biljoteka
subota, 28.06.2008.
KOPRIVA SE NASTAVLJA
Nedostaje još koprive
Još valja nešto znati o korijenu i sjemenu koprive, peti i glavi ove ljekovite biljke.
Još uvijek je sporno koji sastojak korijena koprive predstavlja tzv. aktivnu komponentu koja liječi. U svakom slučaju najaktivniji je korijen koji se kopa u proljeće ili u jesen, opere, očisti od sitnih žilica, trulih dijelova i tako to, isiječe na pristojne komade i suši. Može i na suncu, u rerni na 70 stupnjića ili na propuhu. Nakon toga se melje na sitno (što nije nimalo lako) i od takvog priprema čaj.
Korijen koprive mora vriti oko 5 minuta u vodi, a tek onda se skloniti s vatre, odnosno izvora toplote, ostaviti da odstoji pola sata, procijediti i piti.
U prvom redu korijen koprive liječi proširenu prostatu. Upornim i redovnim korištenjem ovog čaja uvećana prostata se svodi na svoju prvobitnu veličinu, a time se otklanja i čest odlazak u WC, ustajanje po noći, nekontrolirano noćno curenje mokraće, pelene i slično. Učinak uzimanja čaja od korijena koprive se osjeti maltene odmah, jer djeluje na bolju propusnost brane, veću elastičnost mokraćnih puteva i mokraćne bešike, veću sigurnost sfinktera ili brave koja spriječava nekontrolirano curenje mokraće.
Zato se čaj od korijena koprive preporučuje i starijim ženama. One doduše nemaju prostatu, ali znaju za probleme kad im voda utekne zbog labavog sfinktera, okoštalih mokraćnih puteva i neelastične mokraćne bešike. Na TV reklamama se zato kao rješenje nude pelene za odrasle. Kao ugodne...
Ugodnije rješenje su suhe gaće tamo gdje može. Probajte, ne jednom je pomoglo.
Pelene nam i onako ne ginu....
Ovaj konj umire od šege (fotka neznanog autora s interneta). On nema problema s istresanjem svoje tekućine gdje i kad mu padne na pamet. Nema problema ni s pranjem zuba... očigledno.
Ukoliko nije pod dopingom onda je pod sjemenom koprive.
Cigani od davnih davnina svoje vašarske konje pripremaju hraneći ih sjemenom koprive, odnosno osjemenjenim vršcima koprive. To im povećava energiju, čini dlaku sjajnom i glatkom, grivu veselom i razigranom, krvnu sliku dobrom (što cigoša i ne zanima). Poseban tretman sjemenom koprive prolaze ciganski konji za prodaju. Otuda i ona poznata pjesmica Zmaja Jove "Ciganin hvali svoga konja".
Ako ima neko ko je ne zna rado cu je ispisati. Ciganska raga se se naime pretvara u vilu.
Sjeme koprive slično utiče i na ljude. Najzgodnije ga je konzumirati s medom. Naime u 1 kg meda se ubaci 50-ak grama zrelog sjemena koprive, pomiješa i ... pomalo troši. I postanete vila....Jednostavno, a efikasno.
Veličina je u jednostavnosti, reče neki mudri čivjek.
Ima li išta jednostavnije od koprive?
utorak, 24.06.2008.
KOPRIVA ŽEŽE
Kopriva žeže, al onda samo
Ako je blago rukom diramo
Al ko je jako u ruku steže
Toga ne žeže
U svom starom spomenaru iz osnovne škole čuvam ove stihove. Vjerovatno da nema spomenara bez takvih ili sličnih. Ma kakvo metaforičko značenje imali... ovi stihovi lažu.
Iz iskustva s koprivom znam da ma kako je tretirali ona žeže. Žeže čak i kad s njom radite u rukavicama i dugim rukavima. Šta god i kako god radili ona ugrabi priliku da vas ožeže. Zloća jedna.
Pa dobro što mlada i naivna djeca lažu, ali laž odraslih me naprosto opčinjava. Kad se okoprive djeca, odrasli kažu: nije to ništa, to je zdravo. To je laž utjehe, može se razumjeti. Ali kad reumatičari jedni drugima lažu da je najbolji lijek za reumu uvaljati se u koprivu čovjek ostaje bez teksta. Može biti, opet, da je ovo laž iz neznanja. No stvarna laž odraslih mi je toliko neugodna da nekad takvom odraslom lažljivcu pomognem da održi tu laž samo da se ne otkrije da nije istina.
Znate onu frazu: „Tako veliki pa piša u gaće“ i na nju dodajte parafrazu: Tako veliki pa laže.
To nadopunite slikom da svaki odrasli koji laže piša u gaće... Dalje obrazloženje nije potrebno.
Iz svega ovog proizilazi samo zaključak da je svijet metaforički rečeno upišan i da kopriva, iako je ljekovita od glave do pete, ne pomaže svojim žeženjem. Naravno, da ćete zaboraviti na reumu češući plikove koje ste zaradili valjanjem po koprivi, ali reuma ostaje tamo gdje je i bila kad se prestanete češati.
Biti ljekovita od glave do pete može samo kopriva ili Urtica dioica L. Tako se zove dvodomna, ili velika kopriva. Ništa manje ne žeže ni Urtica urens L. ili mala kopriva, a veoma je zločesta i Urtica pilulifera L. koja se zove loptasta kopriva, ali i kopriva varalica – biljka sa ženskim cvjetovima sakupljenim u lopticu na dršci. Loptica izgleda kao plod, ali ako je probate ubrati prevareni ste i dobro ćete se ožariti. Botaničari bi dodali još koju vrstu i latinski naziv, ali od koga je dosta je.
Kod koprive je ljekovit list, korijen i sjeme. Pošto list već tračamo i da dovršimo.
Ljudi od zdrave hrane obožavaju u proljeće krenuti u lov na mladu koprivu i od nje pripremati zdrava jela, a onda vam o tome beskonačno pričati. Neki toliko pretjeraju u korištenju mlade koprive da se mogu otrovati nitritima kojim uz nitrate obiluje ova biljka. Mlada kopriva zaista obavlja proljetno čišćenje organizma ali čistoća je ipak samo pola zdravlja.
Mlada kopriva u stvari nije ni izbliza toliko zdrava i ljekovita koliko ona stara, zrela. List svoju punu ljekovitost dostiže u vrijeme tik prije cvjetanja ili početkom cvjetanja. Tada se sabiru vršci sa stabljikom ne debljom od 3 mm, a zdravi listovi s deblje stabljike se svlače s rukom u rukavici od vrha nadolje, te stavljaju na sušenje u sjenu.
Možda je suvišno napomenuti da se ni mlada ni stara, ni lijepa ni ružna kopriva ne smije brati blizu saobraćajnica jer voli iz svoje okoline srkati olovo. Tim se postiže suprotan efekat od onoga što se koprivom liječi, a osnovna je anemija, malokrvnost, slabokrvnost i sve riječi koje imaju vezu se krvnošću: krvarenje iz nosa, krvarenje materice, poremećene menstruacije, krvarenje hemeroida, skidanje masnoće s krvnih sudova... Kopriva povećava izmjenu materija, pojačava tonus materice, crijeva, srca, krvnih sudova, centra za disanje, povećava koagulaciju krvi, sadržaj hemoglobina i eritrocita, regulira krvni tlak, utiče na avitaminozu, klimakterične poremećaje, opću slabost organizma, oboljenja žuči i jetre, čira na želucu, pijeska u mokraćnom mjehuru i žuči, te upale zglobova, reume i gihta.
E tu smo dakle, ne treba se valjati po koprivi, treba piti čaj od koprive za reumu i slična oboljenja.
Ipak, list koprive se koristi i izvana, ali kao čaj, tinktura ili slični pripravci i to kod ekcema, herpesa, čireva, rana i različitih kožnih erupcija i kratera. Ono što vašoj peruti ili prhuti ne mogu brojni reklamirani šamponi može ispiranje kose u čaju od koprive.
I dosta je bilo. Sigurno je nešto i propušteno...
A, da, umalo..
Mala kopriva se u narodnoj medicini u Porugalu i u dijelovima Afrike koristi za podizanje spolne nemoći, da ne kažem kao afrodizijak. Kome treba, nek pokuša...
ponedjeljak, 09.06.2008.
GINKO BILOBA – MOŽDA POMOGNE
Homo sapiens, tj gospodin i gospođa ljudi su praktično najveće štetočine na planeti. Kao jedini misleći stvorovi na zemlji lijepo su domislili kako uništiti planetni omotač, otrovati zemlju i vodu, kako otrovati dušu. Kako voljeti, ali i kako mrziti, iskorištavati, varati, zloupotrebljavati, potčiniti, osvojiti, zarobiti, pljačkati, oteti..... Mnogo čemu navedenom kumovala je ljudska glupost.
Nauka je ustanovila da je čovjek misleći sa samo 1 desetinom mozga dok mu ostali dio služi za popunjavanje lobanje kako bi izvana bio lijep. Nešto kao kad malosise žene u grudnjake naguraju vatu. Teško je zamisliti kako bismo izgledali kad bi lobanja bila prilagođena količini od 1 desetine mozga koju koristimo. Zato nije ni čudo kad je takav homo sapiens u većini slučajeva, postupaka i djelovanja glup.
Smijemo se vicevima o plavušama (kao one su glupe, a mi pametni), ali blago nama one nisu napravile atomsku bombu, donijele odluku da je ispuste nad Hirošimom i Nagasakijem, nisu stvorile genetski modificirane biljke, nisu započinjale rat, nisu ni ratovale, nisu izmislile elektricitet, svemirski brod, vlasništvo, demokraciju, kompjutere, nisu napravile softvere, webove, mobitele, msn-ove, sms-ove, pravednost Haškog tribunala...
To sve rade najpametniji članovi našeg društva koje nalazimo po enciklopedijama i školskim predmetima. Veoma mnogo pametnih upravlja masom tih za napredak potrebnih stvari u svijetu čijim se mi činiocima činimo i koristeći ih stvaramo bogate čimbenike tog napretka.
Gledam blog za čiju definiciju su se pobrinuli već ljudi koje ne ubrajamo u plavuše, koji su osmislili ljudi koji su često ćelavi, nose naočale i ne ubrajaju se u plavuše, koji vrše organizaciju bloga, selekciju tekstova, fotografija, proglašavanje bloga „cool“ i „almoust cool“, koji nameću svoje stavove neovisnom članstvu itd... i ne prestajem da se pitam da li oni od nas tako prave plavuše. Ako ni po čemu onda po izboru blogova na naslovnici.
Prihvaćam se ginka. Možda pomogne da shvatim koja roba šteti ovoj planeti: plavuše ili oni drugi.
Jer ginko je uzor drvo.
To je danas jedina preživjela vrsta nekada velikog roda Ginkoacea koji je u tercijeru zauzimao velika prostranstva. Ginko je živi fosil, star preko 150 miliona godina, koji je uspješno preživio ledeno doba na planeti. Kao sveto drvo stoljećima se kultiviralo u zemljama dalekog istoka, u Japanu, Kini, Koreji i tako se sačuvalo od izumiranja. Danas je rasprostranjeno po parkovima cijelog svijeta, pa tu i tamo i kod nas kao veoma lijepo ukrasno stablo čiji listovi u jesen, prije otpadanja poprimaju intenzivnu žutu boju.
Ono što opčinjava je da ginko nije hermafrodit. Kod njega se zna koje drvo je ženskica, a koje muškić. Kod nas je bilo prvo pa – žensko.
U Evropu je ginko donešen 1784. godine (Kaempfer), 1788. godine je August Broussonnet dobio jednu sadnicu ženskog drveta od Josepha Banksa posadio je u vrtu i Francuskoj (Le jarden Gouant, sur le versant Nord de la promenade du Peyron). Godine 1795. uzeta je jedna margota sa ovog stabla i posađena u Botaničkom vrtu u Montpellieru, a 1812. godine je ova sadnica bila visoka 9,5 metara, ali je bila muški primjerak. 1830. godine Delille kalemi ovo stablo kalemom sa jednog ženskog stabla iz Bourdignya kod Geneve. Uspjelo mu je da na umjetan način od dvodomne proizvede jednodomnu biljku i ovo je stablo dalo plodove 1835. godine. Vjerovatno je ovo stablo praroditelj ginka ne samo u Francuskoj nego i u Europi. Interesantan je podatak da se u Francuskoj ginko zvao «stablo od 40 dukata», vjerovatno zbog veoma skupih sadnica tada veoma rijetkog drveta.
Ginko u povoljnim uvjetima doseže visinu i do 30 metara, a debljinu u promjeru i preko 2 metra. Bunge navodi jedno stablo pored jedne pagode u okolici Pekinga opsega 13 metara. Može doživjeti starost od više stotina godina.
Moje stablo, smješteno u seosku idilu između šljivika, stabala jabuke i trešnje, još malo maleno, ali mu okolica dobro stoji. Nije dostiglo pubertet pa se još ne zna da li je dečko ili djevojčica, ali lijepo raste. Poklanjam vam s njega jedan list.
U mladosti je krošnja stabla ginka piramidalna, a kasnije više raširena i kuštrava. Na granama se razlikuju dvije vrste izbojaka: kratkorasti i dugorasti. Listovi su neobični, osebujnog oblika koji podsjeća na raširenu lepezu. Peteljka listova je duga do 7 cm, a plojka lista 5-8 cm široka, sa uzdužno poredanom nervaturom koja se račvasto dijeli. Plojka je neznatno kožasta, sa jednim ili više plitkih ureza, tamno zelena do jeseni kad postaje izrazito žuta. Muški i ženski cvjetovi su neugledni i rastu odvojeno: ženski na «ženskom» stablu, a muški na «muškom». Cvjetovi se formiraju samo na kratkim izdancima. Plodovi sazrijevaju u rujnu i listopadu. To su jajasto okrugle koštunice, do 2 cm duge, a vise na dugoj peteljci. Meso plodova je neugodnog mirisa jer sadrži kapronsku kiselinu dok je bijela koštica slatka i jestiva.
Ukoliko želite napraviti psinu susjedu koji vam pravi psine, svježe smrdljive plodove ubacite u grmlje u njegovom dvorištu... Možda se čak i iseli ukoliko pogodite uobičajeni smjer strujanja zraka koji ulazi kroz njegove prozore.
U Evropsku medicinu Ginko biloba L. se tek u novije vrijeme uvodi kao ljekovita biljka. Koriste se listovi čiji sastav utiče na proširenje krvnih sudova, a samim tim i na povećanje protoka krvi, u prvom redu kod duboko ležećih, srednjih i malih arterija. Ginko utiče i na povećanje brzine strujanja krvi u području kapilara i u terminalnom dijelu krvožilnog sustava, te i na premošćavanje zapreka u krvotoku.
S obzirom na navedeno koristi se kao aktivator krvnih sudova, smetnji u krvotoku kod perifernih arterija čiji su uzroci arteriosklerotične angiopatije, oštećenja krvnih sudova kod dijabetičara, prevencija gangrene, oštećenja uzrokovanih djelovanjem nikotina, kod morbus Raynaud, kod hormonalnih i nervalnih uvjetovanih oštećenja, angiolopatije, angiopatski uvjetovanih tropičnih smetnji, bronhijalne astme, nedovoljne ishrane mozga usljed skleroze sudova sa ili bez psihičkih ispada. U grupu bolesti koje se liječe ginkom spada i Alzejharmerova bolest, a zbog djelovanja ginka na krvne sudove preporučuje se i kod impotencije.
Sve u svemu svestrani liječnik našeg krvožilnog sustava kojim hranimo mozak. A kad nam hrana stigne do mozga možda pomogne da svi postanemo bezazlene plavuše umjesto homo sapiensi – tzv uništivači grane na kojoj sjedimo – naše uboge planete.
Posebno je korisno imati svog ginka da nas na ovo podsjeti, a u ljeto mu prorijediti lišće, osušiti, smrviti u prah i i tim prahom zaprašivati mozak (kroz usta naravno).
nedjelja, 01.06.2008.
TIKVA, TIKVANI I TIKVIĆI
Muju muče u logoru. Uvrću mu ruke i noge, izbijaju bubrege, lome rebra, zavrću uši, lome nos, čupaju nokte... Kad su stigli do razbijanja zuba Mujo odluči da progovori:
- Ostavite mi ba ove prednje, za košpica.-
Sve do nedavno, tikva se koristila kao hrana za svinje i izvor košpica za grickanje. Sada je Zapad preplavljen opterećenjem koje se zove zdrava hrana, vegetarijanska kuhinja, indijska kuhinja, „moja“ kuhinja, ova kuhinja, ona kuhinja i kojekakva kuhinja. Nema kuhinje u kojoj se ne njeguje kult tikve, a blati kult svinje (ukoliko svinja uopće može biti blatnija od svoje prirodne sredine u kojoj uživa). Elem, otkako je pojam zdrave hrane pokucao na naša vrata, nastala je masovna pojava holesterola u krvi, plakovi u krvnim sudovima, moždani i srčani udari, udari straha pred hranom i udari po našim džepovima.
Dok nije bilo zdrave hrane, dijetalne ishrane, dijetalnih preparata, zdravih dodataka hrani, posebnih začina, uravnotežene ishrane itd. sirovi prvobitni čovjek (hvala bogu još nas ima) se hranio s onim što je imao, što mu se sviđalo, što mu je izniklo ili naraslo i uzraslo, a nešto bi našao i sa strane, daleko od šumara i lovočuvara. Strah od hrane mu nije padao ni na pamet, a uvjerenje „daj šta daš“ se temeljilo na genetski usađenoj osnovi da je sve što te hrani zdravo, a najzdravije ono što mu se više sviđa. I nije imao masnu krv. Kad bi mu ponudili pečenu tikvu ili svinjsku pećenicu jasno je šta bi izabrao.
Moderan čovjek bi izabrao tikvu, naravno, za razliku od sirovog tikvana koji ne zna šta je dobro, jer da zna ne bi uz pećenicu pio, pušio i pjevao gange (recimo).
Moderan čovjek uzme vagicu, izvaga precizno količinu meseka od tikve kako je propisano i pripremi je u cepter posudi bez ulja i soli da bude „prirodna“, a onda je servira u propisnom posuđu, aranžira propisanim dodacima (crvenim i zelenim radi slaganja boja), s propisanim priborom, s izvaganom kriščicom raževog kruha i sa zdravim izmiksanim prirodnim napitkom. I to jede!
I u pravu je, što je najgore. Jer u tikvi (latinski Cucurbiti, s tim da u nastavku imena ima i pepo i moscata i ficifolia i još 800-tinjak naziva) ima steroida, stereoglikozida, sterola, tokoferola, selena, kalcija, kalija, mangana, cinka i bakra uz masno ulje sa linolnom i oleinskom kiselinom, pektina, proteina, vitamina A, B, PP, C i E. I to, kako u meseku tako i u košpama, s tim da se košpe smatraju ljekovitim dijelom biljke. Kako ne nedostaje kuvarica i kurvarica koje nude recepte za pripremanju tikve ostaju nam košpe.
Za košpe treba imati, kao što reče Mujo, samo prednje zube. Istina sad postoje i košpe bez ljuske (lijepo genetski modificirane za ljenčine), ali one nisu dovoljno ispitane pa dok se to ne dogodi nastavljamo grickati, ali ne pečene i posoljene nego samo osušene i bljutave.
One su zaista dobre za liječenje prostate. Tvrdi se da su najljekovitije crne, tzv štajerske košpe zahvalnog i lakopamtljivog stručnog naziva Cucurbita pepo L. convarietet citrullina I. Grab. varietet stiriaca I. Grab.
Dnevna doza grickanja je 10 – 20 grama, a kome se ne gricka uposliće vijernu ljubu da mu naguli košpa, samelje u mlinu za kafu, pomiješa s medom od kojeg će redovno uzimati 2 puta po jednu jušnu žlicu dnevno.
Ako nemate problem s prostatom možda od zdrave hrane zaradite trakavicu. Još je stari Plinije tjerao trakavicu košpama u kombinaciji s ricinusovim uljem. U tom slučaju djeci treba od 200 – 400 grama košpa, a odraslim do 700 grama. Sva ta količina se pomiješa s medom, podijeli na 3 dijela i u 3 navrata pojede u razmaku od 2 sata. Sat vremena nakon zadnjeg obroka sve se zalije jednom žlicom ricinisuva ulja.
Ako postupak ne upali od prve, ponovi se i sljedeći dan.
Trakavičarima ugodan tek, a nama ostalima ugodno grickanje. Žene doduše nemaju prostatu, ali možda imaju probleme s probavom, loše bubrege, slabodržeći mokraćni mjehur, opterećenu jetru i opterećenje poslom. A ako ništa od toga grickanje kojim se pravi društvo prostatnom suprugu je ugodnije od peglanja (recimo).
I još nešto za žene. Osim peglanja, dakako. Kad god se na top hit listu zdrave hrane nakači neka biljka, ona automatski postane i dobra za ten. Pire od mesa tikve u obliku maske nije izuzetak. Kako je tikva očigledno podobna za čišćenje naših tjelesnih kanalizacija, ni kanali lojnih žlijezda na vrhu kojih se značajno crveni akna nisu izuzetak. Zato aknonoske i aknonosci uronite u tikvu i odajte se ljepoti i Odi radosti.
