biljoteka
subota, 23.05.2009.
BABIN ZUB ZA DOBAR LJUB
Poetama se vjerovatno od ovog pjesničkog naslova digla kosa na glavi, ali koristim pravo na pjesničku slobodu po uzoru na turbo folk pjesnike i njihove sljedbenike kojima nam mediji blagougodno pune uši. Tako punih ušiju naši pastiri i pastirice, vrlo daleko od Gundulićevih pastoralnih likova, napasaju svoja malobrojna stada po livadama, (Farma)ma, a bogme i po gradskim ulicama.
I dok je ulično Farmaerstvo u modi uz gole stomake, gole grudi, gole noge i goli mozak, oni malobrojni stočari, osiromašeni krizom za razliku od bogatih mesara, manje goli, a više bosi, izbjegavaju po livadama babin zub.
Ovaj zastarjeli naziv prati ljekovitu biljku Tribulus terrestris L. iz vremena kad su babe imale zube koji su ličili na krnjatke. Iako još uvijek ima i takvih baba (i deda naravno) turbo folk babe koje pratimo u medijima (uz duboki naklon i zahvalnost medijima) imaju krnjatke uvučene u prekrasne navlake. Samo stomatolozi i one (i oni) znaju na što liče ti krnjatci bez navlaka i na šta im liče vlasnici bez navlaka. Ma nije mi toliko ni do baba koliko mi je do svih onih mladih pastira i pastirica koji od svojih zdravih zuba kod stomatologa željnih para prave krnjatke bruseći zube za navlačenje navlaka. Žele vještačko po bilo koju cijenu jer im je ljepše valjda od onog što im je majka priroda dala, pa kad već imamo vještačke grudi, vještačke trepavice, vještačke nokte, vještačku hranu što ne bismo imali vještačke navlake na vještački proizvedenim krnjatcima.
Svaka čast zubodjelstvu na postignućima i dostignućima zbog kojih bezubi mogu glodati kosti i krckati orahe, ali malo liječničke etike ne bi bilo na odmet kad se od zdravog zuba pravi krnjatak.
Naša uboga biljka zvana babin zub neće dobiti navlake. Njeno sjeme jednostavno bode bose pastirske tabane, a stradaju i kopita i papci glavnih glumaca pastorale. Pored toga ova biljka je otrovna za stoku u tolikoj mjeri da kad dođe do trovanja 30% oboljele stoke ugiba.
Ta otrovna biljka se ipak smatra vrlo ljekovitom još od vremena starog Avicene (980 – 1037) koji je koristio babin zub za liječenje tumora, gnjojnih čireva, za tjeranje mokraće, izbacivanje kamena iz bubrega i mokraćnog mjehura. Babinim zubom se liječila i gonoreja, sifilis, slabost, krvavi proljevi i tako to. Da biljka izaziva fotosenzibilnost otkrilo se tek kasnije.
Danas nauka od svega toga potvrđuje samo jedan podatak, a to je izuzetno diuretsko svojstvo biljke. Na tom svojstvu se od 1977. zasnivalo istraživanje bugarskih stručnjaka koji su dobacili i malo dalje. Pokazalo se da vrlo utiče na jačanje spolnog nagona, impotenciju, frigidnost i neplodnost oba spola! Ooooo, lijepo!
Od tog vremena se proširila pandemija ( kako lijepa popularna riječ!) preparata na bazi ove biljke i nude se sa svih strana svijeta u svim mogućim oblicima i na sve moguće načine.
Naime, skrušeno moram priznati da je ovaj put nauka nadigrala prirodu. Biljka u prirodnom stanju se ne preporučuje za upotrebu zbog otrovnosti, pa je sigurnije koristiti farmaceutski preparat nego biljku. Koji od svih tih na tržištu je najpraviji ne znam. Uglavnom ostaje deviza za pamćenje: babin zub za dobar ljub. Možda je neka farmaceutska kompanija i otkupi?
Živjelo vještačko!
Ovaj put, samo
