kojih bezubi mogu glodati kosti i krckati orahe, ali malo liječničke etike ne bi bilo na odmet kad se od zdravog zuba pravi krnjatak.
Naša uboga biljka zvana babin zub neće dobiti navlake. Njeno sjeme jednostavno bode bose pastirske tabane, a stradaju i kopita i papci glavnih glumaca pastorale. Pored toga ova biljka je otrovna za stoku u tolikoj mjeri da kad dođe do trovanja 30% oboljele stoke ugiba.
Ta otrovna biljka se ipak smatra vrlo ljekovitom još od vremena starog Avicene (980 – 1037) koji je koristio babin zub za liječenje tumora, gnjojnih čireva, za tjeranje mokraće, izbacivanje kamena iz bubrega i mokraćnog mjehura. Babinim zubom se liječila i gonoreja, sifilis, slabost, krvavi proljevi i tako to. Da biljka izaziva fotosenzibilnost otkrilo se tek kasnije.
Danas nauka od svega toga potvrđuje samo jedan podatak, a to je izuzetno diuretsko svojstvo biljke. Na tom svojstvu se od 1977. zasnivalo istraživanje bugarskih stručnjaka koji su dobacili i malo dalje. Pokazalo se da vrlo utiče na jačanje spolnog nagona, impotenciju, frigidnost i neplodnost oba spola! Ooooo, lijepo!
Od tog vremena se proširila pandemija ( kako lijepa popularna riječ!) preparata na bazi ove biljke i nude se sa svih strana svijeta u svim mogućim oblicima i na sve moguće načine.
Naime, skrušeno moram priznati da je ovaj put nauka nadigrala prirodu. Biljka u prirodnom stanju se ne preporučuje za upotrebu zbog otrovnosti, pa je sigurnije koristiti farmaceutski preparat nego biljku. Koji od svih tih na tržištu je najpraviji ne znam. Uglavnom ostaje deviza za pamćenje: babin zub za dobar ljub. Možda je neka farmaceutska kompanija i otkupi?
Živjelo vještačko!
Ovaj put, samo
nedjelja, 03.05.2009.
ČELINJA GRIPA
Od početka straha zvanog kravlje ludilo jedna ugledna doktorica nauka ukinula je sve namirnice kravljeg porijekla i preorijentirala se na piletinu. U povjerenju me pitala da li ja kupujem kravetinu jer joj je dozlogrdilo hranjenje peradarskim proizvodima i vrlo se iznenadila kad sam joj rekla da nisam ni prestajala kupovati namirnice takve vrste.
Onda su nas zasuli strahom ptičije gripe pa se u krizi našla peradarska industrija. Moja jadna doktorica ostala je i bez ove namirnice pa se pokušavala preorijentirati na vegetarijansko kulinarstvo uz ono nešto preostalih neozloglašenih mesnih komada. Pri tom je euforija lagano prestala, a farmaceutska industrija izvrsno zaradila prodajući čudotvorni lijek protiv ptičije gripe koje, doduše, još ima kao i kravljeg ludila, ali splašnjavanjem medijske euforije splasnuo je i strah, pa i profit.
Nova doza straha isprepadanom narodu planete zemlje isporučena je pod nazivom svinjske gripe. Samo nekoliko sati nakon najnovije isporuke stiglo je i razmišljanje o povećanoj industrijskoj proizvodnji lijeka koji nas je spašavao i od ptičije gripe. Stiglo je i upozorenje da se svinjska gripa nepravedno zove svinjska gripa, ali hajde je sad nazovi drugim imenom. Nisam srela svoju junakinju doktoricu, ali pretpostavljam da je njen kućni jelovnik postao još siromašniji jer sam čula kako joj je sin potražio liječničku pomoć zbog osipa za koji se ispostavilo da je alergija od jednolične ishrane!
Pitam se da li postoji neka galaksijska urota veganaca protiv zemljana, prirodnih mesoždera, jer nam je znano da njihove pomoćne trupe na zemlji - vegetarijanci već šalju strahove u vidu ekoloških izračuna koliko planeti zemlji štete plinovi koje sveukupno ispuštaju naša goveda i koliko bi planeti bilo lakše kad tih zagađivača ne bi bilo! O koliko bi bilo bolje po ekologiju kad ne bismo ispuštali vjetrove, čekam da pročitam uskoro!
Ipak se strašim da su neki moćni i uticajni ljudi planete zemlje ustanovili da je strah vrlo profitabilna kategorija kojom se može ne samo vladati nego i zarađivati. Prisjetimo se samo onih predivnih bakterija koje nam TV reklame serviraju dok doručkujemo, ručamo i večeramo, onih odvratnih klozetskih šolja kojima nam gade i straše život i bijednih kućanica koje se umaču u njih na raznorazne načine. Cilj da kupimo efikasne proizvode za zaštitu svoje stražnjice od prljave klozetske šolje kod izvjesnog broja nezrelih gledalaca rezultirao je strahom od upotrebe ove korisne sprave pa roditelji muku muče da ih odviknu od pelena. Dobra usluga pelenarskoj proizvodnji! No još su veći problem odrasle jedinke koje doslovno idu u prirodu ispustiti svoje proizvode varenja kako bi izbjegli šolju. Već ih ima, a sudeći po invaziji WC šolja na televiziji ustrašeni će biti u porastu.
Kad se u Austrougarskoj monarhiji 1872. godine zalomila epidemija kolere jedan varoški fizikat se suprotstavio nekorektnom prisiljavanju varošana na dezinfekciju prepadanjem pa objavljuje: "... svaki zna da dobar dio bolesnika pogine od straha i da stoga ne valja plašiti publiku ni onda kad je bolest tu, a toli kad od nje ni traga."
Zato su i za strah i za bolest preporučili i travu "koja miriše na limun".
Radi se o travi koju norod zove maternjak, matičnjak, limunka, ogolot, pčelinja ljubica, čelinja metvica ili melisa po latinskom nazivu Melissa officinalis L.
U farmaciji i medicini koristi se osušeni list, ubran pred cvjetanje. Djelovanje se zasniva na specifičnom sastavu eteričnog ulja čiji sastojci djeluju na smirenje, želudac i žuč, na bakterije i na viruse. Ova biljka se koristi za "široki spektar" (citirano iz deklaracija o antibioticima širokog spektra) oboljenja jer djeluje kao sedativ - smirujuće, spazmolitik - za otklanjanje grčeva, stomahik - blagotvorno djelovanje na želudac, karminativ - za tjeranje vjetrova (pazite da vas pri tom ne ulove ekolozi), dispeptikum - otklanjanje probavnih smetnji, diaforetikum - sredstvo za pospješenje znojenja ( korisno iako nepopularno kako kažu dezodorans reklame), holeretik - sredstvo za tjeranje žući, te antibiotik i virotik.
Svaka ova djelatnost ima svoje podgrupe. Pa se samo uz sedativno djelovanje pripisuje djelovanje protiv nervoze, psihoneurotičnih stanja, nervoze stomaka, narvoze srca, tahikardije, gušenja, nesanice, vrtoglavice, histerije, šumova u ušima, slabog pamćenja, glavobolje, bolova živaca lica, zubobolje, menstrualnih bolova.
Malo koji antibiotik širokog spektra ima tako širok spektar pa ma gdje god i za šta god upotrijebili ovu biljku nećete pogriješiti. Pčele je obožavaju, pa kako one ne obolijevaju od gripe možemo vjerovati da može nešto učiniti i za nas. Za sad.
Do nove doze straha za stanovnike planete.
Tada možda dođe na red i čelinja gripa.
