biljoteka
ponedjeljak, 09.06.2008.
GINKO BILOBA – MOŽDA POMOGNE
Homo sapiens, tj gospodin i gospođa ljudi su praktično najveće štetočine na planeti. Kao jedini misleći stvorovi na zemlji lijepo su domislili kako uništiti planetni omotač, otrovati zemlju i vodu, kako otrovati dušu. Kako voljeti, ali i kako mrziti, iskorištavati, varati, zloupotrebljavati, potčiniti, osvojiti, zarobiti, pljačkati, oteti..... Mnogo čemu navedenom kumovala je ljudska glupost.
Nauka je ustanovila da je čovjek misleći sa samo 1 desetinom mozga dok mu ostali dio služi za popunjavanje lobanje kako bi izvana bio lijep. Nešto kao kad malosise žene u grudnjake naguraju vatu. Teško je zamisliti kako bismo izgledali kad bi lobanja bila prilagođena količini od 1 desetine mozga koju koristimo. Zato nije ni čudo kad je takav homo sapiens u većini slučajeva, postupaka i djelovanja glup.
Smijemo se vicevima o plavušama (kao one su glupe, a mi pametni), ali blago nama one nisu napravile atomsku bombu, donijele odluku da je ispuste nad Hirošimom i Nagasakijem, nisu stvorile genetski modificirane biljke, nisu započinjale rat, nisu ni ratovale, nisu izmislile elektricitet, svemirski brod, vlasništvo, demokraciju, kompjutere, nisu napravile softvere, webove, mobitele, msn-ove, sms-ove, pravednost Haškog tribunala...
To sve rade najpametniji članovi našeg društva koje nalazimo po enciklopedijama i školskim predmetima. Veoma mnogo pametnih upravlja masom tih za napredak potrebnih stvari u svijetu čijim se mi činiocima činimo i koristeći ih stvaramo bogate čimbenike tog napretka.
Gledam blog za čiju definiciju su se pobrinuli već ljudi koje ne ubrajamo u plavuše, koji su osmislili ljudi koji su često ćelavi, nose naočale i ne ubrajaju se u plavuše, koji vrše organizaciju bloga, selekciju tekstova, fotografija, proglašavanje bloga „cool“ i „almoust cool“, koji nameću svoje stavove neovisnom članstvu itd... i ne prestajem da se pitam da li oni od nas tako prave plavuše. Ako ni po čemu onda po izboru blogova na naslovnici.
Prihvaćam se ginka. Možda pomogne da shvatim koja roba šteti ovoj planeti: plavuše ili oni drugi.
Jer ginko je uzor drvo.
To je danas jedina preživjela vrsta nekada velikog roda Ginkoacea koji je u tercijeru zauzimao velika prostranstva. Ginko je živi fosil, star preko 150 miliona godina, koji je uspješno preživio ledeno doba na planeti. Kao sveto drvo stoljećima se kultiviralo u zemljama dalekog istoka, u Japanu, Kini, Koreji i tako se sačuvalo od izumiranja. Danas je rasprostranjeno po parkovima cijelog svijeta, pa tu i tamo i kod nas kao veoma lijepo ukrasno stablo čiji listovi u jesen, prije otpadanja poprimaju intenzivnu žutu boju.
Ono što opčinjava je da ginko nije hermafrodit. Kod njega se zna koje drvo je ženskica, a koje muškić. Kod nas je bilo prvo pa – žensko.
U Evropu je ginko donešen 1784. godine (Kaempfer), 1788. godine je August Broussonnet dobio jednu sadnicu ženskog drveta od Josepha Banksa posadio je u vrtu i Francuskoj (Le jarden Gouant, sur le versant Nord de la promenade du Peyron). Godine 1795. uzeta je jedna margota sa ovog stabla i posađena u Botaničkom vrtu u Montpellieru, a 1812. godine je ova sadnica bila visoka 9,5 metara, ali je bila muški primjerak. 1830. godine Delille kalemi ovo stablo kalemom sa jednog ženskog stabla iz Bourdignya kod Geneve. Uspjelo mu je da na umjetan način od dvodomne proizvede jednodomnu biljku i ovo je stablo dalo plodove 1835. godine. Vjerovatno je ovo stablo praroditelj ginka ne samo u Francuskoj nego i u Europi. Interesantan je podatak da se u Francuskoj ginko zvao «stablo od 40 dukata», vjerovatno zbog veoma skupih sadnica tada veoma rijetkog drveta.
Ginko u povoljnim uvjetima doseže visinu i do 30 metara, a debljinu u promjeru i preko 2 metra. Bunge navodi jedno stablo pored jedne pagode u okolici Pekinga opsega 13 metara. Može doživjeti starost od više stotina godina.
Moje stablo, smješteno u seosku idilu između šljivika, stabala jabuke i trešnje, još malo maleno, ali mu okolica dobro stoji. Nije dostiglo pubertet pa se još ne zna da li je dečko ili djevojčica, ali lijepo raste. Poklanjam vam s njega jedan list.
U mladosti je krošnja stabla ginka piramidalna, a kasnije više raširena i kuštrava. Na granama se razlikuju dvije vrste izbojaka: kratkorasti i dugorasti. Listovi su neobični, osebujnog oblika koji podsjeća na raširenu lepezu. Peteljka listova je duga do 7 cm, a plojka lista 5-8 cm široka, sa uzdužno poredanom nervaturom koja se račvasto dijeli. Plojka je neznatno kožasta, sa jednim ili više plitkih ureza, tamno zelena do jeseni kad postaje izrazito žuta. Muški i ženski cvjetovi su neugledni i rastu odvojeno: ženski na «ženskom» stablu, a muški na «muškom». Cvjetovi se formiraju samo na kratkim izdancima. Plodovi sazrijevaju u rujnu i listopadu. To su jajasto okrugle koštunice, do 2 cm duge, a vise na dugoj peteljci. Meso plodova je neugodnog mirisa jer sadrži kapronsku kiselinu dok je bijela koštica slatka i jestiva.
Ukoliko želite napraviti psinu susjedu koji vam pravi psine, svježe smrdljive plodove ubacite u grmlje u njegovom dvorištu... Možda se čak i iseli ukoliko pogodite uobičajeni smjer strujanja zraka koji ulazi kroz njegove prozore.
U Evropsku medicinu Ginko biloba L. se tek u novije vrijeme uvodi kao ljekovita biljka. Koriste se listovi čiji sastav utiče na proširenje krvnih sudova, a samim tim i na povećanje protoka krvi, u prvom redu kod duboko ležećih, srednjih i malih arterija. Ginko utiče i na povećanje brzine strujanja krvi u području kapilara i u terminalnom dijelu krvožilnog sustava, te i na premošćavanje zapreka u krvotoku.
S obzirom na navedeno koristi se kao aktivator krvnih sudova, smetnji u krvotoku kod perifernih arterija čiji su uzroci arteriosklerotične angiopatije, oštećenja krvnih sudova kod dijabetičara, prevencija gangrene, oštećenja uzrokovanih djelovanjem nikotina, kod morbus Raynaud, kod hormonalnih i nervalnih uvjetovanih oštećenja, angiolopatije, angiopatski uvjetovanih tropičnih smetnji, bronhijalne astme, nedovoljne ishrane mozga usljed skleroze sudova sa ili bez psihičkih ispada. U grupu bolesti koje se liječe ginkom spada i Alzejharmerova bolest, a zbog djelovanja ginka na krvne sudove preporučuje se i kod impotencije.
Sve u svemu svestrani liječnik našeg krvožilnog sustava kojim hranimo mozak. A kad nam hrana stigne do mozga možda pomogne da svi postanemo bezazlene plavuše umjesto homo sapiensi – tzv uništivači grane na kojoj sjedimo – naše uboge planete.
Posebno je korisno imati svog ginka da nas na ovo podsjeti, a u ljeto mu prorijediti lišće, osušiti, smrviti u prah i i tim prahom zaprašivati mozak (kroz usta naravno).
