Bijeli Vuk
utorak, 29.10.2013.
Fašizam, Brkovi i Brada
- Obrij se izgledaš ko četnik!
- Skini te brkove izgledaš kao cigan!
- Šta izigravaš ti s tom bradom i brkovima?
- Šta se furaš na Srbe?
Tako otprilike možete čuti razne povike u slučaju da imate brkove i bradu ili samo jedno od to dvoje. Zapravo se pitam otkuda takvi povici proizlaze. Sve dok slušam te ljude koji svoja mišljenja i stavove nabijaju meni i ostalim „ bradonjama “ bez srama i stida , ili bilo kakvog poštovanja prema drugom ljudskom biću u ušima mi odzvanja Adolf Hitleri. Adolf usred prepunog Luitpoldhain-a u Nurmeburgu izvikuje svoj koncept Arijevaca kao superiorne rase.
- Što je Nijemac ako nije visok, plav, jak!
- Mi smo temelj ljudske civilizacije!
- Superiorniji smo od svih ostalih!
Eto da bukvalno parafraziram Adolfov koncept. Da li u ovoj priči samo ja vidim sličnost između današnje situacije brkova i brade, tj. odnosa tih ljudi prema istim ljudima koji su bili vjerni i pokorni bezumni sluge jednom pomahnitalom čovjeku? Nije mi jasno kako zapravo ljudi kroz povijest su spremni uvijek osuđivat ljude, nabijat svoj stereotip finog obrijanog muškarca. Kao da nisu svijesni svoje taštosti i zatvorenog uma. Kako je moguće da osobe mogu imat uzak i jadan pogled na svijet, pa zar ne vide da pola ostalog svijeta bez ikakvih predrasuda prihvaća fino zaraslog muškarca. Zar su u Srbiji od jučer popovi briju? Ne vide Makedoniju u kojoj većina muškarca nosi bradu i duge kose? Zar se u zemljama istoka vođe đamija imami također po strogom pravilu briju? Zar su ljudi toliko zaboravili povijest da se ne sjećaju kako su prije katolički svećenici izgledali sve do Crkvenog raskola 1054. godine ? Slijepilo ih je obuzelo, u toj mjeri da čak ne vidi svog susjeda, da od brade i brkove bježe kao vrag od tamjana, samo da bi zadovoljili svoju pakost i glupost.
- Pa dobro meni se to ne sviđa, ružno mi je, ja imam pravo na svoje mišljenje. Ipak živimo u demokraciji.
Pravo ! Demokracija ! To je zadnje što će takva osoba ispucati iz već davno praznog revolvera. Izvući će zadnjeg asa iz rukava. Za mene taj „ as “ ne vrijedi ni pišljive bobe, taj as je za mene nevažeća i suvišna karta koja u deku ne znači ama baš ništa. Karta koju dobijete u pakovanju, znate onu s logom kompanije iz Kine, a u njoj radi dječak od sedam godina za pola dolara satnice da bi mogao prehraniti sebe i sestru. I tako svi ste vi fino uglađeni, obrijani dobili svoju demokraciju, svojeg asa. Ali niste došli do biti demokracije. Ono što se trebali shvatiti jest da demokracija kao sama jest vlast NARODA. Vlast zdravog naroda prije svega, jer kakva može bit vlast ako je narod pun predrasuda, sklon vrijeđanju drugačijeg i nepoznatog. Narod koji prihvaća brkove i bradu, koji cijeni isto dvoje i prihvaća ih kao vrijednost, obogaćuje kulturu naroda. Jer gdje bismo svi stigli fino obrijani, plavih očiju i plave kose ? Mislim da bismo stigli u vrijeme pomahnitalog Alfreda u Luitpoldhain-u.
Neću završiti s negativnom opaskom, već ću vam samo reći dragi sugrađani i sugrađanke, razmislite o čovjeku do vas i ne osuđujte ga na temelju brkova i brade. Radite na Narodu.
Bradonje vi se meni držite, i makar vas osuđivali vi svoje mezimce i dalje uzgajajte!
