Marketing
IRIS, TO SAM JA
Kad se zovete Iris možete s jedne strane to trpiti, a s druge se ponositi.
Trpite jer vam ime ne sadrži ono obavezno „a“ na kraju kad se radi o ženskim imenima pa vas od vrtićkog i školskog doba prozivaju s dječacima, a vi uporno dokazujete da ste žensko čeljade.
Ponosite se jer vam ime potiče iz starogrčke mitologije u kojoj je Iris glasnica bogova između nebe i zemlje i za sobom ostavlja dugu kao trag
Trpite jer vaše ime uporno žele mijenjati po padežima, a ono se jednostavno ne mijenja pa vas mijenjaju po sistemu: Iris, Irisa, Irisu, Iris, Irise, s Irisom, o Irisu. Ime tako postane degenerik.
Ponosite se jer posjedujete rijetko ime.
Trpite jer vam ime prevode u Perunika i bez problema ga mijenjaju po padežima.
Ponosite se jer je perunika (latinski Iris germanica L., Iris florentina L., Iris .... i tako oko 200 puta za oko 200 i više vrsta) cvijet koji je bio posvećen grčkoj glasnici bogova, postao cvijet koji su Stari Slaveni zatekli na Balkanu i prozvali po svom omiljenom bogu Perunu i ženi mu Perunici, toliko im se svidio.
Trpite jer se sada (od 2000. godine) kao autohtoni hrvatski cvijet pojavljuje Iris croatica, a nigdje se ne kaže da su taj cvijet, kao i Balkan, drski starci Slaveni oteli od starosjedilaca Ilira i od davnina poznatog Iris ilirica genetski smunđali croaticu.
Ponosite se s Perunom, opakim, moćnim i opasnim bogom koji se javljao munjama i grmljavinom i imao snagu hrasta, njegovog svetog drveta.
Trpite, jer su se Slaveni odrekli svog moćnog boga čim ga je zabranila katolička crkva.
Ponosite se jer su ga ipak prošvercovali kao sv. Iliju gromovnika, jednog od zanimljivijih svetaca u masi onih patetično-anemičnih kojih se nikada ne sjetite (osim kad vam narede).
Trpite, jer je šlampavi Ilija cvijet izgubio iz svoje simbolike.
Ponosite se jer jer je to ljekovita biljka o kojoj je pisao već Dioskorid u I vijeku, a s obzirom na veeliko znanje toga vremena pridavao joj vrijednosti i koje ima i koje nema. Cijenila se isključivo perunika iz Ilirije kako su zvali ove naše prostore.
Trpite, jer je danas biljka izgubila ne samo svoje božanski nego i ljekoviti značaj. Troši je narodna medicina za sve i svašta, ali je to nepotrebno nabrajati, jer za sve za što se koristi ima i boljih trava od ove. Priznajem skrušeno.
Ponosite se jer je eterično ulje iz podanka perunike jedno od najskupljih na svijetu. Skupo je jer zahtijeva strpljenje da se do njega dođe. Nije dovoljno iskopati gomolj, oguliti ga, osušiti ga i destilirati ga. A i to je posao. Treba mu oko dvije godine čekanja u mraku da fermentira i dobije miris ljubičice. Tek tada se destilira, a tako dobijeno eterično ulje ugrađuje se u najskuplje i najfinije parfeme i kozmetiku koji nisu za naš džep.
Van Goghovi Irisi su jedna od najskupljih slika na svijetu
Trpite sad malo vi, jer do ljekovitosti ove biljke sigurno nećete doći pored gomile jeftinih kozmetičkih preparata. Naime osušeni korijen, samljeven u prah, je najkvalitetniji puder za nos ispod kojeg se koža liječi od akni, ekcema, iritacije kože, bubuljica, dermatoza i svega onoga što zbog čega bismo mogli biti nezadovoljni svojom kožom. Zato su gospođe iz drevnog Rima bile tako mekopute. Njima je moglo biti. Zato su i poslale svoje muževe da osvoje Iliriju kako bi im Iris ilirica bio dostupniji. A muževi ko muževi... Poslušaše.
Tako je isto kod ekcema po rukama s tim da se vlažni ekcemi posipaju prahom, a suhi mažu uljem u kojem smo potopili prah korijena irisa u omjeru jedan dio praha, dva dijela ulja. Neka potopljen odstoji koji dan.
Ponosite se sad svojim novim znanjem o perunici. Kad ugledate peruniku u cvijetnjacima ne morate reći svom sugovorniku konvencionalnu rečenicu kako je lijepa perunika dok cvjeta. Znaćete ispričati cijelu priču. Priča vrijedi i kad poklanjate irise kupljene po cvjećarama, posebno kad idete u neke obavezne goste u kojima ne znate šta biste razgovarali. No, perunike iz cvjećara nisu upotrebljive u ljekovite svrhe.
Ako niste stručnjak za izbor ljekovite biljke uputite se na groblje. Po grobovima još nisam vidjela da raste neljekovita biljka perunike.
Upravo u tome i leži moja noćna mora iz djetinjstva. Kad bi čuli kako se zovem ljudi su pitali:
Je li to po onom grobljanskom cvijeću?
Post je objavljen 07.08.2008. u 10:06 sati.