U jučerašnjem sam se postu prilično raspisao o Dublin pubu i njegovom sramotnom i ničim zasluženom pripisivanju počasnog ˝pub˝ naziva. Da ponovim, po meni da bi se jedan birc mogao nazvati pubom mora najprije zadovoljiti ponudom piva, no oni taj najbitniji segment ni iz bliza ne zadovoljavaju!
Palm Special puni je naziv jedinog piva koje se služi u Dublin pubu, a da ga ja do sad nisam popio! Prije nego sam saznao da nude to pivo (nije navedeno na cjeniku) zamijetio sam razne vrišteče reklame i podmetače, a svi vrve imenom Palm. Nekako se eto poklopilo paljenje moje albanske svjećice, koja je bila zadužena za obradu tih reklama, sa trenutkom kušanja prvog zalogaja Harpa. Istovremeno razočaranje moji okusnih receptora, upravo kušanim pivom, tražilo je dostojnu zamjenu. Logičan slijed stvari bio je da naručim Palm, ni neznajući što ću samim time dobiti. Prolazio je tako jedan konobar kraj mene, ja ga zaustvim i pitam je li možda Palm neka piva koju nude te kakva je to piva. On me prvo podari pogledom nevjerice, da bi u sljedećem trenutku krenuo hvaliti to kvalitetno belgijsko pivo i objašnjaviti mi kako je to pivo sa aromom grožđa, da se poslužim egzaktno njegovim riječima: ˝Palm je pivo od grožđa.˝ Kako sam ja u tom trenu prvi puta čuo za to pivo, već samim time radoznalost je bila izražena, a čuvši da je pivo od grožđa radoznalost je postala još veća. Doduše bio sam u jednakoj mjeri i zbunjen i začuđen mogučnošću pijenja piva od grožđa.
Kad smo teške muke popili Harp, brže bolje naručili smo Palm. Konobar me u trenutku naručivanja zapita trebam li možda čašu uz pivu ili ćemo je popiti iz boce. Što sam mu mogao odgovoriti-HALO PA ČAŠA JE JEDAN OD RAZLOGA ZAŠTO SAM TU!-ali nisam, naravno, samo sam diskretno napomenuo da bi čaša dobro došla.
Palm Special belgijski je ale koji se proizvodi u pivovari Steenhuffel koja datira u daleku 1747. godinu. Na etiketi mu stoji natpis Special kako bi sugerirao da je riješ o posebnom pivu-aleu, a nikako o lageru. Ime piva potječe sa kraja Drugog svjetskog rata kada je palmin list služio kao simbol belgijskog oslobođenja. Pivo je ugodne rumeno-zlaćane boje, voćnog mirisa i arome što je tipično za jedan ale, no TO PIVO NEMA NIKAKVE VEZE SA GROŽĐEM!
Ne bih ja bio da ja da se istu večer nisam bacio u potragu za što više podataka o tome pivu, no nisam uspio pronaći ni najmanji trag koji bi upućivao na to da u tom pivu ima barem trunčice grozda.
Kao i svaki drugi ale, tako je i ovaj, pivo tipično gornjeg vrenja na visokim temperaturama, negdje između 15 i 23°C . Kvasci tih piva proizvode značajni udio estera koji pivu daju posebnu blago cvjetnu ili voćnu aromu nalikujući pritom na jabuku, krušku, ananas, travu, bananu, šljivu pa čak i na sjeno što daje priličan spektar aroma, no grožđe nije jedna od njih.
U tome se krije još jedno veliko razočaranje u Dublin pub-uz to što imaju beznačajnu ponudu piva, još ni ne znaju kakve pive nude. Žalostan sam. U kakvim pubovima mi to moramo piti pivo? Ozbiljno razmišljam o tome da ročačkam po svim ovdašnjim pubovima i napišem recenziju za svakog, siguran sam da barem polovica tih pomodnih birceva ne zavređuje tu krunu.
Pivo samo za sebe nije razočaranje, ugodne je arome i tečno je. Cijena mu nije pretjerana, a čaša je zgodna. Dobiva prolaznu ocjenu, sa moje strane, no u tome se ne bi složili stari belgijski pivopije-na jednom njihovom forumu pročitao sam kako je Palm bio puno bolji prije nego ga je kupila nizozemska pivovara te da otad valja jedino predbožična Dopple Palm verzija. Ne bih znao dečki, nisam je tada pio. Ono što me jedino razveselilo te večeri bila je nova čaša koju sam donio kući-pogađate bila je to Palm čaša! Zahvaljujem ljudima iz Dublim puba-do neviđenja ljudi!
Cheers
Post je objavljen 17.01.2006. u 22:10 sati.