Bijeli Vuk
srijeda, 05.03.2014.
Koplja
Putem gorskog kraja
Gdje se plavetno nebo s tamnim planinama spaja
Na tamno zelenim tijelima gorja
Izniklo su zimzeleni bori i bijele breze
I pogledom na njih duša se grozi
Jer glave su im odsječene
Njihova kosa je na tlu
Liči na ratničku glavu u boju palu
Vjetar i led odnijeli su im krošnje
Sledili i zarobili
Poput miša
Što ga ganja bijeli ris
U gorju grize smrti miris
Čudom mojim, vidim u njima ljude
Što se ujutro bude
Noću spavaju
Snove sanjaju
Mi smo slomljene duše, gola koplja
Izgorena breze snoplja
Gora je jaka, i tlo je stijena
A, mi, mi smo popucala koplja
