Bijeli Vuk
subota, 02.08.2014.
Malo Drvo
Što znamo o narodu zvanim Indijancima? Pretpostavljam da svi znamo staviti ruku preko ustiju i proizvesti zvuk „ va-va-va-va “, da vjeruju u duhove, vole vikati i plesati kao divljaci. Sve ovo nabrojano je sasvim krivo uvjerenje, dapače ovakve stvari nemaju veze s tim narodom. Usprkos takvim banalnim prijevodima i karakterizacijom ipak smo upoznati s njihovom patnjom koju su prouzročili prvi doseljenici. Sa sobom su donijeli bolest i smrt, pa znamo da Indijanaca danas ima iznimno malen broj. No kakve to veze ima s knjigom koju ću vam ukratko pokušati opisati i navesti vas da odvojite svega par sati da ju pročitate? Mogu vam reći da nema uopće veze, a opet da uvelike obuhvaća sva praznovjerja i činjenice gore spomenute.
„ Malo Drvo „ napisao je Forrest Carter 1976. godine. Carter nas uvodi u svijet dječaka koji je u malenom roku izgubio svoje roditelje. Sa samo četiri godine pod svoj krov uzeli su ga baka i djed koji su podrijetlom iz plemena Cherokee. S njima proveo je mnoge godine u kojima je naučio ono što smo mi odavno zaboravili. A što smo mi to zaboravili, a da taj dječak po imenu Little Tree (Malo Drvo) uspio naučiti i shvatiti u tim godinama odrastanja uz djeda i baku?
Knjiga i njegov glavni lik pruža uvid u stvarnost. Stvarnost koja se dešavala za vrijeme velike depresije u američkom društvu 30-tih godina. Zato ova knjiga nema velike veze sa netaknutim i tek upoznatim svijetom Indijanaca, već u dobu kada su oni živjeli povučeni u rezervatima ili zabačenim dijelovima američkog pejzaža. Samim time taj narod je već uvelike promijenio svoj način življenja i same kohezije unutar šire zajednice, tj. demokracije, pa tako ne možemo ovu knjigu svesti na bazični pojam Indijanaca kakvim ih stereotipno smatramo. U ovom djelu Indijanci su uobičajeni stanovnici omanjeg grada koji su uvelike prilagođeni načinu življenja uz naravno naznake i način života koji se nekada imali. U tu prilagodbu računamo korištenje novčanih sredstava za preživljavanje, korištenje modernih sredstava, naučavanje u pisanju i čitanju (obrazovanost), crkveni nauk. Zato vas upozoravam, ako tražite idiličnu sliku malog šatorskog naselja usred šume, nepoimanje posjeda (ideja posjedovanja), nativnog govora i mirnog života grdno ćete se prevariti jer ova knjiga ne pruža idealistički prikaz. Već suštinski i golo prikazuje život dječaka, djeda i bake u vrijeme bijelog čovjeka.
Ta stvarnost također donosi i drugu stranu, a to je stvarnost koju indijanci nisu zaboravili usprkos tolikih godina izgnastva i maltretiranja. Pošto knjiga drži veliki komad kolača kojem pripada materijalni svijet u kojem su junaci priseljeni živjeti, ona istodobno daje uvid u spiritualni život duboko povezan sa prirodom. A to je ono što smo mi zaboravili.
Malo Drvo uvest će nas i u taj svijet ispunjen duhovnošću. S njime proći ćemo sve ono što danonoćno propuštamo, a to je drugi dio kolača koji ćemo slasno s njime pojesti. Duhovni svijet. Upustit ćete se u majku zemlju „ Mon-o-lah “. Zaronit ćete duboko u šumu, putovat ćete korijenjem koje nikada ne prestaje zaranjati, potom ćete izroniti i proviriti glavom kroz bistar potok, zaplovit ćete nebom na vjetru i pticama. Rodit ćete se u proljeće, u ljeti ćete odrasti, sa jesenju ćete starjeti, a sa zimom će vaš duh slobodno lebdjeti na krilima magle. Naučiti ćete da zelena boja nije boja nedozrelosti. Potom ćete naučiti jezik drveća, savladati svoju divlju prirodu i stopiti se sa krajolikom. I možda na kraju dopustiti da vaša duhovna pamet prevlada tjelesnu. Na kraju opet ću vas opomenuti. Forrest Carter nije napisao bajku sa sretnim završetkom, za mene osobno ova knjiga nema sretan niti tužan kraj. Rekao bih da ova knjiga nosi vrijedne misli, opomene i paske koje će vas zasigurno zaboljeti. Zato zaboravite Indijance koje skaču preko vatre i urlaju, vjeruju u veliki duh Vuka, ili gađaju protivnike sa lukom i strijelom. Pripremite se za razumijevanje i ljubav.
“ Granpa said he seen that and so he knowed. Granpa said ye had to understand. ”
