Bijeli Vuk
srijeda, 03.09.2014.
Rebra
Na ovalnom kamenu vidjeh nju
Zemlju, Zemlju šarolikih planina
Prosutu boju s palete na pladnju
Pa se prosuh sa tih žutih strmina
Sa glave bijesnog daždevnjaka
Na tvrdi krevet, u mučnu tišinu
I udari me neka široka ruka
Vražji smijeh, pljunu mi u grudi slinu
Zapeče me, i izgriza mi dušu
Poput kakvog tihog moljca
I njegova kopita po meni jašu
Sve dok se ne pojavi ptica
Ženkog stasa, djevojčina osmijeha
I položi ruku na moja rebra
Tamo otkud je došla, otkud je došla do daha
I žarila me njena toplina, užarenog srebra
I ostavila svoj žig, koji još budno sanjam
Otisak kao u pećinama praljudi
I u mislima si ju kao jastuk uz sebe prianjam
Jer moja rebra za tim žude
Kao što čovjek traži kapljicu vode
Kao što se u jesen sele bijele rode
Toplu ruku ptice slobode
