Neki dan zove jedan usplahireni otac pitajući da li imam biljku bijelu radu jer mu je u pitanju zdravlje djeteta. Po nazivu biljke vidim čovjek potražio travara u Srbiji i travar mu ispisao spisak bilja navodeći i bijelu radu. Čovjek nesklon ekavici pokušao je i s belom radom, pokrstivši je opet u bijelu, pa kad sam mu bijelu radu pretvorila u babu janju nije povjerovao i krenuo u potragu za ozbiljnim biljkarom.
Ljepši naziv tratinčica uvijek me zavede na crtić u kojem japanska buba zvana Buba san pjeva: „Tratinčice, tratinčice, ti mirisni cvijete....“, a kako znam da baba janja ne miriše uvijek mi je ostala zagonetka na koji cvijet je Buba san mislila. A-sa!
U književnosti, pak, opisi prirode vežu se za „mirisne livade pokrivene cvjetovima krasuljka“ i dok nisam otkrila šta se krije pod tim imenom zamišljala sam neko prekrasno cvijeće koje postoji samo u književnosti.
Iz jedne od književnosti, pretočene u poznatiji film „Veliki Getsby“ još mlad i lijep R. Redford pati za svojom Daisy, a pitanje je da li bi patio kada bi se ona zvala Baba Janja.
A ipak, od svih tih lijepih naziva, nekako mi je najdraži upravo ovaj, jer ko je vidio da se od bijele rade, tratinčice, krasuljka ili dejzija pletu cvjetni vjenčići. To se uvijek radilo od baba janje, a pogotovo ne od Bellis perennis L.
Jer kad Bellis perennis razložite na sastavne dijelove dobije se sasvim drugi vijenčić, npr.
To je vjenčić tzv. belisaponina, odnosno njegova strukturna formula za koju su trud i rad uložile Đ. Tarle i E. Kosi-Ćulibrk proučavajući cvjetić koji su najčešće u djetinjstvu brale i od njega plele vjenac.
Jer baba janja posjeduje mudrost jedne babe koja osigurava ravnotežu prirode. Otkriveno je da baba janja proizvodi vapno u tlu na kojem raste i da se isključivo pojavljuje na zemljištima siromašnim vapnom.
Nekad na dobrom glasu, u vrijeme kad su mudrost dijelile babe, a ne marketing, ne samo da je korištena za salatu, nego je pripremana kao prilog uz meso čime se relaksirao želudac. Malo nagorkog ukusa, često se pripremala u kombinaciji s listovima maslačka.
U narodu koji se nije odrodio još uvijek se koristi za proljetno čišćenje krvi, za komplikacije respiratornog sustava, za reumatične bolove, preobilne menstruacije, a vjeruje se i da može spriječiti upalu porebrice, olakšati glavobolje, potres mozga, lumbago, uboje, ukočenost i iščašenja. Za ove prilike koristi se čaj ili vino od svježe biljke.
U litar vode se ubaci 40 grama biljke, lagano dovede do ključanja, ostavi se da lagano vrije još 2 minute, poklopi na 10 minuta, procijedi i pije što topliji čaj.
Onima koji koriste vodu samo kad su prljavi nudi se bijelo vino u kojem su 24 sata boravile dvije šake svježe biljke. Pije se jedna puna čaša ujutro.
Baba janja je i jedna od tri biljke koje homeopatija propisuje za liječenje rana, čireva, krasta i ekcema. Druga je arnika ili brđanka, zaštićena poput medvjeda, a treća je neven.
A oni stručni vjenčići u sadržaju babe janje, saponini i flavonidi, pokazali su antimikrobno djelovanje na izvjesne mikrobe kojima smo izloženi, pa ako ne znate koji mikrob ste svezali, a često ne znate iako znate da jest neki, vratite se branju buketića baba janje. Biljka mudra... i jeftina. Košta jedan izlazak na livadu udaljenu od puta.
Post je objavljen 20.10.2008. u 17:43 sati.