Marketing
Dublin pub-sramotno prišiven pridjev puba! Harp-još gore irsko pivo!
Dakle da pojasnim-neki dan sam sa frendom raspravljao kamo bi mogli otići u potragu za nekom, za nas, novom pivom. Nakon nekoliko minuta odluka je pala na Dublin pub-birc, za pivopiju kao što sam ja, izuzetno zvučnog imena te su u skladu sa time moja očekivanja, što se tiče ponude piva, bila na prilično visokom nivou!
Sva moja očekivanja splasla su u trenutku kad sam bacio prvi pogled na cjenik-kad tamo nema ni jedne jedine pive koju do sad nisam popio! Razočaranju nije bilo kraja... Birc koji sebe udostoji nazvati pubom nema pive koju nisam pio, a pritom im je taj zadatak prilično olakšan činjenicom da ja imam tek 21 godinu pa se očekuje da bi jednom pubu morao biti najmanji problem ponuditi neku, za mene, specijalnu pivu!
U ponudi imaju samo pomodne pive i pive za široke mase. Od samih irskih piva drže već standardno prisutna piva, koja ćete dobiti u svakom malo boljem bircu koji sebe ne naziva pubom, a to su naravno Guinness, Kilkenny i Harp. Još se diče ostalim nadugo i naširoko prisutnim pivama kao što su Erdinger i Heineken. Od pomodnih tu su ˝tri belgijske veličanstvene˝ Hoegaarden, Leffe i Belle Vue. Nijednu od tih piva ja ne podcjenjujem, no sve to mogu popiti u bilo kojem manje uređenom bircu u kojem ću ih platiti za nekoliko kuna, pa čak i za deset i više kuna manje-točena izdanja svih navedenih piva koštaju naime okruglih 30 kuna, ako se mene pita to je i više nego previše! Što je još najgore-najjeftinije, a po meni ujedno i najgore pivo jest Ožujsko-čiju cijenu nisam ni gledao.
Različiti spletovi okolnosti doveli su do toga da sam tada prvi puta naručio Harp. Zbog nedostatka njihove kreativnosti, bio sam primoran na to. Prvi sam šok doživio u trenutku kad sam vidio račun na kojem je pisalo da i Harp točeni od pola litre košta 30 kuna-i ja i frend zabunom smo mislili da košta 18! Ali nada nije odmah splasnula, misleći da je pivo vrijedno toga. No, već nakon prvog gutljaja, postalo je jasno, da smo pivu itekako preplatili i da ćemo pošteno požaliti naručeno.
Harp-pivo koje jedan od meni najdražih prijatelja smatra najboljim i najpitkijim pivom u Hrvatskoj, meni ne valja ni najmanje. Kao prvo-pivo ima izuzetno oštar miris koji me podsjeća na kisele krastavce, a ni okus koji mi daje osjećaj da pijem starim željezom zagađeno pivo, nimalo me ne privalči. U najmanju ruku KATASTROFA! Svaki drugi komentar za mene je suvišan... Strahovito sam razočaran!
Moj konačni zaključak jest da nitko, tko nije nužno primoran, ne posjećuje to mjesto jer njegovo opravdanje korištenja naziva pub leži jedino u uređenju njihova interijera. Apsolutno ništa drugo ne podjeća na jedan pa i najlošiji irski pub. Po meni je najbitnija stvar u jednom pubu njegova ponuda kvalitetnih i prije svega jedinstvenih piva, a ovaj to nema. Murphy's, Beamish red, Smithwick's, Guinness extra stout, Buldog - samo su neka od irskih piva koja su mogli nabaviti i bili bi vrijedni posjete, ovako se osim interijerom ne uzdižu ni milimetar iznad prosjeka, no za ekipu koja ih posjećuje to je ionako nebitno, oni svejedno pojma nemaju o pivama!
Ono što je probudilo tračak nade bilo je saznanje o ponudi Palm pive, no ni taj segment me nije poštedio razočaranja, no o tome više u sutrašnjem nastavku...
Cheers
Post je objavljen 16.01.2006. u 20:42 sati.