biljoteka
utorak, 08.01.2008.
LIPA I GRIPA
Naši uvaženi liječnici se sjete čaja uvijek kad imate gripu i kad ne znaju šta da vam daju jer znaju da nema tog lijeka koji liječi ove zločeste viruse. Imate doduše na TV reklamama gomilu preparata na koje možete potrošiti novac i kupiti utjehu da ste učinili sve što se može iako se zločesti virus nije dao tim potkupiti. To ispada da je pametniji iako je tako beznačajno nevidljiv.
Gripavi virusčić tako lijepo sruši i uruši čovjeka da mu se čini kako će uskoro završiti sa svojim postojanjem, a da mu mozak nije prolupao mogao bi izvući i neke basnene pouke o tome kako nije beznačajno ni ono što izgleda beznačajno, da i nevidljivo ima kad tad svoje otkrovenje itd. Dok ležimo, ukratko, imamo mogućnost razmišljati o stvarima na koje nemamo inače kad misliti, tj. biti i postati filozofi uz nastojanje da nam mozak ne proključa od visoke temperature.
Liječnici možda i znaju šta rade kad vam preporučuju čaj čime se nadoknađuje tekućina koju gubite kod povišene temperature, ali je cvijet lipe taj koja će pomoći da spustite temperaturu pojačanim znojenjem kojim se mali virusčići izbacuju van.
Znojenje je prilično ogavna komponenta gripe koja se nerado primjenjuje: mokri ste, smrdite, mokra vam je pidžama, gaće, posteljina, ljepljivi ste do gađenja nad samim sobom, a što je najgore svjesni ste da se morate presvući u suho tresući se ko Japan. Ljudsko dostojanstvo je pokopano, čojstvo i junaštvo su negdje drugdje, i život je negdje drugdje, a pouzdano znate da ste iznojili i samopouzdanje.
Ipak, ipak ne hulite jer je majka priroda znala šta radi kad vam je napravila znojenje, a i kad je napravila lipu.
Lipa je umiljato drvo opjevano u često ljigavim pjesmama kao „pod mirisavom lipom“ pri čemu se misli na bijelu lipu obilježenu nazivima Tilia tomentoza Mch., ili Tilia argentea Desf., a zovu je još i srebrna lipa iako ništa na njoj ne djeluje srebrno osim prekrasnog mirisa.
Lipa susjeda je crna lipa ili Tilia plathypillos Scop. ili Tilia cordata Miller, a ima ih još i vrsta i naziva. Gledajući lijevi i desni crtež možete se prilično umoriti dok ne otkrijete razliku. I meni je isto tako, ne morate se zbog toga iskompleksirati. Crteži ne mirišu pa je utoliko gore jer crna lipa puno slabije miriše od bijele, ali je baš ona ljekovita.
Da bi se dobio ljekoviti lipov čaj koristi se cvijet crne lipe, a da bi taj čaj i mirisao dodaje se i cvijet bijele lipe.
Cvijet se bere skupa s tzv. pricvjetnim listićem, a pomaže samo branje rukom. Kako bi ubrzali i olakšali taj polagani postupak brojni berači lipovog cvijeta sijeku cijele grane stabla kako bi ugodno sjedeći čopali cvijet s odrezane grane. Već se mnogo stabala lipe osušilo zahvaljujući ovom lijepom vandalskom, krvoločnom običaju. I dok se suše okljaštrena stabla, cvijet lipe se suši u mraku, daleko od sunčevih zraka. Na suncu cvijet pocrveni i može se baciti skupa s osušenim stablom. Ako ove godine u junu niste spremili lipu za gripu zabilježite sad u kalendaru ovu djelatnost.
Lipa se ne koristi samo za gripu. Koristi se i za prehlade, upale dišnih puteva za bolju sekreciju sluzi, za bolje izmokravanje, za smirivanje reumatskih upala, stomačnih grčeva, a i kao blago umirujuće sredstvo kod nervoza, glavobolje, histerije i napetosti.
Lipa je ispirač organizma. Zamisliti organizam bez lipovog čaja je zamisliti WC šolju bez vodokotlića.
Mislim da je ovo puno slikovitije rješenje nego spominjati antioksidans i slobodne radikale. To je prvo što se napiše o svakoj biljci unazad dvije godine, a mi pomislimo „vidi vidi, kako je ovo korisno“, a da i ne znamo koji su to procesi koji oksidiraju u nama ili otpuštaju slobodne male Šešelje da nam truju tijelo.
Lipa je i aromatska biljka čije eterično ulje u čaju prelijepo miriši. Zato se šerpa u kojoj se pravi čaj poklopi kako bi se spriječilo isparavanje eteričnog ulja. Ono se s parom hvata na unutarnjoj strani poklopca. Zato obavezno te kapljice s poklopca stresite u čaj.
I ugodno vam protekla gripa!
