31.01.2006., utorak

Pivo dana! Karlovačko svjetlo pivo!

Naši PAKLENI dobro se drže protiv Danske, nadamo se pobjedi, a ja se bacam na novo pivo! Konačno je na red došlo i to pivo. Primjetio sam da su mi mnogi počeli već i zamjerati zašto ga još nisam recenzirao. Recimo to ovako, kad sam ih nešto molio nisu mi htjeli čak ni odgovoriti na molbu, a kamoli pomoći. Drugi su barem odgovorili... ;-( Prebolio sam to i sad ću se konačno izjasniti. Ovo pivo zaista volim. Uživam u njemu! Sve mi na njemu štima-miris, boja, aroma, stajling i meni nezaobilazne čaše! Čaše su meni jako bitne, a serija Karlovačkog najveća je serija čaša koju imam-broji 15 različita modela u tri različite serije! Pitat ćete me što meni kao fanu tog piva znači njihov oscar-iskreno, baš ništa! Što ja time dobivam? Apsolutno ništa. To je njihova nagrada, koju će oni sigurno dobro naplatiti. Neki znak kvalitete jest, no on meni ništa ne predstavlja. Meni je važno da ta piva meni odgovara. Da mi oštrina nije preizražena, aroma dobro podešena, boja oku ugodna i da se tradicija, kao ekvivalent kvalitete, ne mijenja za veće tržište, kao ekvivalent zarade. Neka mi oni proizvode pivo koje će mene oduševiti i bit ću im vječno vjeran. Sve su se te stvari jako dobro posložile u ovom pivu! Ja sam inače pristaša njemačke pivkse tradicije, njihova su mi piva nešto posebno, zato mi najviše odgovara naše Velebitsko, ali Karlovačko se čvrsto drži uz njega! Odgovara mi njegova slatkoća koja je definitivno glavno obilježje ovog piva. Ne pretjerana, već blaga, ugodna slatkasta aroma, daje mu osobnost koja se pamti! Također mi odgovara njegova blaga, al ipak prisutna gorčina. Boja je baš po mjeri za jedan lager-prekrasna zlatnožuta boja, ako mene pitate, upravo tako bi svaki dobar lager morao izgledati. Mala zamjerka jedino za nijansu preizraženu kiselkastu koponentu u mirisu, no možda je ona bitna kao protuteža slatkastoj aromi. Sa svojih 5,4% alkohola spada u srednje jaka piva pa ga ne će uzeti ljubitelji jačih piva. Karlovačko je idealno pivo za jesensko doba. Blaga slatkoća ljeti i nije omiljena osobina, ali se zato na jesen idealno uklapa i u pejzaž i na moj stol. Odat ću vam jednu tajnu-na desktopu mi stoji njihov walpaper, a također koristim i njihov screensaver-možete ih i vi skinuti na njihovoj službenoj stranici. Jednostavno mi taj njihov imidž odgovara. Najveći plus, od sviju naših pivovara, dobivaju za čaše! Često uvode neku novost u taj segment pivarstva, no nikako da ponude prodaju na svojoj web stranici-za to dobivaju minus kao i sve pivovare u Hrvatskoj. Ako se ikad desi da netko od njih zaluta na ovaj blog, nadam se da će to kao prvo promijeniti i ponuditi ih na kupnju ljubiteljima pivske kulture! Cheers

- 19:02 - Još čekaš??? (15) - treba ti nešto za pod čašu - #

30.01.2006., ponedjeljak

Što imaju pivo i medeni mjesec zajedničko?

29.01.2006., nedjelja

Pivo dana! Ožujsko STRONG!

Kad je u pitanju Strong riječ je o jedinstvenom domaćem pivu iz jednostavnog razloga što je to jedini hrvatski lager bock-dakle dvostruko sladno pivo donjeg vrenja-dvostruka sladnost osigurava mu jačinu i punoću, odatle poseban okus i 6,5% alkohola, a lager ga opisuje kao pivo donjeg vrenja-za razliku od alea koje je pivo gornjeg vrenja, a jednako tako to znači da je riječ o pivu koje se servira hladno i odstaja na hladnim temperaturama. Miris ovog piva je iznenađujuće ugodan, nešto jači od normalnog Ožujskog, ali se zato u njemu ne sjeća ona odbojna gorčina, već je prikrivena osebujnom aromom piva. Prilikom točenja iznenađuje lakoća formiranja kompaktne krune, no ona se na žalost kao i kod većine lagera brzo razilazi. Pivo je crvenozlatne boje, jake i jedinstvene arome koja s vremenom dobiva na gorčini, ali ne pretjerano. Po meni je ovo znatno bolja verzija inače lošeg Ožujskog, no pri tom moram napomenuti, da usprkos mom iznenađenju u kvaliteti ovog piva, moguće je da je moj donešeni sud kompromitiran nisko postavljenim kriterijima uoči degustiranja. Malo sam pročitao što su ljudi pisali po forumima kad je pivo plasirano na tržište i po očekivanjima mnogi su bili fascinirani većom količinom alkohola i jednako tako mnogi su primjetili da je riječ o boljoj inačici standardnog Ožujskog piva. Bio je to izrazito dobar marketinški potez Zagrebačke pivovare jer su tržištu ponudili jaču varijantu lagera. Na malom tržištu kao što je Hrvatska rjetko se može naći posebno pivo, a bock lageri spadaju upravo u tu skupinu piva-posebna piva koja svoje fanove nalaze među znalcima, upravo smo zato zakinuti za ta dobra piva jer naše je tržište jako malo, a pravih znalaca ima još manje. Logično je da pivari ne ulaze u velike investicije i nove projekte plasiranja novih piva kad tržište to ne traži. Nismo zahtjevno tržište to je očito i zbog toga pijemo piva kakva pijemo. Moj pesimizam glede tog problema morao je prije ili kasnije izaći na vidjelo, no tješi spoznaja da neki ljudi primjećuju sve veći interes pivopija za novim pivama te nam daju na izbor sve više dobrih piva. Tako ćete u većim trgovačkim centrima moći kupiti nekoliko izuzetno kvalitetnih piva, jedna od većih i boljih ponuda na raspolaganju vam je u Konzumu na Črnomercu gdje ja jedva čekam ponovno otići sa barem stotinjak kuna i nakupovati desetak kvalitetnih piva. Taj dan će definitivno doći, no trenutno sam malo na knap s lovom, pa ćete njihove recenzije morati malo pričekati... Ako je netko nestrpljiv, odite tamo i kupite La Trappe nizozemsko Trapist pivo, a što je još bolje imaju ga u dvije verzije Dupple i Triple. Kušajte pa vidite. Za kraj-ne bih ja bio ja, kad se ne bih osvrnuo na nedostatak originalne čaše koja bi morala biti neizbježan marketinški hit uslijed plasiranja novog piva. Taj segment naši pivari još uvijek ne shvaćaju kao profitabilan potez pa su kolekcionari još jednom zakinuti, a ja ogorčen i dajem im jedan ogroman minus zbog toga. Još veći minus dajem im jer su na svojoj web stranici prikazali kako bi ta čaša morala izgledati, ali samo kao reklamni plakat, a ne i kao stvarni objekt divljenja. Kao rezime navest ću da je pivo zgodno popit, upravo iz razloga što nudi nešto posebniji doživljaj, no izostanak čaše i gorčina koja pred kraj ipak postaje nešto prenaglašena, ruše moje prvotno očaranje ovim pivom. Cheers

- 15:09 - Još čekaš??? (19) - treba ti nešto za pod čašu - #

27.01.2006., petak

Pivo dana! Beck's pivo!

Prije nego se posvetim pivu, htio bih vam spomenuti moju Beck's seriju čaša. To je jedna od najjedinstvenijih i najprekrasnijih serija koje posjedujem! Njihova raznolikost očituje se u različitosti grba i oblika, a za tu jedinstvenost sam izdvojio prilične novce. Da bi danas mogao uživati u njma platio sam skoro 200kn što uključuje transport i cjenu čaša, no ni tren nisam požalio tu odluku. Meni su te čaše posebno prirasle srcu. Ako imate neku koju ne vidite na slici, bio bih presretan kad biste mi je poklonili! Pa krenimo od samog početka. Riječ je o njemačkom oštrom i suhom pilsneru koji se tradicionalno proizvodi po pravilima Reinheitsgebota iz 1516. godine. Gotovo je pravilo, kad uzmete njemačko pivo u ruke, pivo koje se prizvodi po tom zakonu, možete biti sigurni da pijete kvalitetno pivo. Razlika koja je ipak primjetna, čisto je subjektivne prirode. Oko njemačkih piva možemo raspravljati ovako i onako, no bottom line is da su to nadasve kvalitetna piva koja drže do svoje duge tradicije. Riječ je o jednoj od najjačih svjetskih pivarskih nacija pa su im i piva takva. Beck's je pivo kod kojeg odmah znadete što ćete dobiti. Pivo je izuzetno svježeg hmeljanog mirisa, svjetlo zlaćane boje, blago gorke arome sa suptilnim naglaskom na hmeljnoj bazi. Jedno je od onih piva za koje odmah znate da mu je cilj osvježiti i zadovoljiti ukus širokog društva i u tome nimalo ne grješe, no to mu je i najslabija točka. Pivo je stvoreno i reklamira se kao pivo za mlado urbano društvo sa kojim ćete svijet doživjeti kao ljepše mjesto, ili nešto u tom stilu što se dade iščitati iz njihovih reklama. Želite li takvo pivo, ovo je definitivno pravi izbor za vas. Ne ćete biti njime razočarani ni u kojoj situaciji. Kao i svaki drugi pilsner, sa svojih 5,0% alkohola, idealan je za okrepu, za utažit žeđ u ljetnim vrućinama, za umirit jezik nakon začinjene hrane, za utješit dušu nakon propale večeri! Ali to je sve što nudi, nema tu ničeg spektakularnog, ničeg jedinstvenog, ničeg izuzetnog. Beck's je pivo kojem reklama osigurava prosperitet, a tradicija prednost. Moderan dizajn, neokomercijalan pristup potrošaču, prihvatljiva cijena i monden karakter privlače mlade ljude što njegovi tvorci jako dobro znaju iskoristiti. Za pravog pivoljupca to nije uvijek dovoljno, što ne znači da i oni povremeno ne pribjegnu izboru kao što je Beck's. Cheers

- 13:00 - Još čekaš??? (7) - treba ti nešto za pod čašu - #

26.01.2006., četvrtak

Pivo dana - ma zaboravite - pivo koje NE SMIJETE čak ni kušati! - K PLUS PIVO!

Za početak moram čestitati našim rukomentašima koji su preko Portugala sasvim ozbiljno i disciplinirano krenuli prema još jednoj medalji u nizu! Negdje pred kraj poluvremena, kada sam shvatio da od mojeg učenja danas ne će biti ništa, odlučio sam pod poluvremenom izletjeti van i na brzinu kupit koju pivu, jer su mi zalihe presušile. Uletim ja tako u Konzum i uzimam jedan Becks, jedno Ožujsko Strong i dva Karlovačka-bit će recenzija ovih dana! Da bi došao do još jedne police gdje obično znaju držati i pokoje posebno pivo, no nije bilo ničega, ali malo se premišljajući ipak sam uzeo i jedno malo K plus pivo-bočica od 0,25L dođe nekih 2,24kn pa odlučih pokušati. Čuo sam već svakakve komentare na to pivo, a svi tipa da ne valja, da je sama voda, da ovo da ono. Pa reko, kad već imam pive s kojima ću je moć zalit i oprat, da pokušam i ja. Ljudi moji, molim vas, nemojte biti naivni poput mene! Stvarno nema potrebe probati baš sve na čemu stoji natpis pivo! Ovo što sam ja danas probao nema apsolutno nikakve veze sa pivom! Do sad sam svašta pio, no čak ni ono najgore pivo nema okus poput ovog. Kod lošeg piva, osjeti se barem kakav takav okus koji te podsjeti na to da piješ pivo, no kod ovog čak ni to nije slučaj. Tu se ne osjeća ni trunka hmelja. Boja je nešto poput vode obojene sa nekim žuto-smeđim pigmentom, a miris je katastrofalan, smrdi za poludit. Čim sam ga otvorio, kupih twist off verziju, osjetio sam neki jako čudan miris i istog trena sam znao da ću požaliti ovo što radim. Nisam odustajao. Odlučio sam biti hrabar i kušati barem gutljaj ili dva. U tim trenucima naši su PAKLENI ponovo povečali prednost nad Portugalcima pa sam odlučio i ja biti hrabar! Kako sam približavao čašu ustima, miris mi je bio sve odbojniji, ipak sam povukao jedan oveći gutljaj, a kad sam osjetio taj okus... Zaboravite željezo u ustima, čak ni ono najhrđavije nema tako odvratan okus. KATASTROFA! Ljudi moji pa to nije pivo! To je nešto... nemam pojma kaj to je, al pivo definitivno nije! Ako mi itko ikad više u životu ponudi to pivo, ma može mi nudit svu lovu ovog svjeta, al ja to više u svojim ustima okusit NE ĆU! Da bi stvar bila gora, čak sam se odlučio držati pravila da jedan gutljaj nije dovoljan za konačnu dijagnozu, kad ono drugi – ponavljam D R U G I- je bio još i GORI! Nevjerojatno-moja blesava naivnost! Koje gluposti ja probam i još si mislim pa možda nije tako loše. Strašno. Nemam rječi! Nemojte ponavljati moju pogrešku! Zato i pišem taj blog da vi ne bi morali izvoditi gluposti poput mojih! Srećom sam imao otvoreno Karlovačko i na brzinu sam usta isprao od tog nusproizvoda. Barem mi je to pošlo za rukom, no morat ću otvoriti novo, jedno nije dovoljno. Na kraju tog eksperimenta, pogledao sam odakle to pivo, kad ono proizvodi i puni se u PIVOVARNI LAŠKO d.d. u Sloveniji. Sad kad to znam, ma sramota, jedna tako ozbiljna pivovara, a u stanju su za Konzum proizvoditi takvo sranje. Nevjerojatno. Ne ću ulaziti u analize što je sve Konzum ili nije učinio dobro za našu ekonomiju, no neka ih bude sram, ako su na ovaj način htjeli ljudima ponuditi jeftino pivo. Nemam više komentara. Sav sam se umorio vršeći ovaj eksperiment. Koštao me barem dva dana života i moram ih nadoknaditi nekako, a najbolji će način biti da pod hitno otvorim još jedno Karlovačko i isperem ovaj ogavan okus iz ustiju, al prvo ću oprat zube i pojest malo češnjovke i pogledati imam li možda još nešto jače u frižideru. Sve ću sad utrpat u želudac, samo da mi se ovo ispere. Ps: sjetih se za nadodat, na ovom pivu čak ni etiketa ne podjseća na pivo. Strašno kako loš proizvod kod nekog može proć pod pivo. To je samo još jedan dokaz koliko je potrebno ukazati našim ljudima da pivo zaista može biti izvor zadovoljstva i ugode. Sada sam totalno deprimiran. pps: na strani Konzuma provjerite koje vam još K plus proizvode nude, al za recenzije tražite nekog drugog, ja odustajem! Nemam čak ni snage nazdravit sa vama... cheers – uh . . . jedva! ;-(

- 19:14 - Još čekaš??? (11) - treba ti nešto za pod čašu - #

25.01.2006., srijeda

The Beer Prayer

Our Lager, which art in barrels, hallowed be thy drink, Thy will be drunk, (I will be drunk?), at home as in the tavern. Give us this day our foamy head, and forgive us our spillages, As we forgive those who spill against us, And lead us not to incarceration, but deliver us from hangovers, For thine is the Beer, the Bitter and the Lager, Forever and ever. Barmen. I lijepo molim-svaku večer prije spavanja dva put se pomoliti i jednu svijeću zapaliti! Tek tada možete poći spavati! Amen Cheers

- 16:26 - Još čekaš??? (10) - treba ti nešto za pod čašu - #

24.01.2006., utorak

Pivo dana! Guinness i njegove inačice!

Ovaj post pišem da ne ponovite moju pogrešku i nadobudno uletite u neki birc te naručite Guinness misleći da ćete popitit nešto spektakularno. Ako to zaista očekujete, jedina mogućnost da to dobijete jest da snagom uma zavarate vlastitu percepciju i dadete se dobro zavesti konobarevim pohvalama tog izuzetnog piva. Pa krenimo redom. Zašto Guinness u bircevima, premda točen, nije jeziku ugodan kao onaj kupljen u limenci u nekom lokalnom dućanu? Neki stoposto siguran odgovor na žalost vam ne mogu ponuditi, no mogu vam dati razmišljanja razmijenjena sa kolegama pivopijama. Da Guinness kod nas nije ni do gležnja onom iz Dublina, opće je poznata stvar. Ista je stvar i sa Guinnessom iz njihove podružnice u Londonu. Razlog tome leži upravo u vodi! Voda iz rječice Liffey nadomak St. James Gatea-adresa je to na kojoj je smještena je smještena izvorna pivovara izgrađena 1759. godine od strane Arthura Guinnessa-glavni je razlog posebnosti izovrnog Guinnessa! Jendaka je situacija i sa točenim Guinnessom kod nas. Sam Bog zna odakle dolazi inačica tog irskog nektara koji se poslužuje u našim bircevima pod izlikom izvornog irskog Guinnessa, prema licenci se naime puni u pedesetak zemalja diljem globusa, od čega između ostalih i u Nigeriji, Maleziji, Kamerunu, Gani i Jamajci. Prvu i najbitniju razliku smo tako rješili! Moram priznati da ne mogu znati ni odakle nam dolazi Guinness u limenkama, no ono što mogu jest još jednom vjerovati svojem nosu. Ako naime, između te dvije inačice kvazijednakog piva, moram izabrati ono bolje, onda ću definitivno sve palčeve podići u čast Guinnessa u limenci! O posebnoj tehnici točenja tog piva i njegovoj nitrogenizaciji bilo je govora kod Kilkennya pa to ponovite u prethodnom postu. Još jedna bitna napomena vezana za točeni Guinness-ako vam u bircu posluže Guinness čija pjenušava kruna će se raspasti prije nego vam ga stave pred nos, bacite im i tu čašu i tu vodu u facu i recite im da si ga zabiju kamo god znaju-riječ je tu o razvodnjenoj sramoti koju se usuđuju nazvati pivom! Guinnessova najbolja karakteristika je da čuva svoju savršeno krunu tako dugo dok ne ispraznite otprilike polovicu čaše, do tada ćete svu pjenu popit, a ne će se ona povuć. Birc u kojem ja naručujem točeni Guinness sigurno si nikad ne bi dozvolio da posluži razvodnjenu verziju nijedne pive, no čak ni oni, ne svojom krivnjom, nisu u stanju ponuditi točenu verziju ovog piva izuzetnih osobina. Meni osobno njegova je gorčina preizražena, što ni u kojem slučaju ne bi smjela biti dominanta osobina ove pive. Njegove specifične karakteristike trebale bi biti puna kremasta aroma, kompaktna dugotrajna kruna, neprozirna crna boja i postojan karamelozni miris! Gorčina je naravno u svakoj pa i onoj dublinskoj verziji prisutna pa za Boga miloga govorimo o pivu, a ne o vodi. Apsolutno svako pivo mora imate izvjesnu primjesu gorčine u sebi hmelj je prvi razlog prisutne gorčine, a drugi razlog jesu sulfati iz vode. No, u slučaju kad gorčina nadvlada karamelozni okusovog izvanrednog piva, znajte da ste zakinuti za pravi osjećaj uživanja u njemu! Guinness je najpoznatiji predstavnik stout piva, jakog tamnog piva koje se pravi sa visokim postotkom tamnog pečenog ječma u smjesi te se zahmeljuje malo jače od ostalih piva da bi se dobio osobit okus tog piva. Osjećaji koji vam naviru kad otvorite limenku kvalitetno rashlađenog Guinnessa iz vlastitog hladnjaka su neopisivi. Doslovce čujete pjenušanje pive u limenci. U trenutku kad vam počne pjena navirati iz limenke, izbezumljeni je počnete srkati, bojeći se za svaku kap koja bi pritom mogla otići u zaborav! Zaista nešto neopisivo! Najbolji je kad ga se ohladi na temperaturu od nekih 3°C i kad ga se odjednom istoči cijelog u jednu čašu-moram pod hitno nabavit novu čašu za držat je u Zagrebu-sve koje imam su mi doma-strašno!Btw-jeste li znali da limenka zapravo sadrži 440mL zapremnine, a ne 0,5L? Ta mi se mjera ne uklapa ni u jednu sliku, Engleska pinta iznosi 0.56826125L, dok je Američka pinta 0,473176475L... Zaista čudno-morat ću malo bolje to istražiti! Toliko o Guinnessu za danas, već mi se polako čaša prazni pa ću morati skočiti po novi-do iduće zgode! Cheers

- 21:07 - Još čekaš??? (16) - treba ti nešto za pod čašu - #

22.01.2006., nedjelja

Jedna od najboljih anegdota iz legendarne serije:

One night at Cheers, Cliff Clavin explained the "Buffalo Theory" to his buddy, Norm. ˝Well ya see, Norm, it's like this. A herd of buffalo can only move as fast as the slowest buffalo. And when the herd is hunted, it is the slowest and weakest ones at the back that are killed first. This natural selection is good for the herd as a whole, because the general speed and health of the whole group keeps improving by the regular killing of the weakest members. In much the same way, the human brain can only operate as fast as the slowest brain cells. Excessive intake of alcohol, as we know, kills brain cells. But naturally, it attacks the slowest and weakest brain cells first. In this way, regular consumption of beer eliminates the weaker brain cells, making the brain a faster and more efficient machine ! That's why you always feel smarter after a few beers.˝ Cliff Clavin Što zaključujemo-ako je Cliff upravu, a mora biti jer Cliff je ipak legenda, svako popijeno pivo čini naš mozak bržim, a nas time i pametnijima! Cliff nam eto daje još jedan razlog za popit svako večer barem jedno pivce, ja ću sad otvoriti jedan Guinness, ali onaj iz limenke-kvalitetniji je od Guinnessa u boci-vidi poost o Kilkennyu-te ću na taj način po Buffalo teoriji sutra biti još malo pametniji! Cheers

- 20:09 - Još čekaš??? (8) - treba ti nešto za pod čašu - #

Pivo dana! Amarcord La Puténa!

Što reći o pivu tako posebnom kao što je Amarcord, možete napisati što vam god padne na pamet i sve će biti točno. Pivo je posebno sa koje god perspektive ga promatrali. Krenimo od najočitijeg, boce. Sva Amarcord piva, a ima ih četiri Efigoun, La Mi Dona, La Puténa i La Tabachéra, buteljirana su u specijalnim bocama koje me podsjećaju na ručne granate iz starih ratnih filmova, na jednom bi kraju imale držač, a na drugom bi bile zadebljane, tako nekako izgleda i ta boca. Kockasta je oblika sa specijalnim zatvaračem tako da vam se ne zrači kad stoji u boci. Premda je za svaku pivu najbolje otprve je istočiti u čašu, kod nas na moju veliku žalost nemaju originalnu čašu za tu pivu, pa je točite u čaše krivih brandova. Ne samo da pritom ne pijete iz originalne čaše, nego čaša ni oblikom ne liči na original pa se pri ispijanju sigurno gubi onaj pravi osjećaj. La Puténa je crvena piva izrazite osobitosti, što je slučaj sa svim Amarcord pivama. Ta serija piva, izvorno proizvedena u maloj pivovari u Riminiju u Italiji, kreirana je u čast velikog talijanskog redatelja Federica Fellinija pa su tako i nazivi piva posuđeni od njegovih najupečatljivijih karaktera. Svakom pivu na taj se način pripisuje specifičan karakter kojem su tvorci bili izuzetno dosljedni pri procesu proizvodnje. La Puténa je piva koja utjelovljuje putene strasti. Sve vezano uz tu pivu upućuje na taj segment osobnosti-na etiketi je naslikana gola žena sa naglaskom na grudima, etiketa je crvene boje, pivo je nježne i trajno postojane arome, upečatljivog mirisa i doslovce se topi u ustima. Ovdje je riječ o dvostruko sladnom lager bock (lager znači da je riječ o pivu donjeg vrenja na hladnoj temperaturi, a bock znači da je riječ o jačem pivu, sa više od 5% alkohola) pivu što mu osigurava specifičnu aromu i povećani udio alkohola od 6,5%. Pivovara u Riminiju kupljena je od strane pivovare Spring srl sa sjedištem u Falcianu, u Republici San Marino tako da se danas ta piva vodi pod njihova piva, no njezina upečatljiva povijest i dalje na njoj ostavlja traga. Tako posebna piva mora biti vrijedna kušanja, moja preporuka bi bila da požurite u prvi birc koji nudi tu pivu te ju što prije kušate, rijetki će reći da ih je razočarala! U Zagrebu je drži Tolkien's house-birc na Gornjem Gradu-svakom pivoljupcu dobro znan pa hitro tamo po svoj Amarcord! ps:na žalost nisam uspio pronaći sliku originalne čaše, al je možete pogledati na sljedećem linku.. Cheers

- 16:29 - Još čekaš??? (2) - treba ti nešto za pod čašu - #

21.01.2006., subota

Voda naša svakidašnja!

Zapitajte ljude na cesti i velika će većina kao sastojke za pivo nabrojiti hmelj i eventualno će koji bolji znalac spomenuti ječam i pšenicu. Morate naletjeti na stvarno velikog ljubitelja da vam spomene slad, za kvasac će vam reći neki inženjer, a vodu će vam malo tko spomenuti. Žalosno, jer VODA JE, osim što je izvor života, NAJBITNIJI SASTOJAK PIVA! Bez vode ne bi bilo pive! Najvećim djelom pivo se sastoji upravo od vode. Njezina svojstva pa i mane ostavljaju traga na kvaliteti pive pa je tako kvalitetna voda neophodna za dobru pivu! Najbitnija su 6 glavnih iona: bikarbonat ( HCO3[-]), natrij (Na[+]), klor(Cl[-]), kalcij(Ca[2+]), manezij(Mg[2+]) te sulfati(SO3-, SO4[2-]). Bikarbonati, ako ih je previše, stvaraju od slada kiselkastu kašu pa će slad tako dati vrlo malu količinu šećera, koji je neophodan za proces fermentacije i alkoholnog vrenja. Previše sulfata daje oštru gorčinu pivu, dok je magnezij neophodna hrana za kvasce koji su opet bitni u procesu alkoholne fermentacije. Sadreni elementi u vodi, kao što je kalcijev sulfat, za vrijeme drobljenja slada povećavaju sladnu ekstrakciju time poboljšavajući kvalitetu pive. Upravo zato danas mnoge pivovare vodi dodaju umjetne sadrene soli. Možda to nije romantično, ali tvrde da je pouzdano. Meni je glavno da je piva u konačnici dobra! Nekad davno pivovare su se gradile na vrelima kvalitetne vode bilo uz rijeke, uz izvor, uz bunar čak i uz slapove, dok se danas mnoge koriste gradskom vodom kojoj umjetnim putem dodaju potrebne minerale kako bi postigli njihove zadovoljavajuće omjere u vodi i time poboljšali kvalitetu svojeg piva. Američka piva Coors postala je popularna upravo zbog činjenice što su objavili da koriste vodu koja se slijeva sa vrhova Stjenjaka. Na taj su način htjeli pokazati ljudima da njihova piva mora biti posebna. Mnoge pivovare diljem svijeta vrijednost svoje vode iskorištavaju u promocijske svrhe te simbole vode ili njihova izvora tiskaju na etiketama svojih piva. Jedna od njih je i australska piva Cascade lager. Možda je najupečatljiviji primjer važnosti kvalitete vode češki grad Plzen poznat po najboljem pilsneru na svijetu Pilsner Urquel čije samo ime govori da je riječ o izvornom pilsneru. Plzen je grad koji ima jako mekanu vodu što je izuzetno bitno za kvalitetan lager. Tvrdoća vode određuje se prema njizinu udjelu kalcijevih i magnezijevih iona. Voda koja sadrži puno spomenutih iona tvrda je voda, dok je voda sa njihovim malim udjelom meka voda. Kalcij i magnezij su neophodni u vodi, no u prevelikim količinama čak i štetni. U Plzenu je ta mjera očito savršena jer pivo je bez premca na svijetu. Svi ostali pilsneri na svijetu samo su izvedenice i varijacije na temu Pilsner Urquela. O njemu će biti više riječi jednom drugom prilikom. Za danas je najbitnije da naučite lekciju ovažnosti vode u pivu. Već sam spomenuo u postu o žuji, pretpostavljam da u tom grmu leži zec. Možda imaju nekvalitetnu vodu-možda previše sulfata, možda je zato žuja tako gorka. Ne znam, nisam inženjer u njihovu laboratoriju, no nije zabranjeno nagađati pa nek me demantiraju, ako mogu. Cheers

- 22:54 - Još čekaš??? (6) - treba ti nešto za pod čašu - #

Uputstva za pivopije u nesreći!

ŠTO OSJEĆAM: Pijenje je bezokusno i ne usrećuje te. ŠTO SE DESILO: Prazna ti je čaša. ŠTO MI JE ČINITI: Pronađi nekoga tko će te počastiti novim pivom! ŠTO OSJEĆAM: Pijenjeje bezokusno i ne usrećuje te, a prednja strana veste ti je mokra. ŠTO SE DESILO: Ne otvaraš usta kod pijenja ili čašu primjenjuješ na pogršnom dijelu lica. ŠTO MI JE ČINITI: Naruči drugo pivo i vježbaj ispijanje pred ogledalom. Pij koliko treba dok ne usavršiš tehniku! ŠTO OSJEĆAM: Stopala su ti mokra i hladna. ŠTO SE DESILO: Čašu držiš pod pogrešnim kutem. ŠTO MI JE ČINITI: Okreni čašu na drugu stranu tako da otvoreni kraj gleda prema stropu! ŠTO OSJEĆAM: Stopala su ti mokra i topla. ŠTO SE DESILO: Popišao si se. ŠTO MI JE ČINITI: Stani do najbližeg psa. Nakon izvjesnog vremena, buni se vlasniku na netreniranost i bezobrazluk njegova psa i traži pivu kao nadomjestak pretrpljene psihičke boli! ŠTO OSJEĆAM: Pod izgleda zamagljeno. ŠTO SE DESILO: Gledaš kroz praznu čašu. ŠTO MI JE ČINITI: Pronađi nekog tko će ti platiti novu pivu! ŠTO OSJEĆAM: Sve se smračilo, a usta su ti puna cigaretnih opušaka. ŠTO SE DESILO: Pao si na nos. ŠTO MI JE ČINITI: Ako ti je čaša puna, ne miči se. Ako nije, ustani i zalijepi se za šank! ŠTO OSJEĆAM: Pod se kreće. ŠTO SE DESILO: Iznose te van. ŠTO MI JE ČINITI: Saznaj da li te nose u novi birc! ŠTO OSJEĆAM: Prostorija djeluje neobično zatamnjeno. ŠTO SE DESILO: Birc se zatvorio. ŠTO MI JE ČINITI: Provjeri kućnu adresu kod konobara! ŠTO OSJEĆAM: Taksi iznenadno postaje pun boja i oblika. ŠTO SE DESILO: Napio si se na mrtvo ime. ŠTO MI JE ČINITI: Pokrij usta! ŠTO OSJEĆAM: Piva djeluje kristalno čista. ŠTO SE DESILO: To je voda! Netko te želi otrijezniti. ŠTO MI JE ČINITI: Udari ga! ŠTO OSJEĆAM: Bole te ruke, nos ti krvari i sve ti je postalo kristalno jasno. ŠTO SE DESILO: Potukao si se! ŠTO MI JE ČINITI: Ispričaj se svima koje vidiš, za slučaj da si se s njima potukao! ŠTO OSJEĆAM: Ne prepoznaješ ljude ni prostor u kojem se nalaziš. ŠTO SE DESILO: Zalutao si na krivu feštu. ŠTO MI JE ČINITI: Provjeri da li imaju besplatnu pivu!

- 15:33 - Još čekaš??? (3) - treba ti nešto za pod čašu - #

19.01.2006., četvrtak

Dragi moji pivoljupci,

Za danas na žalost nisam stigao pripremiti neki lijepi post ni recenziju, što zbog privatnih što zbog fakultetskih obaveza! Također sam jučer planirano vrijeme za pripremu današnjeg posta utrošio na raspravu s Darkom o tome tko je zapravo prvi počeo koristiti hmelj u procesu varenja piva. Rasprava je bila i više nego zanimljiva, da ne spominjem njezinu konstruktivnu i produktivnu vrijednost, a zaljučak da su to zapravo bili Njemci, ili nam barem jedini pravi i pouzdani podatak to govori. Ono što nije zabilježeno, ne možemo ni znati. No ovom smo raspravom pokazali da ne mora ni sve zabilježeno biti savršeno točno. Upravo to se desilo i Mojem pivu-časopisu posvećenom pivi koji je na moju duboku žalost prestao izlaziti nakon drugog broja-oni su u prvom broju objavili da su Česi bili ti koji su prvi započeli sa korištenjem hmelja. Darko je zbog iskazane želje i sudjelovanja u jučerašnjoj raspravi zaslužio post, no i moje duboko poštovanje te se iskreno nadam da će se i ubuduće uključiti u slične rasprave, od takvih ćemo rasprava u konačnici svi imati koristi! Zato ću vas sve zamoliti, ako imate kakve dileme vezane uz pivo, bilo kakvo pitanje ili samo želju za spoznajom, podijelite svoju radoznalost sa svima ostalima i pokušat ćemo zajedno naći rješenje. Za danas imate sveti zadatak-popijte koje fino pivo prije spavanja i spavajte i sanjajte svoj najbolji san u životu, a već sutra nastavljamo putovanje u svetu zemlju piva! Cheers

- 22:35 - Još čekaš??? (2) - treba ti nešto za pod čašu - #

18.01.2006., srijeda

Problemi sa nesanicom i spas u hmelju!

U posljednje vrijeme imam strašne probleme sa spavanjem. Svi mi vele da je to posljedica stresa pred ispit i mnogih obaveza koje u zadnje vrijeme imam. Ja osobno mislim da to nije tako, no kako god bilo, loše spavam. Teško zaspim, non stop se budim, a nakon toga opet ne mogu zaspati. I već tjedan dana tako! Rješenje sam tražio u ničem drugom, nego u pivu. Jedan od glavnih sastojaka piva jest svima znani hmelj. Humulus lupulus L. puni je naziv ove biljke. Svi znadu da bez nje piva ne bi bila to što jest, no malo njih znade da je hmelj bitan sastojak biljnih tableta koje se koriste za opuštanje od stresa kao i protiv nesanice. Jedan od razloga toga skriva se u činjenici da je hmelj u dalekom rodu sa kanabisom-obje su iz roda Canabacae! (No usprkos tome, u hmelju nema THC-a, provjerio sam naknadno, na žalost, tako stvari stoje!) Jedne takve tablete sam ja jučer kupio. Nakon tjedan dana nespavanja, spreman sam na sve samo da se naspavam kako treba. Kupio sam Valeral® tablete čiji je sastojak, uz odoljen i matičnjak, hmelj. Doduše isprobao sam ja prije toga djelovanje hmelja kroz pivu, no to nije dalo željene rezultate. Nisu ni tablete nešto pretjerano pomogle pa ću ih danas uzeti sa jednom malom pivicom. Riječ je o biljnim tabletama koje ne izazivaju ovisnost niti imaju bilo kakvih nuspojava. Jedino se ne preporučaju djeci do 12, trudnicama ni dojiljama, srećom ne spadam u nijednu grupu. Inače hmelj je bitan za pivu kao konzervans, a jednako tako i za aromu te za gorčinu koju piva dobiva upravo od hmelja. Također je neophodan za balansiranje slatkoće koju piva dobiva od slada te je uravnotežuje svojom gorčinom. Počeo se koristiti u Njemačkoj u davnom 8 i 9 stoljeću (premda nije sigurno da su ga odmah počeli koristiti i u varenju piva) u pokrajini Hallertau, da bi se ubrzo proširio na Nizozemsku i na Englesku, nakon čega gotovo nije bilo pive bez hmelja. Mogi vlasteli bunili su se širenju hmelja. On je omogućavao dulje skladištenje piva, što znači da je proizvodnja postala jeftinija i pivo je dulje trajalo, samim time manje proizvoda je propadalo pa su vlasteli zbog toga gubili prihode od žitarica. Inače je hmelj biljka kod koje postoje odvojena dva roda, a za pivare je važna ženska biljka koja daje neophodne češere. Muški šovinizam s time još jednom gubi svoj oslonac (za utjehu šovinistima-višak ženskog X kromosoma pri nasljeđivanju direktno je povezan sa mentalnom retardacijom djeteta!). Najbitnija supstanca iz češera je žuti sok zvan lupulin, a sadrži alfa kiseline zbog kojih je pivo više ili manje gorkog okusa. Danas mnoge pivovare koriste industrijski obrađene češere čime se izbjegavaju mnogi njegovi nusproizvodi i moguće je lakše nijansiranje gorčine piva, no tradicionalni proizvođači, recimo samostanske pivovare, ne odustaju od izvornog procesa proizvodnje te inzistiraju na korištenju hmeljnih češera. Završit ću ovo citatom Jamesa Howella, engleskog rojalista iz 16. stoljeća: ˝Na ovom je otoku staro piće bilo svjetlo pivo, ali otkako je među nas uskočilo pivo s hmeljom, svjetlo se pivo smatra patvorenim.˝ Bila je to kratka priča o hmelju, prvom sastojku piva, uskoro sljedi predstavljanje ostalih neizbježnih sastojaka-vode, slada, kvasca i začina... Cheers

- 21:23 - Još čekaš??? (14) - treba ti nešto za pod čašu - #

ZAHVALA FHM-u

Moje pismo njima: ˝Pozdrav FHM-ovci! Na hvalu i diku ne ću trošiti puno mjesta jer za to imate dosta ulizica, no moram vam zahvaliti što ste nam poklonili slike Nine i Severine u prvom broju. Imam jedan prijedlog za vas! Kao pravi PIVOljupci i PIVOznalci, zašto u rubrici ˝Knjiga mjeseca˝ ne predstavite koju knjigu o pivu? Na primjer Svjetska enciklopedija piva Briana Glovera! Zgodno je to štivo za svakog pivoljupca koje u mojoj biblioteci ponosno stoji već godinu dana. Neka narod nauči da pivo nije samo hmelj! Inače sam totalno lud za pivom i kolekcionar sam pivskih čaša! Svaki iskusni pivoznalac znade da je za potpuni užitak u pivu potrebna originalna čaša pa ako vam je od silnih degustiranja ostala koja čaša viška isti bih tren uletio u vašu ordinaciju po nju! Do sad ih u mojoj kolekciji brojim 227 komada, što domaćih što stranih piva. Upravo danas sam od ekipe iz Bratislave dobio novih 5 komada pa se tako brojka popela na 232 čaše! Pa ako imate koju viška, recimo onu sa strane 52 drugog broja vašeg časopisa, bio bih sretan kao malo dijete kad biste mi je poklonili! Kao poslasticu vam šaljem dvije slike dijela moje zbirke pa se uvjerite u njenu ljepotu i veličinu, a ako mi nađete nekog u Hrvatskoj sa većom kolekcijom častim gajbom Velebitskog-po meni daleko najkvalitetnijeg hrvatskog piva! Cheers od Nikice˝ Naravno uz gore objavljeno pisamce, poslao sam im i dvije slike koje prikazuju moje čaše, a vi ih moćete vidjeti u starom postu Opsesivno kolekcionarstvo, koji je posvećen mojim čašama! Odgovor od njih: ˝Dragi Nikice, svaka ti dala, a mi ti dajemo Dr.Martens čizme kojima ćeš moći hodati okolo i skupljati čaše. Osim toga, zaviri na 82. stranu i zaviri u našu putešestviju ˝Puto oko svijeta u 80 piva˝. Što se tiče enciklopedije, bit će u sljedećem broju. Živio ti nama kume!˝ Zahvala im je upućena jer su upravo gore navedeno pismo proglasili pismom mjeseca te sam ja zauzvrat dobio Dr.Martens čizme! Živjeli i vi meni! Cheers

- 09:37 - Još čekaš??? (0) - treba ti nešto za pod čašu - #

17.01.2006., utorak

Palm pivo i još jedno razočaravajuće iskustvo u Dublin pubu!

U jučerašnjem sam se postu prilično raspisao o Dublin pubu i njegovom sramotnom i ničim zasluženom pripisivanju počasnog ˝pub˝ naziva. Da ponovim, po meni da bi se jedan birc mogao nazvati pubom mora najprije zadovoljiti ponudom piva, no oni taj najbitniji segment ni iz bliza ne zadovoljavaju! Palm Special puni je naziv jedinog piva koje se služi u Dublin pubu, a da ga ja do sad nisam popio! Prije nego sam saznao da nude to pivo (nije navedeno na cjeniku) zamijetio sam razne vrišteče reklame i podmetače, a svi vrve imenom Palm. Nekako se eto poklopilo paljenje moje albanske svjećice, koja je bila zadužena za obradu tih reklama, sa trenutkom kušanja prvog zalogaja Harpa. Istovremeno razočaranje moji okusnih receptora, upravo kušanim pivom, tražilo je dostojnu zamjenu. Logičan slijed stvari bio je da naručim Palm, ni neznajući što ću samim time dobiti. Prolazio je tako jedan konobar kraj mene, ja ga zaustvim i pitam je li možda Palm neka piva koju nude te kakva je to piva. On me prvo podari pogledom nevjerice, da bi u sljedećem trenutku krenuo hvaliti to kvalitetno belgijsko pivo i objašnjaviti mi kako je to pivo sa aromom grožđa, da se poslužim egzaktno njegovim riječima: ˝Palm je pivo od grožđa.˝ Kako sam ja u tom trenu prvi puta čuo za to pivo, već samim time radoznalost je bila izražena, a čuvši da je pivo od grožđa radoznalost je postala još veća. Doduše bio sam u jednakoj mjeri i zbunjen i začuđen mogučnošću pijenja piva od grožđa. Kad smo teške muke popili Harp, brže bolje naručili smo Palm. Konobar me u trenutku naručivanja zapita trebam li možda čašu uz pivu ili ćemo je popiti iz boce. Što sam mu mogao odgovoriti-HALO PA ČAŠA JE JEDAN OD RAZLOGA ZAŠTO SAM TU!-ali nisam, naravno, samo sam diskretno napomenuo da bi čaša dobro došla. Palm Special belgijski je ale koji se proizvodi u pivovari Steenhuffel koja datira u daleku 1747. godinu. Na etiketi mu stoji natpis Special kako bi sugerirao da je riješ o posebnom pivu-aleu, a nikako o lageru. Ime piva potječe sa kraja Drugog svjetskog rata kada je palmin list služio kao simbol belgijskog oslobođenja. Pivo je ugodne rumeno-zlaćane boje, voćnog mirisa i arome što je tipično za jedan ale, no TO PIVO NEMA NIKAKVE VEZE SA GROŽĐEM! Ne bih ja bio da ja da se istu večer nisam bacio u potragu za što više podataka o tome pivu, no nisam uspio pronaći ni najmanji trag koji bi upućivao na to da u tom pivu ima barem trunčice grozda. Kao i svaki drugi ale, tako je i ovaj, pivo tipično gornjeg vrenja na visokim temperaturama, negdje između 15 i 23°C . Kvasci tih piva proizvode značajni udio estera koji pivu daju posebnu blago cvjetnu ili voćnu aromu nalikujući pritom na jabuku, krušku, ananas, travu, bananu, šljivu pa čak i na sjeno što daje priličan spektar aroma, no grožđe nije jedna od njih. U tome se krije još jedno veliko razočaranje u Dublin pub-uz to što imaju beznačajnu ponudu piva, još ni ne znaju kakve pive nude. Žalostan sam. U kakvim pubovima mi to moramo piti pivo? Ozbiljno razmišljam o tome da ročačkam po svim ovdašnjim pubovima i napišem recenziju za svakog, siguran sam da barem polovica tih pomodnih birceva ne zavređuje tu krunu. Pivo samo za sebe nije razočaranje, ugodne je arome i tečno je. Cijena mu nije pretjerana, a čaša je zgodna. Dobiva prolaznu ocjenu, sa moje strane, no u tome se ne bi složili stari belgijski pivopije-na jednom njihovom forumu pročitao sam kako je Palm bio puno bolji prije nego ga je kupila nizozemska pivovara te da otad valja jedino predbožična Dopple Palm verzija. Ne bih znao dečki, nisam je tada pio. Ono što me jedino razveselilo te večeri bila je nova čaša koju sam donio kući-pogađate bila je to Palm čaša! Zahvaljujem ljudima iz Dublim puba-do neviđenja ljudi! Cheers

- 22:10 - Još čekaš??? (2) - treba ti nešto za pod čašu - #

16.01.2006., ponedjeljak

Decartes & Beer

Descartes walks into a bar. The bartender says: "Want a beer?" Descartes answers: "I think not" - and disappears!

- 21:26 - Još čekaš??? (1) - treba ti nešto za pod čašu - #

Dublin pub-sramotno prišiven pridjev puba! Harp-još gore irsko pivo!

Dakle da pojasnim-neki dan sam sa frendom raspravljao kamo bi mogli otići u potragu za nekom, za nas, novom pivom. Nakon nekoliko minuta odluka je pala na Dublin pub-birc, za pivopiju kao što sam ja, izuzetno zvučnog imena te su u skladu sa time moja očekivanja, što se tiče ponude piva, bila na prilično visokom nivou! Sva moja očekivanja splasla su u trenutku kad sam bacio prvi pogled na cjenik-kad tamo nema ni jedne jedine pive koju do sad nisam popio! Razočaranju nije bilo kraja... Birc koji sebe udostoji nazvati pubom nema pive koju nisam pio, a pritom im je taj zadatak prilično olakšan činjenicom da ja imam tek 21 godinu pa se očekuje da bi jednom pubu morao biti najmanji problem ponuditi neku, za mene, specijalnu pivu! U ponudi imaju samo pomodne pive i pive za široke mase. Od samih irskih piva drže već standardno prisutna piva, koja ćete dobiti u svakom malo boljem bircu koji sebe ne naziva pubom, a to su naravno Guinness, Kilkenny i Harp. Još se diče ostalim nadugo i naširoko prisutnim pivama kao što su Erdinger i Heineken. Od pomodnih tu su ˝tri belgijske veličanstvene˝ Hoegaarden, Leffe i Belle Vue. Nijednu od tih piva ja ne podcjenjujem, no sve to mogu popiti u bilo kojem manje uređenom bircu u kojem ću ih platiti za nekoliko kuna, pa čak i za deset i više kuna manje-točena izdanja svih navedenih piva koštaju naime okruglih 30 kuna, ako se mene pita to je i više nego previše! Što je još najgore-najjeftinije, a po meni ujedno i najgore pivo jest Ožujsko-čiju cijenu nisam ni gledao. Različiti spletovi okolnosti doveli su do toga da sam tada prvi puta naručio Harp. Zbog nedostatka njihove kreativnosti, bio sam primoran na to. Prvi sam šok doživio u trenutku kad sam vidio račun na kojem je pisalo da i Harp točeni od pola litre košta 30 kuna-i ja i frend zabunom smo mislili da košta 18! Ali nada nije odmah splasnula, misleći da je pivo vrijedno toga. No, već nakon prvog gutljaja, postalo je jasno, da smo pivu itekako preplatili i da ćemo pošteno požaliti naručeno. Harp-pivo koje jedan od meni najdražih prijatelja smatra najboljim i najpitkijim pivom u Hrvatskoj, meni ne valja ni najmanje. Kao prvo-pivo ima izuzetno oštar miris koji me podsjeća na kisele krastavce, a ni okus koji mi daje osjećaj da pijem starim željezom zagađeno pivo, nimalo me ne privalči. U najmanju ruku KATASTROFA! Svaki drugi komentar za mene je suvišan... Strahovito sam razočaran! Moj konačni zaključak jest da nitko, tko nije nužno primoran, ne posjećuje to mjesto jer njegovo opravdanje korištenja naziva pub leži jedino u uređenju njihova interijera. Apsolutno ništa drugo ne podjeća na jedan pa i najlošiji irski pub. Po meni je najbitnija stvar u jednom pubu njegova ponuda kvalitetnih i prije svega jedinstvenih piva, a ovaj to nema. Murphy's, Beamish red, Smithwick's, Guinness extra stout, Buldog - samo su neka od irskih piva koja su mogli nabaviti i bili bi vrijedni posjete, ovako se osim interijerom ne uzdižu ni milimetar iznad prosjeka, no za ekipu koja ih posjećuje to je ionako nebitno, oni svejedno pojma nemaju o pivama! Ono što je probudilo tračak nade bilo je saznanje o ponudi Palm pive, no ni taj segment me nije poštedio razočaranja, no o tome više u sutrašnjem nastavku... Cheers

- 20:42 - Još čekaš??? (7) - treba ti nešto za pod čašu - #

15.01.2006., nedjelja

Pivo dana! Kilkenny Irish beer!

Blago hmeljani irski ale ime je dobio po svom materinjem gradu i poznatiji je kao mlađi Guinnessov brat, premda bi ta konstatacija po meni bila opravdana jedino iz povijesnih razloga-Guinness se naime počeo proizvoditi još davne 1799. godine. Ovu kremastu premiju crvenog piva Smithwick’s je počeo proizvoditi 1987. i to samo za izvoz, da bi se pivo 1995. pojavilo i na irskom tržištu. Na tamošnjem tržištu prevladava verzija od 4,3% alkohola no izvozna je verzija nešto jača te sadrži 5% alkohola. Ono što je bitna odrednica svih piva jest to da je točeno uvijek kvalitetnije, za Kilkenny i Guinness važi još jedna razlika-te pive u limenci puno su kvalitetnije, nego li u boci! Bitna razlika između pohranjivanja u boci i u limenci jest ta da se prilikom pohranjivanja u limenke pivu dodaje loptičasti balon sa dušikom (N2). Prilikom otvaranja limenke, opna balona puca te se dušik oslobađa u pivo. Upravo ta nitrogenizacija Kilkennya razlikuje ga od konkurentskih piva, ostala se piva karboniziraju sa CO2. Dušik mu osigurava sva iznimna svojstva koja ga odlikuju, svilenkasto meka kruna te bogata rubinsko crvena boja. Istovremeno je za ta svojstva bitan 100% irski slad koji se blago prži prilikom proizvodnje. Dakle kad ste u prilici naručite točeni Kilkenny, dok ćete u dućanu kupovati Kilkenny u limenci na kojem je naznačen natpis DRAUGHT-što znači da ga odlikuju svojstva točenog piva. Jednako tako isto pravilo važi i za Guinness! Što se čaša tiče, na našem tržištu prisutna je samo jedna serija od 3 i 5 dcl, a to je ona standarda čaša iz kojih ćete Kilkenny piti u svakom malo boljem bircu. Za mene kao kolekcionara to je velika šteta pa se nadam da će uskoro plasirati još koji model. Cheers

- 19:03 - Još čekaš??? (7) - treba ti nešto za pod čašu - #

13.01.2006., petak

JEDNO TOČENO, MOLIM!

Prehrambene vrijednosti piva Pivo je potpuno prirodan i biološki uravnotežen proizvod, pa se s pravom smatra tekućom hranom. Energetska vrijednost jedne litre standardnog piva odgovara energetskoj vrijednosti jedne litre punomasnog mlijeka. Ukoliko se konzumira u velikim količinama, od piva se deblja (i ne samo to...), no nije li tako sa svim namirnicama? Da bi vam to približila, evo primjera: pola litre piva ima manje kalorija od vrećice čipsa, kikirikija ili koštica, a daleko puno manje kalorija od srednje porcije prženih krumpirića. Drugim riječima, ako uzmete pola litre piva i uz to grickate kikiriki, više ćete se udebljati od kikirikija! No, zašto pivopije često imaju velike trbuhe, crvene obraze i noseve? Prema nekim istraživanjima, smatra se da se kultura pijenja piva, za razliku od vina, odnosi pretežno na "niži" stalež ljudi i to na ljude koji ne paze na svoju ishranu, te jedu tešku i masnu hranu, hranu bogatu praznim kalorijama. Postoji veza između osobne sklonosti određenoj vrsti pića sa životnim navikama. Istraživanja u Danskoj, Australiji i Švicarskoj otkrila su da su vinopije sklonije zdravijoj prehrani od pivopija. Vinopije u većoj količini konzumiraju voće, ribu, povrće, salate, maslinovo ulje, a u manjoj količini meso i zasićene masti. Stoga, pivopije, kanite se televizora i kobasice i bavite se sportom! Koje su prednosti piva? Što je to što je zdravo u pivu? Zašto piti pivo? Pivo ne sadrži masnoće i kolesterol, ima vrlo malo šećera i mali udio natrija. Ono što je bitno za zdravlje, ima silicija koji je bitan za izgradnju kostiju, te u prevenciji osteoporoze. Zanimljivo je da i umjereno konzumiranje alkohola štiti od osteoporoze i štiti od srčanog udara. Osim silicija, pivo sadrži i selen. Selen je antioksidans, koji ima veliku ulogu u borbi protiva slobodnih radikala , nestabilnih spojeva kisika, koji nedostatak jednog elektrona pokušavaju nadoknaditi od drugih čestica. Selen čuva ljudski organizam od oštećenja, odnosno "brani" te druge čestice. Svima je poznato kako je pivski kvasac dobar za zdravlje. Sadrži vitamine B kompleksa, od kojih su kolin i inosit važni u sprečavaju nastanka tzv. masne jetre. Gorke tvari hmelja potpomaž u izlučivanju želučanog soka , djeluju umirujuće i uspavljujuće , te imaju blago antiseptičko djelovanje ( sprečavaju razvoj patogenih mikroorganizama ). Taninske tvari iz piva, ne samo da potiču aktivnost želuca i digestivnog trakta, već zajedno s neprevrelim ugljikohidratima usporavaju prijelaz alkohola iz želuca u krv . Sad kad ste uvjereni da pijete zdravu tekućinu, nemojte pivo kriviti za vaše pivske trbuhe nastale od teške hrane...! Imajte na umu da što će te dulje poživjeti to će te dulje moći uživati u pivu. Bitno je poznavati protivnika bolje od njega samoga, da bismo ga mogli poraziti. Naši protivnici jesu dakle masna i teška hrana i nedostatak rekreacije! Zato primimo se posla pa bez grižnje savjesti nazdravljajmo sa pivom u ruci koju godinu dulje.

- 19:06 - Još čekaš??? (0) - treba ti nešto za pod čašu - #

12.01.2006., četvrtak

žuja NIJE zakon!

Pivo dana! Erdinger Weißbier Pikantus Dunkler Weizenbock

Od milja nam zvani Pikantus, sigurno je jedno od najboljih piva koja se mogu popit u Hrvatskoj! Ima ga amabašsvaki birc koji drži do svoje ponude piva. Lako je dostupan, u svim većim trgvačkim lancima možete ga kupit, a ni cijena, s obzirom na kvalitetu, nije pretjerana. Pikantus je njemačko tamno pšenično pikantno pivo-po meni nešto što je za nas hrvate Tomislav, za Njemce je Pikantus, premda je kod njih ponuda tamnih piva mnogo veća, dalo bi se tako reć. Kad ga točite, obratite pozornost na nagib čaše i brzinu točenja! Na našem tržištu nema originalne čaše, pa kod točenja dolazi do prekomjernog formiranja pjene, na to treba obratiti pozornost, inače se gubi izvorni okus pive, i sva gorčina se koncentrira u pjeni, pa kasnije gubi svoj poznati pikantni okus! Nedavno sam pio jednu jako zanimljivu kombinaciju sa Pikantusom- Mirkwood - u Tolkien's baru na Gornjem gradu-moja meka o kojoj ću još puno ovdje pisati, nude Pikantus pomješan sa svjetlim Erdingerom-treba se naglasit da je kombinacija izuzetno pitka, pogotovo za pivopije koji ne vole tamna piva, takva kombinacija za njih je dušu dala. Možete uživati u jačoj aromi tamnog piva, a istovremeno i u pitkosti svjetlog! moj savjet-probati što ranije!!! Cheers

- 00:01 - Još čekaš??? (2) - treba ti nešto za pod čašu - #

11.01.2006., srijeda

PRAVILNA DEGUSTACIJA PIVA

Poput degustacije vina, i degustacija piva ima svoje zakonitosti. Jeste li sigurni da znate dobro popiti pivo? Degustacija: 1. Prostor u kojem ćete degustirati pivo trebao bi biti dovoljno osvjetljen kako biste ocjenili bistrinu i boju piva. Do vas ne bi smjeli dopirati nikakvi strani mirisi. 2. Čaša u koju se ulijeva pivo mora biti savršeno čista, bez ogrebotina i dovoljno velika da u nju stane i vaš nos dok ispijate gutljaj dragocijene tekučine. Na taj ćete način najbolje osjetiti i miris piva. 3. Prije degustacije piva ne jedite jako začinjenu i masnu hranu. Također ne koristite after-shave, parfem, ruž za usne i druge kozmetičke preparate. 4. Prije otvaranja, provjerite rok trajanja piva, kao i ima li u boci taloga. 5. Osjetite bocu! Naravno, pivo mora biti hladno, ali ni tu nije dobro pretjerivati. Idealna temperatura za pivo kreće se izmedju 22-25 Celzijevih stupnjeva. Ostavite se mitske predodžbe o "ledenoj pivi" jer na preniskoj temepraturi nećete moći osjetiti nikakvu aromu piva. 6. Kada otvarate bocu obratite pažnju na količinu pjene i kako reagira ugljični dioksid prilikom otvaranja čepa. 7. Kada ulijevate pivo samo ga pustite da klizne niz unutrašnjost čaše. Tek kad ste ispunili otprilike dvije trećine čaše možete ispraviti bocu kako biste na kraju dobili i pjenu. Uz pivo uvijek mora ići pjena, a pjena se mora uzdizati i preko ruba čaše. 8. Kad ste pivo natočili u čašu smjesta ispitajte miris (slično kao i kod vina). Naime, mnogi aromatični sastojci piva ispare vrlo brzo u dodiru sa zrakom. Osjećate li aromu sladora? Vuče li na citron, cvijeće ili na svježe pokošenu travu? 9. Zatim ispijte jedan veći gutljaj. Za razliku od vina pivo se ispija u večim gutljajima i usna šupljina mora biti puna. Osjetite i usporedite odnos između temperature, arome i stupnja zapjenjenosti. 10. Nikad ne mučkajte pivo u ustima!!!! Samo pustite da klizne niz vaše grlo. Pokušajte usporediti odnos temperature, arome i stupnja zapjenjenosti prije i poslije gutljaja. Pričekajte 15-tak sekundi i ponovo pokušajte odrediti okus piva nakon gutljaja. Da li je sladak ili suh? Zadržava li se u ustima ili brzo nestane? 11. Još jedanput pomirišite pivo. Neke arome dolaze do izražaja minutu do dvije nakon otvaranja boce. Zatim ponovno ispijte jedan dobar gutljaj i usporedite rezultate s onima na početku testa. 12. Kako biste "resetirali" svoja osjetila koja sudjeluju u testiranju piva, dovoljani su nezasoljeni krekeri ili običan kruh. 13. Ponovite još jedanput cijeli postupak. 14. I kad ste se već odlučili da je to pivo bas za vas pijte ga dok ne legnete…( op.a )

- 12:22 - Još čekaš??? (2) - treba ti nešto za pod čašu - #

Pivo dana! Tomislav Pivo!

Eto vam još jednog domaćeg vrhunskog piva. Odmah na početku moram napomenuti kako sam više puta od starijih pivopija imao prilike čuti da Tomislav nije ono što je nekad bio. Kako ja pripadam mladoj generaciji pivopija, moglo bi se reć, generaciji koja je još u povojima, ne bih se usudio prigovoriti starijim znalcima! No svejedno, taj Tomislav o kojem oni pričaju i za kojim oni žale ja nisam pio i ne mogu ga dičiti ni hvaliti, već se mogu posvetiti našem današnjem Tomislavu. Pivo je za svakog Hrvata zvučnog imena-prvi hrvatski kralj bio je kralj Tomislav-prvo hrvatsko tamno pivo je Tomislav pivo-toči se od 1925.godine i po mom mišljenju je najkvalitetnije pivo koje Zagrebačka pivovara nudi. Pivovara je nedavno kupljena od strane Inter Brewa-Belgijske korporacije kojoj zahvaljujemo pojavu piva Hoegaarden, Belle Vue Krieka, Leffe pa i Beck's pive i još mnogih drugih piva u kojima možemo uživati po našim bircevima. Ja kao kolekcionar čaša pritom sam umastio brk uklapanjem novih čaša u svoju kolekciju, no ne bih se bunio da nam na tržište dovedu još pokoju inačicu tih svjetski poznatih piva sa naravno pripadajućim čašama... Tomislav pivo tamno je pivo sa 7% alkohola. Ima svoj tipičan karamelni okus, koji nije ni preoštar ni preblag, premda može biti narušen kad nije dobro natočen ili u slučaju da je pivo predugo odstajalo. Ako se pije prehladno-direktno iz hladnjaka-ubijena mu je aroma-zato pričekajte da se zagrije na približno 8 stupnjeva, ako pak je pretoplo-pregorko je pa ga ljeti pijte brzo ili radije naručite 3dcl točenog umjesto 5dcl. Najbolja inačica tog točenog piva koju sam imao prilike okusiti bila je u MAXIpubu kod Maksimirkog stadiona! Ne znam je li to zbog svježine pive ili subjektivno poimanje, no tamo je to pivo izuzetno ukusno! Još jednom ću napomenuti govorim o točenom Tomislavu! Svaki pivopija koji drži imalo do sebe znade da je točeno pivo uvijek bolje od flaširanog, a još ako ga možete piti što bliže pivovari-to bolje! Navodeći se tom filozofijom točeni Tomislav u Zagrebu morao bi biti najbolji u nekom od ovdašnjih birceva. Po meni to je MAXIpub- ne vjerujete mi – posjetite ih i uvjerite se sami! Slobodno i mene povedite sa sobom-živim na pet minuta od njega pa ću se rado odazvati svakom pozivu! cheers

- 00:01 - Još čekaš??? (1) - treba ti nešto za pod čašu - #

10.01.2006., utorak

Pivo dana! Velebitsko pivo!

Pod svoj opis stavio sam bitnu stavku, a ta je da OBOŽAVAM PIVU! To je nepobitna činjenica, kojoj ću se posvetiti malo više. Svatko tko me poznaje, ukljućujući moju čitavu obitelj i naravno sve prijatelje, znade da preferiram dobru pivu ispred svih ostalih vrsta pića. Nije da nikad ne popijem vino ili neko žestoko piće, ali pivo je za mene prvi izbor. Pritom treba imati na umu da za mene pivo NIKAD nije jednako pivu. Kroz posljednjih nekoliko godina, recimo 3, popio sam dosta vrsta piva i prilično dobro, za svoje godine, sa stečenim iskustvom, mogu razlikovati dobro pivo od onog manje dobrog ili čak lošeg piva, pritom se ne navodim nužno po tuđim razmišljanjima, već uvijek slijedim svoj nos! Pivo je dakle moje piće#1! Iz tog razloga stvoren je i ovaj blog pa ću uvesti kategoriju PIVO DANA, koju se nadam obnavljati svaki dan sa pivom po izboru. Pritom ću se pokušati držati načela dostupnosti-dakle da pivo bude dostupno u Hrvatskoj, ali ću povremeno pisati i o nekim, za naš kraj, egzotičnim pivima! Kao pivo dana br.1 naveo bih Velebitsko pivo, jedino hrvatsko pivo koje se proizvodi po starom bavarskom zakonu o čistoći piva, tzv. Reinheitsgebot iz 1516. godine i prema tome je izvan svake konkurencije, barem što se tiče Hrvatskih piva. Tu je još jedan dokaz kvalitete tog piva, a to je druga najviša ocjena za pivo kupljeno u maloprodaji od strane sveučilišta u Oxfordu! Oni su jedini koji provode takav način testiranja, što bi jednostavno rečeno značilo, da testiraju pivo koje mi, mali ljudi, kupujemo i pijemo, a ne top of the cream koje bi im slale pivovare! Na tom testu Velebitsko pivo dobilo je ocjenu 7.5, a najviša dodjeljena jest 8.0! Moram napomenuti da ja nit bih hvalio to pivo, niti sve to o njemu pisao da pivo zaista nije dobro, a još je k tome i jeftino! Nije uvijek slučaj da najskuplje pivo mora biti i najbolje! Sa Velebitskim dobit ćete za malo novaca, strahovito dobro pivo. Pritom se nedajte smesti sa prvim gutljajem, ako niste navikli na takvu vrst piva, mogli biste se razočarati, no popijte prvo cijelo pivo pa onda donosite ocjenu! Vlasnik pivovare Karlo Starčević tvrdi u intervjuu za Moje pivo:»Koga zaboli glava od Velebitskog piva, za svaki sat glavobolje dajemo 100€!» pa ljudi-trkom u dućan po Velebitsko pa udri kolko ide! Mali hint-u Zagrebu znam da ga drže u Godotu kod SC-a, tamo sam ga ja i prvi puta popio. Sigurno ga drže i u mnogim drugim bircevima, no ja ne zalazim u sve pa svako tko raspolaže informacijama o nekom od njih neka ih navede u komentar pa, kad ću biti u prolazu, da imam mogućnost biranja-zahvaljujem.

- 00:01 - Još čekaš??? (8) - treba ti nešto za pod čašu - #

09.01.2006., ponedjeljak

Opsesivno kolekcionarstvo

Namjerno sam stavio pomalo napadan naslov, kako bi privukao što više pažnje. O čem se naime radi? Radi se o mom hobiju, o nečem što ispunjava velik dio moga slobodnog vremena, nešto čemu se rado posvećujem, a još rađe vraćam, a to je moja kolekcija čaša! Radi se o nemaloj kolekciji koja do sad broji 237 čaše različitih vrsta i modela, no sve do jedne su čaše od različitih vrsta piva! Premda nije riječ o najčešćem hobiju, niti o najčešćem kolekcionarskom izboru u nas, u svijetu je taj fenomen izrazito raširen, što dokazuju brojne internet stranice posvećene raznim privatnim kolekcijama pa i uputama čemu se posebno mora posvetiti pažnja kod tog hobija! Svijestan slabe organiziranosti kulturne scene obožavanja pive, ponukan sam pokušati objasniti fenomen kolekcionarstva. Kolekcionari su naravno bitan i neizostavan segment te scene i u svijetu sve zastupljenijeg stila života. U nas su najzastupljeniji kolekcionari pivskih boca, etiketa i podmetača, a manje oni koji sakupljaju čaše. Razlozi su jednostavni-čašu je puno teže nabaviti, a još teže mijenjati. S druge strane, svaki pravi pivopija svjestan je da je pri ispijanju dobrog piva za postizanje potpunog doživljaja neizostavan elemenat originalna čaša. U svakom bircu podmetače možete dobiti zabadava, a etikete lako skidate sa boca kupljenih u dućanu, do pivksih boca dolazite ili preko dućana ili ih zatražite u bircevima, većina ambalaže je nepovratna, no do čaša ne možete tako lako. Za nabaviti čašu, često morate posezati za radikalnim mjerama kršenja zakona sitnim krađama. Pritom se izlažete izvjesnom riziku da budete otkriveni. U početku je upravo taj nalet adrenalina glavni razlog zbog čega se odlučujete na takav hobi, no s vremenom vam čaše postaju tolika opsesija da ne prezate izdvojiti ni nekoliko stotina kuna kako biste mogli zamijeniti pokoju čašu sa nekim vanhrvatskim ili čak prekoocenaskim kolekcionarom. Vrtoglavi iznosi, nužni kod trgovanja čašama, neusporedivi su sa iznosom od maksimalno nekoliko desetaka kuna za zamjenu stotinjak etiketa sa kolekcionarom na drugom kraju svijeta. Tom se momentu mora posvetiti posebna pažnja kod razmatranja veličine kolekcija koje postižu domaći sakupljači. U trenutku, kad izdvojite toliki iznos za novu seriju čaša, shvaćate da vam nalet adrenalina više nije primaran cilj, već da je jedini i glavni razlog sakupiti sve čaše koje možete. Pri tom svatko slijedi neki vlastiti princip. Mnogi u početku sakupljaju sve modele čaša-od onih za sokove, preko onih za žestoka pića pa do meni najdražih čaša za pivo! S vremenom se svatko mora odlučiti i okrenuti se što užem izboru, jer tristotinjak čaša zauzima itekako puno prostora. U doba interneta najmanji problem je pronaći kontakt-osobe za razmjenu diljem globusa, ali je puno veći problem stupiti u kontakt sa nekim od hrvatskih kolekcionara. Razlog je ponajprije nepoznavanje scene. Ljudi nesvjesni razmjera te pojave formiraju kolekcije za svoju dušu-što u samoj srži i jest glavni motiv i želja svakog kolekcionara, no sasvim je pogrešno zavaravanje pojedinaca da velike i posebne kolekcije nastaju samačkim pothvatima u loklnim bircevima. Prava je šteta što je tamo netko u belgiji u posjedu čaše iz limitirane edicije neke od naših pivovara, dok domaći kolekcionari nisu čak ni upoznati sa njezinim izlaskom. U svijetu je najnormalnija pojava da pivovare u svojim web-shopovima na ponudi imaju razne predmete za svoje obožavatelje, a čaše su neizostavan segment te ponude. U nas na žalost još nisu svjesni te potrebe, što bi se moralo što prije promijeniti. U nas su na snazi dva zakona- divide et impera i snađi se kako znaš! Što zbog nedovoljne upornosti, što zbog nedovoljne snalažljivosti, mnogi odustaju kad sakupe sve čaše iz njihova vidokruga, pri čemu sami sebi uskraćuju ljepotu pogleda na poveću kolekciju nastalu višegodišnjim trudom. Meni osobno najdraže su serije koje sam stvorio iz sasvim različitih izvora, serije čaša koje imaju svoju priču. Svaka je povezana sa jednom osobom, jednim događajem, jednim momentom, jednom uspomenom. Upravo to je ključni element ove opsesije. Vraćanje u trenutak ugode, pritom se koristeći istim principom koji koristim i kod bilježenja zgodnih citata, pravim sigurne prečace do željene uspomene.

- 13:29 - Još čekaš??? (1) - treba ti nešto za pod čašu - #

Let's start the count!

Nakon uvoda za koji sam iskoristio stari tekst, eto nastavka... Volio bih da mogu napisati tekst o tome kako su stvari super napredovale, da su u međuvremenu svi postali puni razumijevanja, očarani ne samo mojim hobijem, već i entuzijazmom svih ostalih kolekcionara, no na žalost situacija nije baš takva, zapravo upravo je suprotna. Prošlo je više od dvije i pola godine, no ništa se nije pomaknulo s mrtve točke. Nitko nikog ne cijeni, nitko nikom ne odgovara, nitko nema ovlasti ni nad čime. Poslao sam više email poruka na razne adrese, najviše na adrese onih koji se navodno bave odnosima s javnošću pa i na adrese raznih marketinških činovnika i inih piskarala, no odgovor sam rijetko dobio, a kad bih ga i dobio odgovor je bio otprilike sljedeći: Poštovani Beerloveru, zahvaljujemo se na iskazanom interesu za naš proizvod i trudu u stvaranju svoje kolekcije, no na žalost nismo Vam u mogućnosti dostaviti nikakve čaše. No, ako nam pošaljete svoju adresu, rado ćemo vam poslati T-shirt, podmetače i etikete. Hvala Na specifičan upit u kojem navodim da sam zainteresiran isključivo za čaše, javljaju da nemaju nikakve čaše kod sebe, da se oni time ne bave i da mi nisu u stanju odgovoriti na zahtjev, ali ako im ipak pošaljem adresu rado će mi poslat' neku majcu. Toliko o uspješnoj komunikaciji sa našim velikim pivovarama i njihovoj brizi o očuvanju pivkse baštine ili ti breweriani. No dosta o tome... Ajmo malo na vedrije teme! Kako ja zapravo stojim sa svojom kolekcijom... U prošlom tekstu spominje se brojka od 237 pivksih čaša, na blogu je do nedavno stajala brojka od 367 pivkse čaše - pitanje je koliko čaša imam danas? Da bi stvar bila interesantnija zamislio sam to kao neku vrstu igre pogađanja - ja svaka 2 dana objavim novu sliku na kojoj sam prethodno pobrojao čaše - upravo kao ovu iznad, a vi pokušate predvidjeti do kojeg broja se popela ta moja "slavna" kolekcija čaša i krigli! Tek tol'ko da bude malo zanimljivije... Gornja, manja slika je panoramski pogled na moju kolekciju, može vam poslužit' orijentaciju. Objavljivat ću slike po cjelinama - 5 različito velikih cjelina koje stoje za 5 elemenata sa čašama. Element čija slika je upravo objavljena je najmanji element sasvim lijevo na slici i na njemu se nalazi 38 čaša. Iskreno baš me zanima koje bi mogle biti vaše procjene, jer čak sam se i ja zbunio vidjevši ih... Nije baš lako procjeniti samo gledajući ih... Na slici je nadam se čitko i jasno vidljivo da se na ovom najmanjem elementu nalazi 38 čaša i krigli, vidi se čak i jedna keramička krigla. Kol'ko fali do konačne brojke? Jedna napomena pred kraj, na slici na posljednjoj polici vidi se jedna serija čaša, što je jedan od segmenata ovog hobija koji ja najviše cijenim. Seriju čini niz različitih čaša iste pive ili pivovare, u ovom slučaju sve su čaše iz Pivnice Medvedgrad u Zagrebu. Više o tome u novom tekstu. Tol'ko od mene za sad... U sljedećem tekstu čitajte koja su sve pravila i koji su načini prema kojima kolekcionari slažu svoje kolekcije. Osvrnut ću se i na neke od legendi breweri

- 13:26 - Još čekaš??? (0) - treba ti nešto za pod čašu - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.