biljoteka
subota, 30.08.2008.
NIKAO PELIN
Ako ne uspije bosiljak niče pelin. Neispravno je reći samo pelin. Treba reći bijeli pelin jer postoji i crni pelin i niz biljaka iz roda Artemisija kojima bijeli pelin pripada. Dotičnome je ime absinthium, pa kad pročitate negdje u sastavu čaja Artemisia absinhium L. odmah da znate da je čaj dooobro gorak.
A čim su vam dali čaj u čijem sastavu ima bijelog pelina znači da imate problema s probavom, gastritisom, osjetljivim želucem ili apetitom. Ili apetita nemate ili ga imate i previše pa snosite i viška posljedica. Pelin se veoma rijetko koristi sam i zato odmah spominjem čajne mješavine. Ova biljka nevinog imena koja nevino i izgleda prilično je agresivna.
Obrasla je bijelim, gustim i veoma sitnim, skoro nevidnim dlačicama poput baršuna, pa djeluje i bjeluje, a u stvari je teško licemjerna kao i 90% u bijelo obučenih nevjesta koje svojom bjelinom šalju poruku da su nevine. Kao sviđa im se izgledati nevino, a sviđa im se i biti kao moderan, širok, liberalan i kako se već sve ne zove to opravdanje.
Pelin se svojim licemjerjem savršeno uklapa u moderno društvo iako je moderno društvo napredovalo pa zabranilo nekad veoma popularno piće absint koje često srećemo u romanima iz klasične književnosti kad je Bog hodao po zemlji i piscima dijelio talent. Absintom su se častile dame po dvorovima, umjetnici po bordelima i pijanci gdje god stignu, a bormeš su se neki i solidno otrovali pa i izvoljeli umrijeti. Sad se to zove predoziranje, jer predozirati se bijelim pelinom nije nimalo ugodna stvar. Zato, umjereno s absintom ukoliko ga negdje uspijete kupiti, a umjereno i s čajem. Dnevna bezopasna doza za čaj od pelina je 1,5 gram isitnjene osušene trave pelina. Koja se prelije sa 150 ml provrele vode. Ili narodski rečeno jedna čajna žličica pelina na 1 šolju vode.
A što će nam uopće bijeli pelin kad je takav.
Treba, treba. Upitajte gurmane ujutro za gurmanski mamurluk usljed obilnog večernjeg krkanluka kako se osjećaju. Dok pjanski mamurluk pogađa glavu, ovaj pogađa probavni trakt. Jer „Čašu meda još niko ne popi dok je čašom žuči ne zagorči. Čaša meda ište čašu žuči... smiješane najlakše se piju“, kaže Njegoš.
Anoreksijama, sa ili bez dijagnoze, će čaj od pelina pomoći i kad se daje na kapaljku. Ne bi li se bogdo udebljale. Ja još ne sretoh histerične debeljuce, ali svaka mi mršavica djeluje histerično. Dobro što anoreksičarku ubija njena linija, ali ubija i okolinu koja trpi te neurotičnu, agresivnu i stisnutu dušu. Sjetite se samo koliko ljudi ispašta lijepu Naomi. Njoj želim udebljavanje, pa makar bila i ružnija, a mršavicama na poklon jedna Bodlerova pjesma u predivnom prevodu. Z. Goloba. Charles Baudelaire je ime po propisu, onako kako ga francuz piše, koje je stvorilo pjesmu
GOLEMA DRAGA
Priroda ponekad u zanosu nijemu,
Čudovišnu djecu svakog dana stvara.
Htio bih da živim uz dragu golemu
Ko razbludni mačak do nogu vladara,
Da joj gledam tijelo kako s dušom cvjeta
I slobodno raste u igrama novim;
Tinja li u njenom srcu plamen sjetan
Dok joj vlažna magla u očima plovi?
Lutao bih divnim oblicima njenim
Preko obronaka koljena golemih,
Kad opasna sunca ljeti stanu žeći,
A ona se pruži preko polja tvrda,
Htio bih u sjenu njenih grudi leći
kao mirno selo u podnožju brda
utorak, 19.08.2008.
JA BOSILJAK SIJEM, MENI PELIN NIČE
Prvo bih trebala da udavim s latinskim nazivima desetak podvrsta i formi bosiljka da pokažem koliko sam pametna i upoznata, ali mislim da je dovoljan samo onaj glavni: Ocimum basilicum L.
Nesretna djevojka iz narodne pjesme nije jedina kojoj ne niče bosiljak. Moj susjed uporno svake godine uredno sije ovu jednogodišnju biljku, žalosno zaključi da mu i opet nije nikla, ode kod jedne babe kojoj bosiljak buja k'o blesav, donese presadu, pažljivo je posadi i nakon nekog vremena zaključi kako je i presada krepala. Izuzetno mu s vremena na vrijeme niknu jedna ili dvije biljčice, a on ih njeguje s puno nježnosti, samo što ne zabrani gledanje i mirisanje. Bosiljak zaista predivno miriše.
Ne znam zašto je susjedu toliko stalo jer nije baš u cvijetu mladosti, ali u svakom slučaju bliže je tome nego ona baba kojoj bosiljak buja. Tako je to u životu: kome treba njemu nema.
Bosiljak je naime biljka koja pripada mladosti.
Na naš kontinent stigao je iz tropskih područja južne Indije još u antičko doba, ali ga je naš narod prisvojio kao najrođenijeg i uvrstio ga i u narodne i u vjerske običaje. Kad djevojka zatakne stručak bosiljka poručuje da je zrela i spremna za udaju. Tako je bar prije bilo, a ne bih ulazila u ono „sad“ jer bih trebala pisati o marihuani iza koje svakako pelin niče.
Ono što me zapanjuje je kakvo to šesto čulo posjeduje narod da zna za bosiljak i prije bosiljka. Naime, analizom eteričnog ulja bosiljka su ustanovljene dvije komponente sastojka eteričnog ulja karakteristične za bosiljak: juvocimen I i juvocimen II, koji su analogni juvenilnim hormonima. Nauka je i u ovom slučaju dokaskala za narodnom intuicijom, pa se čovjek osjeća blesavo da tom istom narodu preporučuje travu bosiljka za uznemirene tinejdžere jer čaj od bosiljka smiruje, stimulira pozitivno raspoloženje, pozitivan način razmišljanja i koncentraciju, utiče na nesanicu, glavobolju, vrtoglavicu i migrenu. Posebno je interesantan uticaj na organske probleme vezane za odrastanje, počevši od stimuliranja zaostalih menstruacija do liječenja masne, bubuljičave pubertetske kože. U narodu se preporučuje i za poticanje spolnog nagona, ali nauka još nije dotle došla.
Naravno, niko ne brani ni zreloj populaciji da bosiljkom liječi masnu kožu, izgubljeni radni elan, snuždenost, nervozno grčenje želuca, poremećaja probave usljed uzimanja sintetskih lijekova i tako to. Možda i mi zrelci sa stručkom bosiljka u spavaćoj sobi ostanemo bez nesanice sanjajući mladalačke snove, ili, ne daj bože, doživimo i nešto konkretnije!
Ako se ne spomene bosiljak i kao začinska biljka, pored ljekovite i aromatske djelatnosti, ispašće da je priča o bosiljku nepotpuna. Bosiljak u hrani djeluje na varenje, na apetit, na „pjevanje“ iz debelog crijeva, a iznad svega na ukus.
I tu bi sad trebala neka lijepa slika lijepe hrane sa bosiljkom kao glavnim začinom, ali ovdje za mene sve završava. Mojoj kuhinji događa se ručak u onolikoj mjeri u kolikoj se mom susjedu događa da mu naraste bosiljak
utorak, 12.08.2008.
TRI TRAVKE!
Na seoskom sijelu gdje se sjedi na travi u prirodi i puno jede, pije i uživa jedna pčela ubode jednu ženu.
Žena se zabrinu jer reče da je alergična na ubod pčele. Mjesto uboda zaista počne dobro naticati.
Domaćica se sagnu u travu i ubra tri biljčice, zgužva ih, protrlja između dlanova i stavi ženi na otečeno mjesto.
Žena se poče spremati za ambulantu i stade jer otok splasnu.
- Pa šta to ubra, ženo? - upitasmo je
- Tri travke, samo da su različite. –
- Koje tri? –
- Koje bilo tri, samo da su različite –
- Svejedno koje? –
- Svejedno, samo da su tri različite. –
Domačica reče da pomaže kod svih ujeda i uboda, pa i onda kad se ubode na trn, kad koža zasvrbi od urtikarije i tako to.
Istovremeno u ponudi po apotekama ima jeftinijih, skupljih i najskupljih krema koje nam nude sigurnost od takvih nepogoda, kao rezultat stručnog laboratorijskog ispitivanja, ali obavezno s upozorenjem da se za eventualne nus pojave obratimo svom ljekaru ili apotekaru.
Pa nije mi dovoljan ubod nego mi još treba i „nus“! I taj nus lijepo platim. Jeftino, skuplje ili najskuplje.
Od sada sam na tri travke, bez nusa, a i pravo badava.
Jedva čekam da me pčela ubode i isprobam recept.
četvrtak, 07.08.2008.
IRIS, TO SAM JA
Kad se zovete Iris možete s jedne strane to trpiti, a s druge se ponositi.
Trpite jer vam ime ne sadrži ono obavezno „a“ na kraju kad se radi o ženskim imenima pa vas od vrtićkog i školskog doba prozivaju s dječacima, a vi uporno dokazujete da ste žensko čeljade.
Ponosite se jer vam ime potiče iz starogrčke mitologije u kojoj je Iris glasnica bogova između nebe i zemlje i za sobom ostavlja dugu kao trag
Trpite jer vaše ime uporno žele mijenjati po padežima, a ono se jednostavno ne mijenja pa vas mijenjaju po sistemu: Iris, Irisa, Irisu, Iris, Irise, s Irisom, o Irisu. Ime tako postane degenerik.
Ponosite se jer posjedujete rijetko ime.
Trpite jer vam ime prevode u Perunika i bez problema ga mijenjaju po padežima.
Ponosite se jer je perunika (latinski Iris germanica L., Iris florentina L., Iris .... i tako oko 200 puta za oko 200 i više vrsta) cvijet koji je bio posvećen grčkoj glasnici bogova, postao cvijet koji su Stari Slaveni zatekli na Balkanu i prozvali po svom omiljenom bogu Perunu i ženi mu Perunici, toliko im se svidio.
Trpite jer se sada (od 2000. godine) kao autohtoni hrvatski cvijet pojavljuje Iris croatica, a nigdje se ne kaže da su taj cvijet, kao i Balkan, drski starci Slaveni oteli od starosjedilaca Ilira i od davnina poznatog Iris ilirica genetski smunđali croaticu.
Ponosite se s Perunom, opakim, moćnim i opasnim bogom koji se javljao munjama i grmljavinom i imao snagu hrasta, njegovog svetog drveta.
Trpite, jer su se Slaveni odrekli svog moćnog boga čim ga je zabranila katolička crkva.
Ponosite se jer su ga ipak prošvercovali kao sv. Iliju gromovnika, jednog od zanimljivijih svetaca u masi onih patetično-anemičnih kojih se nikada ne sjetite (osim kad vam narede).
Trpite, jer je šlampavi Ilija cvijet izgubio iz svoje simbolike.
Ponosite se jer jer je to ljekovita biljka o kojoj je pisao već Dioskorid u I vijeku, a s obzirom na veeliko znanje toga vremena pridavao joj vrijednosti i koje ima i koje nema. Cijenila se isključivo perunika iz Ilirije kako su zvali ove naše prostore.
Trpite, jer je danas biljka izgubila ne samo svoje božanski nego i ljekoviti značaj. Troši je narodna medicina za sve i svašta, ali je to nepotrebno nabrajati, jer za sve za što se koristi ima i boljih trava od ove. Priznajem skrušeno.
Ponosite se jer je eterično ulje iz podanka perunike jedno od najskupljih na svijetu. Skupo je jer zahtijeva strpljenje da se do njega dođe. Nije dovoljno iskopati gomolj, oguliti ga, osušiti ga i destilirati ga. A i to je posao. Treba mu oko dvije godine čekanja u mraku da fermentira i dobije miris ljubičice. Tek tada se destilira, a tako dobijeno eterično ulje ugrađuje se u najskuplje i najfinije parfeme i kozmetiku koji nisu za naš džep.
Van Goghovi Irisi su jedna od najskupljih slika na svijetu
Trpite sad malo vi, jer do ljekovitosti ove biljke sigurno nećete doći pored gomile jeftinih kozmetičkih preparata. Naime osušeni korijen, samljeven u prah, je najkvalitetniji puder za nos ispod kojeg se koža liječi od akni, ekcema, iritacije kože, bubuljica, dermatoza i svega onoga što zbog čega bismo mogli biti nezadovoljni svojom kožom. Zato su gospođe iz drevnog Rima bile tako mekopute. Njima je moglo biti. Zato su i poslale svoje muževe da osvoje Iliriju kako bi im Iris ilirica bio dostupniji. A muževi ko muževi... Poslušaše.
Tako je isto kod ekcema po rukama s tim da se vlažni ekcemi posipaju prahom, a suhi mažu uljem u kojem smo potopili prah korijena irisa u omjeru jedan dio praha, dva dijela ulja. Neka potopljen odstoji koji dan.
Ponosite se sad svojim novim znanjem o perunici. Kad ugledate peruniku u cvijetnjacima ne morate reći svom sugovorniku konvencionalnu rečenicu kako je lijepa perunika dok cvjeta. Znaćete ispričati cijelu priču. Priča vrijedi i kad poklanjate irise kupljene po cvjećarama, posebno kad idete u neke obavezne goste u kojima ne znate šta biste razgovarali. No, perunike iz cvjećara nisu upotrebljive u ljekovite svrhe.
Ako niste stručnjak za izbor ljekovite biljke uputite se na groblje. Po grobovima još nisam vidjela da raste neljekovita biljka perunike.
Upravo u tome i leži moja noćna mora iz djetinjstva. Kad bi čuli kako se zovem ljudi su pitali:
Je li to po onom grobljanskom cvijeću?
