biljoteka
nedjelja, 27.01.2008.
„MASLINA JE NEOBRANAAAAA.......
nema koga da je bereeee......“ je pjesma koja se najmanje nekoliko puta vrti na jednom lokalnom dalmatinskom radio mikrovalu. Predivna dalmatinska klapska pjesma u kojoj ja uživam, ali koja se zbog svoje učestale vrtnje toliko popela na glavu slušateljima da su počeli dovikivati:
- Pa da ste brali koliko je pivate ne bi bila neobrana! –
I to je istina. Dalmatinci više vole pjevati nego brati masline. S mojim dalmatinsko bosanskim genima i sama sam tome sklona i u basni cvrčak i mrav navijam za cvrčka, ali moram odrađivati mrava. Maslina ili Olea europea L. vrijedi toga truda.
Slika masline iz Getsemanskog vrta u Jerusalimu u kojem se molio Isus i u kojem su neka stabla starija od Isusa nisu najstarije spominjuće masline na zemlji. Maslina je prva biljka zapisana u istoriji svijeta kad je Noa iz svoje arke pustio golubicu, a ova mu donijela maslinovu grančicu u kljunu kao poruku da se pojavilo kopno i da je prestao potop.
Neka mi oproste teolozi i simboličari, ali čovjek ne može da se iz čisto iskustvenih razloga ne upita kako to. Naime, maslini treba puno duže da izraste u grančicu s listovima nego travi običnoj. Ubrati travku kljunom je mnogo jednostavnije nego ubrati žilavu grančicu masline, a da o težini te grančice i ne govorimo. Mislim da se nakon te superNoinegolubice nije do dan danas izlegla golubica koja bi mogla ponijeti takav teret. Zato ih i vidimo samo na crtežima za simbolične prilike otkada su i golubica i maslina, a može i sama maslina, postale simbol, a maslina i sveto drvo.
Ni zloba egzistirajućeg blogera ne može poništiti impresivnost ovog drveta: što starije i kvrgavije to impresivnije i moćnije. I velika utjeha ostarjelim damama i gospodi: možete biti i stari i kvrgavi, ali dok god imate ono „nešto“ bićete impresivni. I ni u kom slučaju ne čitajte „Ženu na kamenu“ Ive Andrića, ni bosanskog, ni hrvatskog, ni srpskog, a i bosanskog i hrvatskog i srpskog pisca. Ostanite pozitivni prema svom starenju. Tin Ujević pak, više hrvatski nego bosanski, ali i bosanski većinom pjesnik, mogao je satima presti na jednu temu. Jedna od njegovih pređa je i Maslina.
Maslina u stvari doista ima dovoljno ljekovitih komponenti za produžavanje mladosti, a kao ljekovita droga koristi se list masline iako ni plodovi, ni ulje nisu za odbaciti, pri čemu posebno navijam za ukus zelenih plodova masline bez obzira bili zdravi ili ne bili.
Klinička ispitivanja koja su poduzeli u Grčkoj, francuskoj i Italiji potvrdila su djelovanje lista masline na snižavanje krvnog pritiska, sistoličnog i diastoličnog, posebno onog koji je posljedica ateroskleroze. Do snižavanja pritiska dolazi usljed perifernog širenja krvnih sudova, što je veoma važno i za uske krvne sudove pušača.
Samim proširenjem krvnih sudova olakšava se rad srcu, a pored toga maslinov list utiče i na proširenje koronarnih sudova, smiruje grčenje glatke muskulature, te djeluje anti na srčanu aritmiju. U tom slučaju ni starost ne može naškoditi tako održavanoj mladosti vašeg srca i krvožilne infrastrukture.
List masline se rijetko kao čaj pije sam. Obično se kombinira s nekom ukusnijom aromatskom biljkom, melisom, ružmarinom ili onim što je pri ruci. List se može pripraviti i kao tinktura i piti u kapima.
Maslinovo ulje se koristi za pripremu masnih ulja pa pod nazivom: ulje kantariona, ulje nevena, ulje kestena, ulje čička... u osnovi postoji djevičansko (0,5% masnih kiselina) maslinovo ulje s kojim je macerirana pojedina ljekovita biljka. Pojam „djevičansko“ zna biti često upitan na tržištu kao što je pojam djevičanstvo uglavnom i postao upitan u životu. Ali kao što je i u životu, tako je i kod maslinovog ulja: ako i nije djevica, korisno je i upotrebljivo.
srijeda, 23.01.2008.
ACHILLEA MILLEFOLIUM L.
Srđbu je strašnu pokazao Ahilej naganjajući se okolo Troje. Homer u svojoj Ilijadi ga ipak ubija ranjavanjem u petu, jedinom ranjivom mjestu ove junačine. Nešto sve mislim kako Ahileju nije bilo teško junačiti se tako neranjivom, a onda je ipak zaginuo davši peti vjetra. Mitologija njegovu neranjivost dovodi u vezu s kunicom, stolisnikom oliti hajdučkom travom pa je ova i dobila njegovo ime kad je došlo vrijeme sistematizacije bilja.
Kunica, stolisnik, hajdučka trava su, zapamtite, sve jedna te ista biljka. Nedavno naime pročitah na kutiji jedne uvažene čajne mješavine da se u sastavu spominju ovi nazivi odvojeno kao da se radi o različitim biljkama. Nećemo o tome da se nigdje ne spominju latinski nazivi biljaka što je pretpostavka za kupovinu mačka u vreći. Bog, Allah, Buda, Krišna, Jehova itd. znaju da ne volim sulude i bezvezne propise, CE znakove, E znakove, JMBG znakove, U znakove, žute zvijezde, „organic“ simbole i sve ostalo što liči na logorski broj, vrstu i poredak, ali sadržaj onog što trpam usta ipak volim znati.
A kad trpate usta ovu najrasprostranjeniju ljekovitu biljku našeg podneblja onda si trpate puno dobrih stvari.
Sastav kunice je prilično dobro istražen, ali kako ova biljka ima cijelu gomilu varijeteta, taj sastav varira, ali ne toliko da se opterećavamo kad je konzumiramo.
Možemo je konzumirati i sirovu kad je zateknemo u prirodi, listići nisu neukusni. Sirovu su je koristili i hajduci za vidanje rana tako što bi je izgniječili da pusti sok i privijali na rane. Otuda i naziv hajdučka trava. Slobodno se poslužite ovim receptom jer je posebno dobar za rane koje teško zarastaju.
Monogima je lakše do flastera nego do sirove kunice, ali je ona dobra i kad se osuši. Dok se za čaj isitni, za rane je dobro suhu kunicu smrviti u prah i držati prah u slučaju neke hajdučije.
Ne, neću napisati da čist krv, iako mi je to veliki izazov. Naime, upozorena sam od znalca da pojam „čišćenje krvi“ nema veze s vezom i da se iza njega krije nedostatak znanja. Krvožilni sustav je naime zatvorena cjelina po kojoj ne pada prašina, ne valja se po blatu, ne koristi WC, ukratko ne prlja se. A kad se nešto ne prlja ne treba ni da se čisti.
Pojam „čišćenje krvi“ može se uporediti s pojmom „puštanja krvi“ i klistiranja u 18. i 19. vijeku. Slavni francuski komediograf i liječnik Molijer vrlo se izrugivao ovom modendi običaju tvrdeći da se medicina u vrijeme Lujeva svela samo na „čišćenje organizma“ čime se liječila svaka bolest, a sami Lujevi su prednjačili pa je pitanje prestiža bilo da se objavi kako je Luj XIV u toku godine ima 360 uspješnih klistirnih intervencija.
Hvala bogovima sad se samo radi o bezazlenijem čišćenju travnatim sredstvima za čišćenje
Djelovanje kunice kad je krv u pitanju zasniva se na djelovanju na povećanju trombocita u krvi čime se skraćuje vrijeme ne samo vanjskog nego i unutarnjeg krvarenja pa se koristi kod krvarenja čira na želucu i dvanaestopalačnom crijevu, a za ove boljke se koristi i da se preduhitri krvarenje i smiri probava, gastritisi, grčevi. Ne smijemo zaboraviti i bolne krvave hemeroide, ali i krvarenja pluća, maternice, krvarenje nosa, desni, te krvarenja koja se očituju krvavom mokraćom.
Neodoljivo liječi bolest krvi – trombocitopeniju. Medicina još nije našla lijek za ovu bolest, ali ne bi priznala kunicu kao lijek, nema tih para. Ipak, ko god je kunicom, i to listom kunice, liječio ovu bolest, izliječio se. Terapije liječenja interferonom često uzrokuju trombocitopeniju pa je uz takvu terapiju kunica dušu dala kao preventiva.
Kunica ima i svoj doprinos u liječenju anemije i slabokrvnosti, nedostatku apetita, povećane želučane kiseline itd.
Elem zdrava trava, ali kako kod svake trave ima kvaka ima i kod ove. Predoziranje uzrokuje glavobolju, vrtoglavicu i omamljenost. Obično fanovi kunice kad osjete ove slabosti pojačaju dozu da si pomognu. Ma smanjite malo, plava krv nije nasljedna.
Eterično ulje kunice naime ima predivnu plavu boju.
I predivno smrdi.
srijeda, 16.01.2008.
DATURA LUDAČA
Zapamtite dobro sliku ove lude trave koju trebate izbjegavati gdje god je sretnete, a svugdje se može naći gdje je smetljište, đubrište, bunjište, ruševina, otpad i tako to. Pošto kod nas vrvi od divljih deponija lijepu šansu dajemo ovoj biljci da obilno postoji.
To je datura, tatula, kužnjak, pasja jabuka, bodljiva jabuka, smrdljika, smrdljuga, smradac, smrduljka, smrduša, bazdulja, trava od sipnje, kravljača, bika, bikovača, vočić, zli čičak, zubna trava, svinjska dušica, shirnjak, cigansko cvijeće, odnosno latinski Datura stramonium L.
Ovo je najrasprostranjenija ljekovita, ali vrlo otrovna biljka, naših krajeva. Mnogo se češće može naći od gljive muhare koju svi poznaju kao gljivu otrovnicu. Datura je zeljasta biljka koja može narasti i do 1,5 m, krupnih listova i divnih krupnih bijelih cvjetova koji cvjetaju preko cijelog ljeta, a cijela biljka, posebno ako se protrlja, neodoljivo smrdi do povraćanja. Plod je čaura s bubrežastim sjemenom.
Otrovnost i ljekovitost ovoj biljci daje alkaloid hiosciamin, odnosno atropin i skopolamin, ali kako od ove izdvojene supstance proizvoditi lijek znaju samo farmaceutske industrije.
Naš narod ne bi bio naš narod kad bi se klonio ove biljke. Daturom se liječila astma kađenjem prostora u kojem astmatičar boravi, liječile se stare rane privijanjem lista opranog u rakiji, išijas i reuma, liječile se ozljede stoci oblozima, davala se datura životinjama da se oslobode crva, a davala se i bikovima i kravama za stimuliranje seksualnog raspoloženja, pripravljali se „eliksiri mladosti“, a i poticalo se „raspoloženje“.
Najdraži su mi ti eliksiri kojim su dame, plaćajući ih veoma skupo, održavale svoju tjelesnu težinu do momenta kad bi se osušile poput suhe smokve uz prve simptome trovanja. Za eliksirom su posezali i muškarci jer im je promjena raspoloženja rasplamsavala muškost i vitalnost sve dok nisu prestali biti i muževni i vitalni.
Na seoskim prelima i svadbama se pojedincima datura ubacivala u hranu ili piće kako bi poludili i uveseljavali društvo svojim ludostima, npr. išli kositi po dubokom snijegu, skidali se, napastvovali babe, hodali četveronoške, a znali i umrijeti od predoziranja. Posebno su na meti bili mirni i staloženi ljudi kako bi od sebe napravili budalu na radost okoline.
Ne tako davno pročitah kako je jedan mirni momak, koji je zbog svoje povučenosti bio na podsmijeh u školi, zatukao svoju babu. I kad su se pitali šta mu bi, da li se potajno drogirao, zašto mu je puklo u glavi, da li je bio prikriveni psihijatrijski slučaj i tako to, ja se sjetih dature. Rijetko koji liječnik se sjeti ove biljke kao mogućeg uzročnika, a rijetko koji liječnik je i poznaje.
Seoske vračare i vještice su daturom znale „začarati“ nepoželjne mještane tako da bi ovi kopnili dok nisu iskopnili, krojile kraću sudbinu muževima koji su tukli žene, ženama koje su varale muževe, starinama koje nisu htjele umrijeti kako bi se podijelilo nasljedstvo, a kuražile su i ustručljive momke da se približe djevojci.
Bilo je veoma važno znati odgovarajuću dozu za određene potrebe, ali baš to je ono što se ne može znati bez ispitivanja u laboratoriju. Količina alkaloida u biljci varira od podneblja do podneblja, vrste tla, odnosno đubrišta na kojem raste, vremena branja, zrelosti biljke itd. pa nijedna doza „od oka“ ne može biti pouzdana.
Za svaki slučaj naučite prepoznati znake trovanja: strahovito sušenje usta i grla, strahovita žeđ, veoma proširene zjenice, poremećaj vida, slabost mišića, vrtoglavica, glavobolja, zanosno „pijanstvo“, suludo ponašanje, razuzdano veselje i ludački smijeh za početni oblik, a u nastavku halucinacije, sulude vizije, gubitak svijesti, prestanak mokrenja, otupjelost na vanjske podražaje, drhtanje, grčenje lica i na kraju smrt.
Kao prva pomoć dobro dođe jaka kafa i rakija, sredstva za izazivanje povraćanja, sredstva za čišćenje crijeva, masaža. Nadam se da to nećete doživjeti. Od čajeva se daje list breze, cvijet zove, list kupine, cvijet lipe, korijen gladišike, trava preslice, plod kleke, list i korijen peršuna. Nešto od pobrojanog trebalo bi se zadesiti na mjestu ludosti.
Najbolje s daturom postupaju cigani u svojim ciganskim poslovima. Svoje sipljivo kljuse pred odlazak na vašar potpomognu daturom da manje siplje i da čilo izgleda kako bi dobilo na cijeni. Ciganke se na vašaru pak bave tjeranjem crva iz crijeva, rana, zuba i očiju tako što bajaju nad pacijentom pored žeravice za sažižanje crva, dok se pacijent mora napeti iz sve snage i zažmiriti. Dok žmiri one na žar bace sjeme dature koje se na žeravici raspukne, a zbog ulja i vode u njemu uvija poput crva. Dovoljan dokaz pacijentu da je bajanje uspjelo i da nije dao svoj novac ni za šta.
Dakle, ako ikad naiđete na ovu biljku zaobiđite je, a recite i drugima da je zaobiđu, odbijte kad vam je punude kao lijek osim kad vam ciganka ponudi izbacivanje crva.
Tamo gdje je crv, odnosno životinja, može biti i basna s poukom: ne trošite ništa što ne znate šta je ma kako bilo lijepo upakirano, deklarirano, certificirano, issimbolirano i reklamirano.
utorak, 08.01.2008.
LIPA I GRIPA
Naši uvaženi liječnici se sjete čaja uvijek kad imate gripu i kad ne znaju šta da vam daju jer znaju da nema tog lijeka koji liječi ove zločeste viruse. Imate doduše na TV reklamama gomilu preparata na koje možete potrošiti novac i kupiti utjehu da ste učinili sve što se može iako se zločesti virus nije dao tim potkupiti. To ispada da je pametniji iako je tako beznačajno nevidljiv.
Gripavi virusčić tako lijepo sruši i uruši čovjeka da mu se čini kako će uskoro završiti sa svojim postojanjem, a da mu mozak nije prolupao mogao bi izvući i neke basnene pouke o tome kako nije beznačajno ni ono što izgleda beznačajno, da i nevidljivo ima kad tad svoje otkrovenje itd. Dok ležimo, ukratko, imamo mogućnost razmišljati o stvarima na koje nemamo inače kad misliti, tj. biti i postati filozofi uz nastojanje da nam mozak ne proključa od visoke temperature.
Liječnici možda i znaju šta rade kad vam preporučuju čaj čime se nadoknađuje tekućina koju gubite kod povišene temperature, ali je cvijet lipe taj koja će pomoći da spustite temperaturu pojačanim znojenjem kojim se mali virusčići izbacuju van.
Znojenje je prilično ogavna komponenta gripe koja se nerado primjenjuje: mokri ste, smrdite, mokra vam je pidžama, gaće, posteljina, ljepljivi ste do gađenja nad samim sobom, a što je najgore svjesni ste da se morate presvući u suho tresući se ko Japan. Ljudsko dostojanstvo je pokopano, čojstvo i junaštvo su negdje drugdje, i život je negdje drugdje, a pouzdano znate da ste iznojili i samopouzdanje.
Ipak, ipak ne hulite jer je majka priroda znala šta radi kad vam je napravila znojenje, a i kad je napravila lipu.
Lipa je umiljato drvo opjevano u često ljigavim pjesmama kao „pod mirisavom lipom“ pri čemu se misli na bijelu lipu obilježenu nazivima Tilia tomentoza Mch., ili Tilia argentea Desf., a zovu je još i srebrna lipa iako ništa na njoj ne djeluje srebrno osim prekrasnog mirisa.
Lipa susjeda je crna lipa ili Tilia plathypillos Scop. ili Tilia cordata Miller, a ima ih još i vrsta i naziva. Gledajući lijevi i desni crtež možete se prilično umoriti dok ne otkrijete razliku. I meni je isto tako, ne morate se zbog toga iskompleksirati. Crteži ne mirišu pa je utoliko gore jer crna lipa puno slabije miriše od bijele, ali je baš ona ljekovita.
Da bi se dobio ljekoviti lipov čaj koristi se cvijet crne lipe, a da bi taj čaj i mirisao dodaje se i cvijet bijele lipe.
Cvijet se bere skupa s tzv. pricvjetnim listićem, a pomaže samo branje rukom. Kako bi ubrzali i olakšali taj polagani postupak brojni berači lipovog cvijeta sijeku cijele grane stabla kako bi ugodno sjedeći čopali cvijet s odrezane grane. Već se mnogo stabala lipe osušilo zahvaljujući ovom lijepom vandalskom, krvoločnom običaju. I dok se suše okljaštrena stabla, cvijet lipe se suši u mraku, daleko od sunčevih zraka. Na suncu cvijet pocrveni i može se baciti skupa s osušenim stablom. Ako ove godine u junu niste spremili lipu za gripu zabilježite sad u kalendaru ovu djelatnost.
Lipa se ne koristi samo za gripu. Koristi se i za prehlade, upale dišnih puteva za bolju sekreciju sluzi, za bolje izmokravanje, za smirivanje reumatskih upala, stomačnih grčeva, a i kao blago umirujuće sredstvo kod nervoza, glavobolje, histerije i napetosti.
Lipa je ispirač organizma. Zamisliti organizam bez lipovog čaja je zamisliti WC šolju bez vodokotlića.
Mislim da je ovo puno slikovitije rješenje nego spominjati antioksidans i slobodne radikale. To je prvo što se napiše o svakoj biljci unazad dvije godine, a mi pomislimo „vidi vidi, kako je ovo korisno“, a da i ne znamo koji su to procesi koji oksidiraju u nama ili otpuštaju slobodne male Šešelje da nam truju tijelo.
Lipa je i aromatska biljka čije eterično ulje u čaju prelijepo miriši. Zato se šerpa u kojoj se pravi čaj poklopi kako bi se spriječilo isparavanje eteričnog ulja. Ono se s parom hvata na unutarnjoj strani poklopca. Zato obavezno te kapljice s poklopca stresite u čaj.
I ugodno vam protekla gripa!
subota, 05.01.2008.
IME RUŽE
„... jer zumbuli su zumbuli, a ruža je ruža, makar na kraj svijeta iznikla“ nekako tako pjeva Đorđe Balašević jer se najljepše i najvoljenije stvari porede samo s ružom, a ruža je biljka koja se nalazi i na početku i na kraju svijeta ma gdje to bilo.
Neka nam s ružom i počne i završi ova godina jer uz ovo cvijeće se može i biti sretan i biti nesretan kao što je uz ružu „sve snove isplak'o“ bend Prljavo kazalište.
Stari dobri Zmaj Jova Jovanović i svom sretnom i svom nesretnom opusu pjesama daje naziv „Đulići“ i „Đulići uveoci“ koristeći staro ime ruže, odnosno ružice. Sumnjam da se nešto od njegovih pjesama nalazi u današnjoj lektiri, pa ne mogu da ne napišem najljepši od njegovih uveoka:
Mrtvo nebo, mrtva zemlja,
Ne miču se magle sive
Mrtvi dani, mrtve noći,
Samo boli jošte žive.
Tone, pada mrtva nada
U naručje mrtvom Bogu.
Izumrlo što je moglo,
Samo boli još ne mogu
Izmakla se suza oku
Izdahnuti tu je rada,
Al' s s mrtva oka vraća
I na mrtvo srce pada
Mrtvo srce suza budi
Padajući na nj s visa.
Iz njeg niču ove pjesme
Mrtvo cvijeće bez mirisa.
S druge strane nema sretnije i vječnije Đule od Đule Jakova Gotovca u „Eri s onog svijeta“. Čak i oni koji se s operom susreću rjeđe nego sa Zmajem znaju za postojanje ove opere, pa čak i za njen sadržaj s happyendom.
Bosanski pak đulistani oliti ružičnjaci uzgajaju jednu posebnu ružu poznatu u svijetu aromatskog bilja kao Rosa damascena Mill. ili Rosa moschata opet Mill. ili Rosa centifolia L., a poznata je kao đulšerbe ruža. Njih je zalijevala po bašti Šantićeva lijepa Emina.Van Bosne i Hercegovine je zovu još i ruža za slatko ali naziv nije čemu.
Ovu ružu nećete naći u rasadnicima, cvjećarama ili vrtlarijama. Gaji je svako domaćinstvo koje ima makar komadić bašte, a „pelceri“ se dijele prijateljima i susjedima ili pak kradu, jer ukradeno cvijeće bolje cvjeta. Zato se krađa pelcera i ne smatra krađom. Stari način da se pelcer dobro primi je da se stabljika zasiječe na 4 dijela i u otvor stavi zrno riže. Pelcer se drži kratko u vodi, a onda sadi u zemlju.
Ruža ne spada službeno u ljekovite nego u aromatske biljke, ali ljekovitost ruže u pobuđivanju pozitivnih emocija svojim izgledom i mirisom još nije niko osporio. Zbog toga je ruža postala i čest sakralni simbol koji se veže uz pojedine svece, sakralnu likovnu i glazbenu umjetnost, a čak samo kao miris za pobuđivanja osjeta. Tako je ružinom vodicom posvećena Aja Sofija, jedna od najljepših građevina svijeta.
Ružina vodica je jeftinija varijanta proizvodnje ružinih mirisa. Pravi miris ruže je eterično ulje ruže koje se dobiva iz cvjetnih latica, a pravi bogati sretnici su oni proizvođači koji uspiju iz latica izvući 0,03 % eteričnog ulja. Uglavnom se taj procenat kreće od 0,01 do 0,02 %. Zato je ovo ulje veoma skupo i prodaje se na mililitre. Trenutno se, prema ponudi iz Bugarske 1 ml ovog ulja nudi za oko 3 USA dolara.
I dok mi o ružama pišemo pjesme, ukrašavamo bašte i pravimo sok i slatko, bugari uzgajaju ruže na ogromnim površinama i proizvode eterično ulje za svjetsko tržište. Mi zato obožavamo uzgajati krompir i to do te mjere da kad ga ne prodamo jednostvano ga bacimo i posadimo novi 
.
A nema te parfimerijske industrije koja ne žudi za kvalitetnim eteričnim uljem ruže, dok se kozmetičke industrije zadovoljavaju i ružinim hidrolatom (vodom sa koje je pokupljeno eterično ulje ruže), a industrije sapuna i deterđenata vjerovatno lažu o svojim dahovima ruže.
Aromaterapija eterično ulje ruže smatra osnovnom komponentom koja utiče na pozitivno raspoloženje, djeluje kao antidepresiv, liječi frigidnost, glavobolju, nesanicu i vrtoglavicu.
Činjenice po sastavu ovog ulja su da utiče na popucale kapilare, spriječava daljnje pucanje kapilara i posebno dobro djeluje na njegovanje suhe kože.
Kako je prilično teško doći do pravog eteričnog ulja ruže njega se može izvesti i tako što se osušene latice ruže smrve u prah. Prah se može nanositi na lice kao puder ili se pomiješati s malo maslinovog ulja i mazati.
U vrijeme kad ruže cvjetaju napravite si kupku od svježih latica ruža tako što ćete latice preliti vrelom vodom, a zatim kupku napraviti ugodnom dodajući hladnu i mlaku vodu. Osjećati ćete se kao Kleopatra ili Kleopatrac. To vrijedi truda.
Pa nemaju samo Kleopatra ili Umberto Eko pravo na IME RUŽE
