Bijeli Vuk
nedjelja, 12.10.2014.
Bez pameti (3 života)
Život prvi
Veliko prostranstvo
Mogu gdje hoću
Vaše veličanstvo
Pronašao sam put
Bio je jedini pravi
Bio je
U mojoj glavi
Ne uči me
Ne govori mi
O svemu znam sve
Bez pameti
Život drugi
Bio sam na ulici
Šetao od kraja do kraja
Bio sam u prilici
Da postanem anđeo
Fantastičnog sjaja
Okamenjen sam
Ostao ležati
O svemu znam sve
Bez pameti
Život treći
U kući sam ljubavi
Kupujem poklone sreći
Kupam se u mrtvoj krvi
Razum sam izgubio
Svaki smisao pobijedio
Ne uči me
Ne govori mi
O svemu znam sve
Bez pameti
Godine
Godine prolaze. Čini nam se da je svaka godina više-manje ista. Bez pomaka, bez ikakvih noviteta i imalo volje da se išta promijeni na našoj „glazbenoj“ sceni. Dakako da to nije istina, ali nećemo se baviti sadašnjosti na taj način. Da bi sadašnjost bila sadašnjost mora imati svoju prošlost, a tko ima prošlost ima i sadašnjost. Stoga iz toga se jasno vidi da manjak kvalitetne glazbe najviše leži u nama i u našoj misli. Društvenoj misli.
Gledajući ljude i njihovo ponašanje, tj. naš biheviorizam možemo dakako iščitati korijene naše „bolesti“.
90-te.
Početkom devedesetih na ovim prostorima započeo je krvavi rat i samim time svaka zahvaćena strana je nastradala i krvarila. Rat kao takav je sukob, kako politički, tako i društveni. Sve prati sve. Sve što vidimo je hranidbeni lanac pa se tako i on kroz povijest ponavlja. Svaka reakcija ima reakciju i obratno. Ono društvo koja je opstajalo prije ovoga je uništeno je i zamijenjeno drugim, što ne znači da se hranidbeni lanac promijenio. Dapače ostao je isti, samo ima drugi naziv, kao sve ostalo što ga prati ima samo drugačiji ime. U takvoj konfuziji koja je možda bila namjerna, a možda i nije nastaje pjesma Bez Pameti. Tu nastaje svemir Majki.
Prvi život
U prvom životu pjesnik može raditi što god zaželi, kretati se kuda hoće, postati što god hoće. Dano mu je sve. Cijeli život mu je podan na pladnju. Mogli bismo ovo interpretirati kao mladost, kao početnu čistu ideologiju gdje čovjek u prozirnom bistrom svjetlu može odabrati. Sistem uz koji može slobodno šetati, biti što želi i živjeti. Gotovo fantastičan, ako ne i utopijski. U njoj pjesnik na kraju bježi u svoj svijet onaj koji je već odabrao. Dakako posrnuo je.
Drugi život
Drugi život donosi patnju, patnju koju je naslijeđena i trajna od posrnuća. Pjesnik je osuđen na ulice, prljavštinu, samoću u beskraju ulica. Time je možda pjesnik htio otkriti da je taj segment njegova života jedno neprekidno putovanje kojem nema kraja, jednolično i surovo. Umrtvljeno tijelo koje je osuđeno na bauljanje. Na kraju stiha ipak dolazi na kraj, a kraj obilježava ruka pomoći. Nažalost čovjek ju odbija i ostaje „okamenjen“ predan svojem hedonizmu i poruzi. Bez pameti.
Treći život
U zadnjem dijelu dolazi do vrhunca i više ne prebivamo u materijalnom svijetu. Od trenutka okamenjenosti ulazimo u mračan i jeziv svijet. Crveni svijet ljubavi i krvi. Vrhunac čovjekove propasti i konfuzije. Sada smo u umu. Metafizika. Treći život je i zadnji život. Život u kojem pjesnik gubi svaki dodir sa stvarnim svijetom i tone u svoj mrak. Možemo ovo protumačiti kao zadnje odredište našeg postojanja, tj. jedno odredište u kojem bismo se lako mogli naći. Pomireni sa svojim sudbinom koju prihvaćamo kao sreću, okupani u mrtvoj krvi sa izgubljenim razumom što je stvarno, a što nestvarno. Pjesnik je izgubljen i život nema smisao, pa bi se moglo reći kada život izgubi smisao, život gubi život. Okaljan, poražen, izgubljen i neuračunljiv.
Život
Promatrajući pjesmu povezao sam ju sa povijesnim dobom. Treći život je kraj jedne ere, jednog desetljeća i sistema. Trojanski konj je uveden u grad u obliku poklona „sreće“, a mi kao ljudi okupali smo se u mrtvoj krvi, tj. krvi koja prati čovjeka od njegovog postanka. Opet smo izgubili smisao, nismo naučili, nismo slušali, bez pameti o svemu smo znali sve.
Zato ova pjesma stoji kao spomenik ljudskoj gluposti, vječna opomena čovjeku osobno i čovjeku koji egzistira u društvu. Pjesnik želi urezati svoje stihove u naš tok, i nacrtati iznimno jaku, moćnu i izopačenu sliku našeg bića koja je veoma realna i uvijek postojana.
