Bijeli Vuk
ponedjeljak, 28.04.2014.
Urlik
U crnom kutku moje krnje proste duše
Crni vuk, kao oblak u noći se prostire
Zavija u mjedene roge, u vazduh puše
Ko crne zemlje crv glođe, i prozor zastire
Crvenom krvi plovi, podignutim jedrima
Na kormilu urliče, pestima sudbu kroji
Kao što majka dijete oblači, roni prstima
Kroz kožu, korz sjajnu nit, na vratima stoji
Svakim trenom mogućeg sjaja, svjetline
U časku slave i ponosa, čovjeka, bića
Tad vuk zareže, i u nebese urlik zavine
I tijelo zadrhti, krv zavrije i tijelo plamti
Sruše se nade u veličinu, stas, spas
Vuk mijenja kožu, vuk zadire, pamti
